Arhiv tekstova

U rubrici Moja priča u prethodna četiri boja naših novina donijeli smo priče o ljudima koji se uspješno bave poljoprivredom, proizvodnjom paprike, kulena, meda... Uspjeli su svojim radom i danas od onoga čime se bave mogu živjeti i napredovati. Ovoga puta donosimo nešto drugačiju priču, priču o jednom mladom studentu, koji će za nekoliko dana okončati svoje studije stočarstva. Dvadesetpetogodišnji Davor Francuz ne dvoji, vraća se u svoj Monoštor. No, nastavit će s naobrazbom, jer ga već na jesen čekaju master studije.  

 

U obiteljskom poslu

 

Obitelj Francuz bavi se poljoprivredom, a osnova su im proizvodnja začinske paprike i prasadi. U takvoj obitelji, gdje uvijek ima posla za svakoga odrastao je i Davor. Posla nisu pošteđeni ni sestra ni on, a Davor kaže da su tako zarađivali džeparac i vrlo rano su naučili vrijednost novca i toga kako se novac teško zarađuje, pa onda i pametno i racionalno troši. Kada je došlo vrijeme za odabir škole, Davor velike dvojbe nije imao. Volio je životinje, odrastao u kući gdje je se bavilo stočarstvom, pa je očekivano bilo da odabere veterinarski smjer u srednjoj školi. Kada je došlo vrijeme za odabir studija opredijelio se za studij stočarstva na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu. »To što sam odrastao u kući gdje se drže domaće životinje puno mi je pomoglo tijekom studija. Držimo krave, svinje, živinu. Sa stručnim predmetima nisam imao nikakvih poteškoća na studijima, ali su malo škripili ekonomija i manadžment«, priča Davor s kojim smo razgovarali dan poslije njegove prijave za obranu diplomskog. On nema dileme, ostaje u Monoštoru, gdje bi volio i da mu bude radno mjesto, ukoliko bude sreće pa dobije šansu da se uskoro i zaposli. »Želja mi je da to bude u oblasti zaštite divljači ili ribe. Monoštor i Gornje Podunavlje bogati su ribom i divljači i za nekoga moje struka posla ima. Odgojen sam u tradicijskom duhu, volim tu našu šokačku tradiciju, Monoštor i njegovu okolicu i to je razlog zašto ću ostati na selu«, kaže Davor.

 

Pomoć struke 

 

Posla u obiteljskom gospodarstvu ima i za njega, jer se obitelj Francuz bavi proizvodnjom začinske paprike. »Ukoliko nisam u Novom Sadu, ja sam tu da sudjelujem u obiteljskom poslu. Ljeti je to branje paprike, zatim sušenje i sve ono što prati proizvodnju mljevene paprike. Papriku prodajemo svojim poznatim, redovitim mušterijama i skoro sve što proizvedemo prodamo od kuće, tako da nas malo ima na tržnicama. Kupci su nam osim iz okolice i iz Subotice, nešto ode za Sloveniju i Hrvatsku«, priča naš mladi sugovornik i već razmišlja unaprijed, jer kako kaže velika pomoć u proizvodnji bila bi im vlastiti mlin za mljevenje paprike. »Još nismo došli u takvu financijsku situaciju da možemo imati i svoj mlin, ali nadam se da ćemo i to uspjeti osigurati«, kaže Davor. On danas svoj doprinos daje i stručnim savjetima vezanim za, prije svega, stočarsku proizvodnju. »Otac nekada kaže da bi nešto trebalo uraditi ovako, a ja kažem ne tako, profesori preporučaju ovako. Nekada me otac posluša, ali nekada i ne«, veli nam Davor. Iako mu je želja da radi ono za što se školuje, kaže ostat će uključen u obiteljski posao. A ono što je samo njegova priča je uzgoj ukrasne živine. Reći će da je to njegov hobi. »To je ljubav, i tko misli da tu može nešto da zaradi u velikoj je zabludu. Mnogo treba uložiti u hranu, lijekove, smještaj. Ali ja to ne radim zbog zarade, već iz ljubavi«, kazuje nam Davor.

 

Mladi bi se vratili

 

Davor nam priča da se mnogi mladi Monoštorci žele vratiti, samo kada bi imali mogućnost naći posao i raditi. »Dosta mladih zainteresirano je za poljoprivredu. Neki moji vršnjaci okušat će se u, sada aktualnoj, proizvodnji lješnjaka, tu je zatim proizvodnja jabuka, plastenička proizvodnja rajčice. Mislim da bi za one mlade koji počinju proizvodnju velika pomoć bila dodjela bespovratnih sredstava ove države, pa zašto ne i pomoć Hrvatske. Najveći problem je stara i dotrajala mehanizacija. A danas upustiti se u neki kredit veliki je rizik. Sada 20 jutara zemlje uzeti na kredit previše je riskantno i malo ljudi se zato i upušta u to«, riječi su ovog mladog Monoštorca. Time i završavamo ovaj tekst u nadi da će ovo pročitati i oni koji odlučuju o poticajima za poljoprivrednu proizvodnju.