Arhiv tekstova

Agenciji za restituciju podneseno je 149 zahtjeva za vraćanje imovine državljanima Hrvatske koja im je na teritoriju Srbije nacionalizirana poslije Drugog svjetskog rata. No, ništa od toga nije vraćeno, jer Agencija zahtjeve hrvatskih državljana  za povraćaj imovine odbija. Obrazloženje koje je proteklih mjeseci stizalo iz Agencije za restituciju jeste da imovina državljanima Hrvatske ne može biti vraćena, jer ne postoji reciprocitet, odnosno takvo pravo nije priznato državljanima Srbije u Hrvatskoj. No,  ovo obrazloženje »ne pije vodu«, jer Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2010. godine u Hrvatskoj izjednačeno je pravo prijašnjih vlasnika, bez obzira na njihovu državnu pripadnost. 

 

U agenciji bez odgovora

 

Logički je bilo da objašnjenje za ovo zatražimo u Agenciji za restituciju. Ali ni poslije 18 dana odgovore na postavljena pitanja nismo dobili. A pitali smo koliko je podnesenih zahtjeva hrvatskih državljana za povraćaj oduzete imovine u Srbiji i što se najviše potražuje, imaju li pravo državljani Hrvatske na vraćanje imovine u Srbiji, ako nemaju što je razlog i obrazloženje i zašto je državljanima Hrvatske onemogućeno vraćanje oduzete imovine, kada obratno postoje rješenja i slučajevi vraćanja oduzete imovine državljanima Srbije u Hrvatskoj? Aleksandra Krsmanović iz PR službe Agencije za restituciju u telefonskom razgovoru rekla je da se dio odgovora može naći na internetskoj stranici Agencije, a odgovor na ostalo dobit ćemo ukoliko budu imali vremena odgovoriti. Ono što smo našli na službenoj stranici Agencije je broj podnesenih zahtjeva državljana Hrvatske za vraćanje imovine nacionalizirane u Srbiji, kao i  to da strani državljani imaju pravo na vraćanje oduzete imovine ili obeštećenje pod uvjetima reciprociteta. Odgovora na ostala pitanja nema, pa smo tako »zbog zauzetosti« ostali uskraćeni za objašnjenje što je razlog da se odbijaju zahtjevi državljana Hrvatske kada postoje dokumenta koja pokazuju da državljani Srbije mogu dobiti oduzetu imovinu u Hrvatskoj.

U obrazloženju  Agencije, na ovu temu, a koje su se u javnosti mogle čuti početkom ove godine navodi se da su Hrvati zakonom regulirali da oduzetu imovinu mogu dobiti  nazad samo njihovi državljani. Jeste hrvatski Ustavni sud  oborio tu odredbu, pa je zakon izmijenjen, te i drugi mogu potraživati nekretnine, ali samo ako postoji međudržavni sporazum, tumače iz Agencije za restituciju. S obzirom na to da Hrvatska nije potpisala sa Srbijom takav sporazum zahtjevi za povraćaj hrvatskim državljanima se odbijaju.

  

Pred Upravnim sudom tridesetak tužbi

 

Podnositelji zahtjeva nakon odbijenice Agencije za restituciju imaju pravo žalbe Ministarstvu financija, koje je također do sada odbijalo ove zahtjeve za povraćaj nacionalizirane imovine. Sljedeća instanca je Upravni sud, kome smo se i obratili za podatke o tome koliko se ovakvih predmeta nalazi pred Upravnim sudom.  »Kada je riječ o broju pokrenutih upravnih sporova protiv Rješenja Ministarstva financija  i Agencije za restituciju, čija je osnova spora vraćanje oduzete imovine, a koje su pokrenuli građani Hrvatske možemo kazati da Upravni sud ne vodi evidenciju o tome jesu li u konkretnim predmetima u pitanju državljani Hrvatske, pa možemo samo dostaviti podatke na osnovu adrese u Hrvatskoj koju su tužitelji naveli«, navedeno je u pisanom odgovoru koji je Hrvatskoj riječi dostavila Milka Babić, glasnogovornica Upravnog suda. A prema podacima koje smo dobili od 2010. godine Upravnom sudu podnesena su 34 upravna spora u kojima su kao tužitelji označena lica s adresom u Republici Hrvatskoj. Do sada su riješena tri – jedna tužba je odbačena, a dvije su odbijene. 

 

Hrvatska praksa

 

Na nelogične odluke Agencije za restituciju i drugostupanjskog tijela Ministarstva financija polovicom 2014. godine Upravnom sudu ukazala je i Mreža za restituciju iz Beograda, koja je ovom sudu dostavila i dokumentaciju državnih tijela Hrvatske, među kojima je i jedno rješenje o vraćanju nacionalizirane imovine u Hrvatskoj državljaninu Srbije. U  dopisu Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, u koji je uvid imala Hrvatska riječ  stoji da »državljani Republike Srbije u Republici Hrvatskoj ostvaruju pravo na temelju odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a što se ne uvjetuje postojanjem međudržavnog sporazuma, niti se takvo stjecanje uvjetuje postojanjem uzajamnosti i davanjem suglasnosti ministra nadležnog za pravosuđe«. Da se to primjenjuje i u praksi dokaz je Rješenje Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji o vraćanju dijela poslovnog prostora u Karlovcu državljaninu Republike Srbije, koji je pravo na tu imovinu stekao kao nasljednik svoje majke. U Rješenju se također poziva na odluku Vrhovnog suda Hrvatske koji je potvrdio da u slučajevima kada pitanje naknade nije riješeno međudržavnim sporazumom, prijašnji vlasnik, strani državljanin, ima pravo na naknadu prema odredbama Zakona, bez obzira na svoju državnu pripadnost.

Iz svega ovoga proizlazi da obrazloženje s kojim je Agencija za restituciju izlazila u javnost početkom ove godine ne stoji. Iako smo htjeli čuti hoće li se, ili već je,  stav Agencije za restituciju glede povraćaja nacionalizirane imovine državljanima Hrvatske koji očekuju svoju djedovinu u Srbiji, promijeniti to nismo uspjeli, jer kao što je već napisano odgovor nije stigao ni poslije 18 dana.