Arhiv tekstova

Svećenik, glazbeni pedagog, odgajatelj i ravnatelj zbora msgr. József Miocs je 40 godina svojega života posvetio gradu Subotici kojemu je darovao svoj samoprijegorni rad i na taj način doprinio njegovu ugledu, ističe se u obrazloženju zvanja Počasni građanin koje mu je ovih dana dodijeljeno.

Rođen je u Kuli 1942. godine, ali se njegov život veže za Suboticu već od djetinjstva. U Zagrebu je maturirao u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Filozofsku i teološku naobrazbu je nastavio u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu gdje je diplomirao 1969. godine. Istodobno je studirao i na Visokoj umjetničkoj školi u Zagrebu na odsjeku za crkvenu glazbu. Za svećenika je zaređen 1968. godine u katedrali Sv. Terezije Avilske. Od 1969. godine je radio u Biskupskom uredu, bio kapelan u katedrali, i glazbeni pedagog u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji Paulinum. Nastavlja svoje glazbeno usavršavanje i 1975. stječe znanstveni stupanj »Artifex musicae«. 

Godine 1975. postaje redoviti profesor gimnazije Paulinum, regens chori i dirigent mađarskoga zbora »Sveta Terezija«. Iste godine je postao predsjednik glazbene sekcije Subotičke biskupije, i tu dužnost obavlja i danas. 

Godine 1980. i 1981. vršitelj je dužnosti ravnatelja Paulinuma, od 1982. godine ravnatelj, a 1988. postaje i rektor Kolegija (Sjemeništa). 

Koliko Vam znači zvanje Počasni građanin?

Biti počasnim građaninom znači, da je netko mnogo uradio i mnogo se žrtvovao, te da se potpuno posvetio svome radu, a s radom proslavio svoj grad. Tako sam i ja činio kao svećenik i kao pedagog 40 godina. Kao regens chori katedrale i dirigent zbora »Sveta Terezija« 35 godina. Radio sam u najteža vremena, kada je bilo zabranjeno ići u crkvu i bilo je zabranjeno pjevati u crkvenom zboru. Osim toga, bilo je i drugih problema, kojih sam morao uvijek sam riješiti. Drago mi je što su sav moj rad i trud dobronamjerni ljudi uvidjeli i kao takvog me predložili za počasnog građanina. 

Koji biste događaj posebno izdvojili iz Vaše 40 godina duge karijere?

Ima više događaja koje bih mogao istaći, ali sada ću spomenuti godinu 1973. kada smo pripremili proslavu 200. obljetnice katedrale. Za tu priliku osnovao sam zbor od sjemeništaraca pod nazivom »Schola Cantorum Paulinum«. Nadalje, u suradnji sa časnom sestrom Mirjam Pandžić organizirali smo sa zborovima »Albe Vidaković« i »Sveta Terezija« zajednički nastup. Od spomenute godine pa sve do mog odstupa kao regensa, sa sestrom Mirjam priredili smo razne koncerte i prigodne programe.

Kao rektor biskupijske klasične gimnazije Paulinum, kako biste opisali trenutačnu situaciju u ovoj školi i kako vidite budućnost Paulinuma?

Paulinum obuhvaća dvije institucije. Jedna je obrazovna (škola), a druga je odgojna (sjemenište-kolegij). Paulinum u ovoj godini slavi 45. obljetnicu postojanja. To znači da postoji gotovo pola stoljeća. U pola stoljeća Paulinum je zauzeo svoje dostojno mjesto u povijesti grada, a zatim i svoju pravobitnost.

Vremena i okolnosti se mijenjaju, pa je to tako bilo i u životu Paulinuma. Nekada su mogli doći u Paulinum samo oni, koji su isključivo željeli postati svećenicima. U prošlosti Paulinum nije mogao izaći na javnost. Gimnazija je bila u pravom smislu klasičnog tipa. Danas se mogu upisati u Paulinum ne samo svećenički kandidati, nego i drugi, koji žele kasnije vršiti neke crkvene službe. Zatim, i škola i sjemenište su otvoreni u tom smislu da učenici mogu nastupati u medijima, na koncertima, na takmičenjima, itd. U novija vremena uvedeni su novi predmeti, zatim učenici imaju multimedijsku dvoranu, računala, i najsuvremenija tehnička pomagala. Budućnost Paulinuma zavisi od vjernika katolika. Bude li dobrih vjerničkih obitelji, dobrih duhovnih pastira, onda će biti i sjemeništaraca i učenika u Paulinumu. Uvijek treba gledati naprijed i s optimizmom.

Kao njezin Počasni građanin, kakvu biste Suboticu voljeli vidjeti za deset godina?

Volio bih, ne za deset godina, nego što prije, da Subotica bude u Europi. Subotica je sada kapija Europe, a kapija se može samo otvarati. Pa daj Bože da mi Subotičani budemo ponovno oni na koje se mogu ugledati, kao i nekad u slavnoj prošlosti, na vjerski, kulturni i društveno-ekonomski život grada.

D. B. P.