Arhiv tekstova

Zamjenik župana dr. sc. Željko Kraljičak iz Osijeka, rođen je 1970. godine u Srijemskoj Mitrovici gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu  diplomirao je 1994. godine i stekao zvanje diplomiranog inženjera poljoprivrede. Stečenu diplomu nostrificirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1995. godine. Član je Predsjedništva i Izvršnog odbora Hrvatskog demokratskog saveza Slavonije i Baranje, a na dužnost zamjenika župana izabran je na prvim neposrednim izborima 2009. godine s liste kandidata za župana dr. sc. Vladimira Šušljagića. Na istoj listi izabran je i 2013. za predsjednika Savjeta za nacionalne manjine u županiji i tu dužnost obavlja već šest godina. Prilikom posjeta Osijeku u povodom obilježavanja blagdana Svetog Vinka koju je organizirala Zavičajna udruga Gibarac, razgovarali smo s dr. Kraljičakom o svim njegovim nadležnostima, a iznio nam je i svoje viđenje o položaju Hrvata danas u Srbiji.

HR: Kako funkcionira Savjet za nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj? 

U Hrvatskoj je predviđeno da nacionalne manjine imaju svoju upravu, odnosno svoju vlast, svoja vijeća i oni na svojim izborima biraju predstavnike vijeća nacionalnih manjina. Tamo gdje ih ima manji broj bira se samo predstavnik i oni svi po Zakonu o nacionalnim manjinama imaju pravo na svoj proračun. Za te namjene županija izdvaja oko 600.000 kuna (oko 80.000 eura) godišnje za 10 vijeća i 5 predstavnika. Županija ima brojne savjete, jedan od njih je i Savjet za nacionalne manjine, a ja sam predsjednik tog savjeta 6 godina. Kako svaka nacionalna manjina njeguje svoje kulturno tradicijsko nasljeđe, svoju baštinu, njihove udruge imaju određene programe kada je u pitanju ta djelatnost, tako da smo prihvatili financiranje njihovog djelovanja. Znam koliko je važno održavanje manifestacija svakoj manjini, kako bi i ona mogla pokazati većinskom stanovništvu, kako je dobro organizirana i kako to kvalitetno rade. Imam često prigodu biti na različitim manifestacijama koje organiziraju udruge iz Srijema, i evo i ovom prigodom sam rekao da je to moj poseban doživljaj, jer nekako sam osjetljiv na tu glazbu, na tu kulturu, jer to je i moja glazba i kultura i baština, koju se i sam trudim očuvati u svojoj obitelji, ali i u svom rodnom mjestu Srijemskoj Mitrovici.

HR: Ratnih devedesetih odlazite iz Srijemske Mitrovice u Osijek. Koji su razlozi zbog kojih ste došli ovdje?

1994. godine sam diplomirao na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, a to je tada bilo poratno vrijeme i veoma teška situacija u Srbiji, što je mnoge ljude primoralo da mijenjaju sredinu gdje bi gradili svoju budućnost. Ja sam bio jedan od njih koji je tražio bolju budućnost jer tamo je nisam mogao osigurati, bez obzira na svoje znanje i na svoju školu. Odlučio sam ju graditi ovdje u Osijeku.

HR: Kako danas ocjenjujete položaj hrvatske nacionalne zajednici u Srbiji? Kako gledate na ostvarivanje prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, a kako u Srbiji?

To se ne može usporediti iz razloga što je Republika Hrvatska usvojila najviše razine kada su u pitanju prava nacionalnih manjina i ona ih primjenjuje čak i više iznad neke prosječne razine, koje imaju nacionalne manjine u Europskoj uniji. To se vidi prije svega u pravu glasovanja, kada je u pitanju glasovanje za Hrvatski sabor, jer su manjinama unaprijed osigurana saborska mjesta, znači tri saborska mjesta. Vidimo koliko je danas teško iznjedriti da Hrvati u Srbiji mogu imati svojega zastupnika u srbijanskom parlamentu, a važno ga je imati jer ako ste u poziciji, na najvišoj poziciji odlučivanja, utječete na procese, na Vladu, na Zakone, na provedbene akte. Možete voditi računa o tome koliko većina vodi računa o interesima manjine. Ako se uzme kao primjer pitanje Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj i nasljeđa Erdutskog sporazuma, onda je vidljivo da su i Srbi kao nacionalna manjina posebice vrednovani kada imaju manjinskog zamjenika župana, zamjenika gradonačelnika ili načelnika, i imaju pravo da na demokratski način izraze svoju volju i biraju svoje predstavnike. To je u stvari nešto što smatram da je demokratska razina koja je u Hrvatskoj daleko više iskorištena od strane nacionalnih manjina, nego što je dano Hrvatima u Vojvodini. A onda dolazi pitanje udžbenika na jezicima nacionalnih manjina, zapošljavanja.

HR: Pretpostavljam da ste upoznati s položajem Hrvata u Srbiji danas, pogotovo u Srijemu odakle ste rodom. Također i s postojanjem i radom institucija konkretno mislim na Hrvatsko nacionalno vijeće, jer su i iz vašeg rodnog grada, izabrani predstavnici tog tijela, na nedavno održanim izborima. Koliko je po Vašem mišljenju, značajan rad HNV-a u Srbiji?

Sigurno da predstavnici Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji imaju posebno važnu zadaću u ovom periodu, kada se Srbija sprema i teži da uđe u Europsku uniju, kada će u stvari most povezivanja Hrvatske i Srbije biti upravo hrvatska nacionalna manjina. To je poruka i srbijanskim vlastima da shvate da Hrvati u Vojvodini i u Srbiji, mogu biti spona bržeg i lakšeg ulaska Srbije u Europsku uniju, rješavanju granica kao teških problema koji postoje između dvije države, a koji se mogu razriješiti samo ako se stvori dobra klima i ako će biti pouzdani partneri. Time onda i Republika Srbija mora uvažiti interese, želje i položaj Hrvata u Vojvodini i time ih dodatno nagraditi.

Želim prije svega čestitati mladim ljudima koji su spoznali svoje demokratsko pravo te ga konzumiraju i sudjeluju u radu Hrvatskog nacionalnog vijeća koje djeluje u Srbiji. Važno je da postoji interes Hrvata i da se preko nacionalnog vijeća pokušavaju izboriti za bolja prava svoje manjine u Srbiji.

HR: Na ovoj svečanosti, imali ste prigodu upoznati se s jednom hrvatskom udrugom iz Srijema, HKD Šid. Kakvo je Vaše mišljenje o radu hrvatskih udruga u Vojvodini i koliko je bitan rad hrvatskih udruga u Vojvodini?

U Hrvatskoj većina hrvatskih kulturnih udruga ima problem s muškim plesačima u dobi između 11 i 17 godina, kada je dečkima lakše igrati nogomet i držati curice za ruke. Dok promatram KUD-ove i folklorne skupine nacionalnih manjina ovdje, vidim da oni imaju podjednaku zastupljenost i muških i ženskih plesača, pjevača ili tamburaša, što znači da je cijela zajednica uzela formiranje jedne udruge, kao svoju obvezu, kao nešto što koristi kao sredstvo da pokaže svoj nacionalni identitet, a to je Hrvatima u Srijemu iznimno važno. Za svaku čestitku, za svaku pohvalu, jer znam da to nije jednostavno ustrojiti, nije jednostavno pokrenuti i lako održati ljude na okupu. I zato evo zamolba svima koji mogu pomoći, da pomognu upravo tako ostvarenim udrugama, iz razloga što neće samo promovirati jedan narod i njegovu kulturu, nego će promovirati i tradiciju i običaje jednoga kraja, a to je bogatstvo Srbije, bogatstvo Vojvodine i na kraju bogatstvo cijele Europe.