Arhiv tekstova

 Stariji muškarac šetao je ulicom s noge na nogu, kada ga je sustigla jedna prolaznica i zamolila za prolaz uskim pločnikom. »Zaobiđi!« ljutito joj je odgovorio na molbu ne osvrćući se, nastavljajući šetnju širinom nogostupa, ali sada nastavljajući i bitku riječima, sa samo njemu znanim protivnikom. Nakon što ga je ona obišla u širokom luku, zalazeći u ulično blato, još su za njom i ulicom, odzvanjale riječi kritike, pa i podsmijeha, upućenih ka njenim očekivanjima o »podjeli« ulične staze. Sve su to promatrali i malobrojni prolaznici s druge strane ulice, začuđeni, ali i nijemi pred neugodnim i grubim uličnim monologom.

Mnogi se žale na manifestacije neuljudnosti i lošeg psihičkog stanja u komunikacijama u slučajnim susretima, tj. u susretima s prolaznicama, poput guranja, grubih komentara, neočekivanih uvreda... Ali, ima takvih primjedbi i na način ophođenja među znanima, u radnom, rodbinskom i, može li se onda time nazvati, – prijateljskom okruženju.

Je li lijepa riječ, ljubazno ophođenje, strpljenje, tolerancija prema stavu drugih ljudi, osmijeh upućen okruženju, i uopće, sve ono što se uobičajeno zove vrlo jednostavnim riječima – opća kultura u komunikaciji sa i prema drugima – nestalo s (mini i makro) društvene scene? Nije u potpunosti, srećom, ali im se primjetno pridaje malo ili manje pažnje, nego što im u odnosima opravdano pripada. Mada su od utjecaja na cjelokupnu atmosferu i individualno stanje svih nas.

 

Obračun na semaforu

 

I ceste su postale svojevrsni poligon za iskazivanje neobzirnosti. Osim razmjene nestrpljivih i uvredljivih znakova rukama, trubljenja i uskakanja u »škare«, čak opasnih poteza automobilima koji utječu i na sigurnost drugih, moguće je doživjeti i fizičko iskazivanje nezadovoljstva (nečim). Takav događaj zbio se na jednom subotičkom raskrižju, kada su oba vozača iznervirana međusobnim ponašanjem tijekom vožnje, konačno bila prinuđena stati zbog crvenog svjetla na semaforu. Jedan od njih je izišao iz automobila i udario drugoga u lice nanijevši mu ozljedu zbog koje je ovaj bio prisiljen zatražiti liječničku pomoć.

Na traume zbog automobila se žale i pješaci, a onda vozači na pješake, i time u krug. Pomoglo bi više obzira, ali, suvremenim žargonom rečeno, pažnja više nije »u modi«, bar ne kod svih. Niti prema nemoćnijim članovima našeg društva, kao što su djeca ili stari ljudi. Na primjer, vrlo opasnim i nedovoljno preglednim subotičkim raskrižjem, gdje se Crnojevićeva susreće s Ulicom Miloša Obilića, a na nekoliko metara udaljenosti i s ulicom Bore Stankovića, vozi se brzo, mada prometni znakovi sugeriraju upravo suprotno, smanjenje brzine kretanja zbog blizine škole i djece koja su na ulicama na putu između kuće i škole.

 

Pravilnik o lijepom ponašanju

 

Bit će »odvikavanja« od ružnih riječi, po svemu sudeći, u Parlamentu, gdje im, pogotovu, nema mjesta, i gdje se rasprave odvijaju pred najširim auditorijem, tj. tv gledalištem. Jedan od prijedloga je donošenje upute (?) za lijepo ponašanje u obliku rječnika izraza koji se smatraju neprimjerenim za skupštinsku raspravu. Bez obzira na ishod prijedloga, makar je skrenuo veću pozornost na neodgovarajući odnos u komunikaciji, i to javnoj. Prije više od jednog stoljeća, uporaba neprimjerenih izraza u političkim duelima mogla je imati neslavan ishod po političku karijeru. Zabilježeno je nekoliko takvih slučajeva. U pamćenju jedne subotičke obitelji ostala je anegdota o pradjedu koji je u predizbornoj kampanji koristio »zabranjenu riječ« (među nama, bila je upotrijebljena riječ »magarac«), komentirajući svog političkog konkurenta. To se tada nije smjelo. Što je još zanimljivije, korištenim posprdnim sloganom nije srušio ugled konkurenta, nego upravo vlastiti, te je bio prisiljen povući se iz politike za sva vremena.

Slika međusobnog odnosa odraslih kao model ponašanja preljeva se i na mlađe, pa su već u školskoj dobi odnosi s drugima, uz to vršnjacima, postali uzrok povremenih frustracija i suza.