Arhiv tekstova

»Mi smo sada stup koji govori o slavi koje više nema. Puno se toga obnovilo, ima mnogo želja i volje, međutim materijala je jako malo. Puno više nas ima nego što je vidljivo.«

Ovim riječima je oslikao današnjicu života hrvatske zajednice u Srijemskoj Mitrovici župnik i dekan u tom gradu vlč. Eduard Španović, pri tome posebice ističući da je i pored navedenog, mnogo toga učinjeno na jačanju nacionalnog identiteta hrvatske nacionalne zajednice uz pomoć svećenika,  i dobrih suradnika, kako na crkvenom, tako i na nacionalnom, prosvjetnom, kulturnom i karitativnom području, gdje su se regrutirali kvalitetni, obrazovani i dobri ljudi.

HR: Život za hrvatsku zajednicu u Srijemskoj Mitrovici postaje izuzetno težak početkom 90-tih godina, kada se ovaj prostor našao u mučnom i ratnom stanju. Ta ratna događanja, rezultirala su odlaskom Hrvata iz ovog grada.

Nedogovorena strategija kod našeg naroda je bila ne suprotstavljati se zlu na način da se zlom uzvraća, jer bi se zlom izazvali još veći nemiri. Dogodile su se mnoge poteškoće za mnoge pojedince i obitelji, a ljudi se čak nisu uspjeli ni zaštititi jer bi zaštićivanje značilo otpor koji bi izazvao još veće napade. Iz Mitrovice je tada otišlo mnogo mladih ljudi i to se danas itekako osjeća. Mi u župnom uredu godišnje dobijemo nekoliko desetina obavijesti o sklopljenim ženidbama, jer kad god koji Mitrovčanin koji je rođen i kršten u Mitrovici, a negdje dalje se vjenča, mi budemo obaviješteni. To je jedan od pokazatelja koliko mladih Mitrovčana danas ne živi ovdje. Mislim da će još netko, a bit će potrebno, o tome progovoriti, rekapitulirati i postaviti stvari, jer čini mi se da nitko još ni u Hrvatskoj niti u široj društvenoj zajednici, nije potpuno sagledao što se sve dogodilo u Srijemu sve od Šida pa do Zemuna.

HR: Kao župnik dolazite u Srijemsku Mitrovicu 1999. odmah nakon bombardiranja i ubrzo nakon toga, 2000. godine uslijedilo je vrijeme promjena. Crkva je tada dobila priliku izaći iz »katakombi« i biti vidljivija.

Počinje s radom vjeronauk u školama, potom početak pastorala u bolnici gdje je izgrađena crkva gdje danas svake srijede držimo misu kako za pacijente tako i za medicinsko osoblje, zatim pastoral u zatvoru koji je počeo s radom 2001. godine, osnutak Hrvatskog kulturnog centra Srijem – Hrvatski dom, osnutak župnog Caritasa, a potom i mogućnost gradnji crkvenih objekata na mjestima gdje su bili nužni kao što je crkva i župni stan u Laćarku, gdje 30 godina nije postojala crkva i gdje je crkveni život utihnuo. Tada, po prvi put na prvu našu molbu i zahtjev dobili smo dozvolu za izgradnju crkve i prvi put smo na temeljima stare crkve 2000. godine održali, poslije trideset godina, svetu misu u Laćarku, da bi 2002. bila izgrađena nova crkva i župni stan. Kulturna udruga u Srijemskoj Mitrovici osnovana je 1997. godine ali nije registrirana, 2001. godine uspijevam registrirati udrugu, kada sam se stavio na čelo kao odgovorna osoba od kada udruga u Srijemskoj Mitrovici počinje i službeno i legalno postojati. Začetak prve godine rada kulturne udruge bio je uz crkvu. Tu je uloženo puno rada, idealizma, napora, žrtve. Danas HKC Srijem – Hrvatski dom, kvalitetno radi i daje veliki doprinos kulturnom životu u Srijemskoj Mitrovici i uz Crkvu su najveći čuvari vjerskog i nacionalnog identiteta, a djeca u velikom broju izučavaju u svojim školama Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, što je za svaku pohvalu.

HR: U pet osnovnih škola u Srijemskoj Mitrovici i u školi u Laćarku, već 14 godina djeca pohađaju katolički vjeronauk. Tako je i u srednjim školama gdje se satovi vjeronauka održavaju veoma uspješno.

Valjalo se izboriti za mnoge stvari, uočiti neke mogućnosti, bilo je dosta prepreka i poteškoća ali smo ih uspjeli riješiti. Mislim da je to jako važno pogotovo ovdje u Srijemskoj Mitrovici, gdje se sati vjeronauka održavaju redovito u osnovnim školama. Djeca su pokazala zainteresiranost od samog početka i to je jako dobro. 

HR: U Srijemskoj Mitrovici se danas redovito održava pastoralni život, a Crkva i župa u Srijemskoj Mitrovici uveliko brinu da njezini vjernici sačuvaju svoj identitet. Uz to velika se pažnja posvećuje bolesnima i nemoćnima projektom kućne njege i aktivnostima Caritasa.

Caritas je svakako jedna od najvažnijih institucija u našem gradu. 2002. godine počinje organizirana kućna njega geronto kućanica i medicinskog osoblja bolesnicima, nemoćnima, a iste godine projekt kućne njege podržala je i njemačka Vlada i to traje već 10 godina. Do 2012. projekt kućne njege traje i tako se dobro ukorijenio da je i lokalna samouprava poželjela da ne prestane djelovati i u smanjenom obliku i nadamo se da će ga i u budućnosti podržavati, jer Caritas je registrirana institucija i to je za svaku pohvalu, jer bi danas veliki broj građana da Caritasa nema, ostao bez njege i pomoći.

HR: Puno toga je u ovoj župi učinjeno uz pomoć kapelana, mnogo dobrih suradnika i na crkvenom i na nacionalnom, kulturnom, prosvjetnom i karitativnom području. Mitrovčani su aktivni i u Hrvatskom nacionalnom vijeću gdje imaju istaknute članove i dužnosti.

Mogu izraziti veliko zadovoljstvo što su u našem gradu prisutni predstavnici Hrvatskog nacionalnog vijeća, koji imaju istaknute članove, a to je sigurno posljedica kvalitetnog rada Hrvatskog kulturnog centra Srijem. Sigurno da je važno i za Srijemsku Mitrovicu i Srijem, što su elektori iz ovog dijela Srijema, dali svoj veliki doprinos kako bi u toj instituciji imali svoje predstavnike. U pitanju su mladi obrazovani ljudi, koji su shvatili da im nitko neće pomoći ako se sami ne izbore za sebe, a nekada je to jako teško. Drago mi je što je sazrela komunikacija unutar Srijema i što je u sadašnjem sazivu HNV-a, Srijem prisutan. 

Od značajnih stvari, izdvojio bih i predmete riješene u našu korist. Od 2007. kada je stupio na snagu Zakon o restituciji, od ukupno 6 predmeta uspješno smo okončali 5, što smatram da je jako dobro i značajno za našu zajednicu. Iskreno se nadam da će se i sve ostalo planirano a što ide u korist našim župljanima, biti pozitivno okončano.

Siguran sam da ćemo se s materijalnim i svim ostalim mogućnostima, kao i u okviru okvira koje imamo, uspjeti izboriti jer društvene prilike su sada mnogo bolje a vjerujem da će biti još bolje jer je u Mitrovici ostao određeni broj ljudi s velikom i dobrom voljom da čuvajući i tuđe, sačuvaju i svoj vjerski i nacionalni identitet.