Arhiv tekstova

»Vila Viktorija« nalazi se u neposrednoj blizini »Zoo-vrta« na Paliću i godinama, od svog prvoga otvaranja 1991. godine, svojim gostima nudi vrhunske gastronomske specijalitete i jela spravljana u kombinaciji tradicionalne bačke (vojvođanske) i internacionalne kuhinje. Bogato međunarodno iskustvo godina provedenih u dalekoj Švedskoj preneseno je »naše tanjure« zahvaljujući snazi nostalgije, koja je bila jača od života u tuđini. Povratkom obitelji Grunčić u rodnu Suboticu i otvaranjem restorana na Paliću najveći grad na sjeveru Bačke dobio je respektabilni restoran sposoban ugostiti i najprobirljivije sladokusce i gurmane. Kulinarsku priču dugu više od pola stoljeća saslušali smo i zapisali u njihovoj »Vili Viktoriji« jednog prijepodneva u vrijeme ručka.

»Početak bavljenja naše obitelji kulinarstvom i ugostiteljstvom započeo je moj pokojni brat Albe, nadaleko poznatiji pod nadimkom Babel, koji je davne 1957. godine obavljao dužnost gradskog tajnika za turizam, a ja sam još kao mali dječarac počeo peći prve šnicle u ondašnjem Klubu umjetnika“, započinje priču Grgo Grunčić, također poznatiji po svom nadimku Gigo. 

»Zatim je Babel otišao u Dubrovnik završiti Višu turističku školu, dok sam ja moje ‚školovanje‘ nastavio u brojnim kuhinjama u kojima sam radio i izučavao kuharsko-kulinarsku vještinu. Bilo je sve to do 1966. godine, kada sam se odlučio otići put daleke Švedske u kojoj sam skupa s mojom suprugom Marijom proveo dobar dio svoga života. Vrlo brzo sam se uspio ‚aklimatizirati‘ na život u Skandinaviji, ponajprije zato što je moj život ionako uvijek bio vezan isključivo za kuhijske prostore, a oni su svugdje manje-više isti. Istina, u nekim trenutcima nije bilo lako, ali uspjeli smo opstati i s vremenom otvoriti naš prvi restoran. U ‚našoj kući‘ smo odlučili kombinirati našu izvornu, vojvođansko-bačku kuhinju sa skandinavskom kulinarskom kulturom, koja je posve drugačija – ponajprije po svojoj laganosti i znatno manjoj začinjenosti njihovih izvornih jela. Ali upravo to kombiniranje okusa, uz specijalitete kuhinje koje smo oduvijek sami prakticirali, ponajprije po pitanju posebnih preljeva i sosova, koji su oduvijek bili naš zaštitni znak, dovodilo nam je brojne goste širom Švedske, koji su znali prelaziti i stotinjak kilometra radi gastronomskog užitka. U pripremi jela znali smo ‚ubacivati‘ dijelove i mađarske, francuske, ali i stare jugoslavenske kuhinje, a tradicionalna jela s ovih prostora (poput sarme ili punjene paprike) bila su neizostavni dio svakidašnjeg menua našega restorana. I upravo ta naša ‚obična‘ jela znala su najviše oduševljavati brojne ugledne goste naviknute na najviše standarde svjetske gastronomije. No, moram priznati kako našeg poslovnog uspjeha ne bi bilo da nismo oduvijek nastupali zajedno, obiteljski, a kada sloga zajedništva zavlada nema nikakvih prepreka na njenom putu. Na koncu našeg gastarbeiterskog rada u Švedskoj, naš restoran je dobio najvišu moguću kategorizaciju - 5 sunca i ušao u izbor 150 najboljih u ovoj skandinavskoj zemlji, a mnogi znameniti Šveđani rado su dolazili i uživali u našim specijalitetima. A onda je početkom devedesetih godina prevladala nostalgija za rodnim krajem. Nekadašnji restoran ‚Crvene ruže‘ odavno je bio u našem vlasništvu, i pala je odluka o povratku kući. I tako je u rujnu 1991. otvorena ‚Vila Viktorija‘, restoran koji je dobio ime po pokojnoj Babelovoj supruzi«, prisjeća se Gigo Grunčić svojih »švedskih godina«.

»Dobrog kuhara krasi, prije svega, savesnost i potpuna predanost radu, što je oduvijek krasilo naš pristup ugostiteljskom poslu i uvijek smo nastojali dati maksimum u pripremi svakog naručenog jela. I po dolasku kući, te svih proteklih godina rada u našem restoranu, nastavili smo s kombiniranjem okusa srednjoeuropske kuhinje i uvijek nastojali biti na tragu ‚dobrog, kvalitetnog obroka‘, na zadovoljstvo naših gostiju. Kuhar ne mora i sam biti gurman, ali mora posjedovati istančani ukus za svaki segment pripreme određenog jela, i uvijek točno znati što u kojem trenutku priprave nedostaje. Jednostavno se mora raditi ‚iz duše‘, jer ako nema te predanosti niti jelo ne može imati kvalitetu najviše razine. Naravno, tajna dobrog i ukusnog obroka, osim potrebne neizostavne kulinarske vještine, krije se i u kvalitetnom odabiru najboljih sastojaka, što je opet jedna posebna vještina koja se stječe, također, godinama. Svakidašnje i dalje osobno obavljam nabavu i prodavci na tržnici već dobro znaju kako kvalitetnu ponudu nikad ne mogu odbiti, osobito kada su u pitanju lijepi komadi domaćeg sezonskog povrća karakterističnog za naše podneblje. Priprema hrane započinje na tržnici, a završava u našoj kuhinji, koja je u biti cijeli naš život«, završava svoju kulinarsku priču Grgo Gigo Grunčić, vrhunski kuhar.                                  g