Arhiv tekstova

Od prošle godine u Osijeku se dodjeljuje »Nagrada Anto Gardaš« za najbolji roman ili zbirku priča za djecu i mlade. Prve je godine nagradu dobio Šime Storić za roman »Mačke se uvijek dočekaju na noge«, dok je najboljim proznim djelom objavljenim u 2007. proglašen roman »Vjetrovi Lampeduze« Zvonka Todorovskog. 

Zvonko Todorovski (1960.) rođen je u Prizrenu. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Varaždinu i Koprivnici, a studij filozofije u Zagrebu. Crta stripove i ilustracije, a uz to se profesionalno bavi grafičkim dizajnom. Stripove je izlagao na desetak samostalnih i više skupnih izložbi. Napisao je romane: »Mirakul od mora«, »Prozor zelenog bljeska«, »Mrlje«, »Mandarač« i »Plavi trubač«. Piše scenarije za animirane filmove i stripove te autorske radio-igre i radio-drame za djecu. Romani su mu bili dramatizirani za radio. Član je DHK.   

»POMORSKI ROMAN«: U obrazloženju za dodjelu nagrade žiri je istaknuo »kako je riječ o pustolovnom romanu iz pomorskog života koji, osim što ima tečno ispričanu priču, za fino tkanje mudro i bez dociranja koristi hrvatsku pomorsku graditeljsku baštinu, baš onu koju smo tako lako prepustili zaboravu. Zahvaljujući autorovoj znatiželji i inventivnosti izumrli hvarski jedrenjak pelig dobio je u ‘Vjetrovima Lampeduze’ pravi spomenik koji nikakva crvotočina neće izjesti. Pisac umješno prepleće priču iz davnih vremena s dvojbom suvremena dječaka, ne dopuštajući da nas doza nadnaravnog odvuče predaleko od realnosti«.

Objašnjavajući motive nastanka ovog, kao i ostalih romana, autor je u nekoliko navrata naglasio kako je želio stvoriti novi žanr u hrvatskoj književnosti. O njemu govori kao o »žanru pomorskog romana«, kojeg zasigurno zemlja bogate pomorske tradicije poput Hrvatske i zaslužuje. Tako je i glavna tema »Vjetrova Lampeduze«  putovanje na jedrenjaku što otvara mogućnosti za brojne pustolovine.

DVIJE PARALELNE PRIČE: Roman se sastoji od dvije paralelne priče, a njihovu poveznicu čine more i pomorska prošlost. Prvu priču iščitavamo u dnevniku suvremenog dječaka, koji se našao na prvom pravom raskrižju svoga života, pred pitanjem - što upisati nakon osmogodišnje škole, kuda usmjeriti svoj život? Drugu priču čini fikcijsko svjedočanstvo Frane Maroevića o zanimljivom putovanju na Lampeduzu i nazad, koje dječak čita. Ono mu pomaže pri odluci da se upiše upravo u pomorsku školu, a suvremenog čitatelja vodi u vrijeme i na mjesta kakvih više nema.

Knjiga je namijenjena prvenstveno onim čitateljima koje zanimaju jedrenjaci, brodogradnja i povijest, jer je fabula u njoj u drugom planu. Roman, koji je označen kao pustolovni, ne nudi previše događaja niti razgranatu fabulu, stavljajući je u drugi plan. U njemu dominiraju majstorski oslikani detalji, a more koje život znači pretvara se u glavni lik. Stoga je dobro ocijenjeno kako ovu knjigu mogu čitati i odrasli, a na nekim se mjestima čini kako će oni biti i među daleko brojnijim čitateljima ovog romana.

POVRATAK U PROŠLA VREMENA: Taj spoj nekadašnjeg i današnjeg  preko vječnoga mora, koje ni u jednom vremenu ne gubi svoje značenje, odlike su ovog dječjeg romana, koji s jednakom radoznalošću mogu čitati i odrasli. Neće požaliti, jer, kako već netko reče, »on je priručnik o brodogradnji i vjetrovima«, o kojima smo učili u školi i zaboravili, te »oda plovidbi«, o kakvoj samo rijetki u mladosti nisu sanjali.

Suvremena hrvatska književnost za djecu i mladež dobila je ovim romanom djelo kakvo se ne može pročitati svaki dan. Zanimljivo će biti pratiti kako će ga doživjeti mladi čitatelji, koji prednost daju drugim oblicima komunikacije, a čitanje ne drže najzanimljivijom zabavom. »Vjetrovi Lampeduze« pretpostavljaju povratak u prošla vremena i daju prioritet vrijednostima koje su se danas gotovo izgubile. Oni traže i poseban odnos prema povijesti i angažiranu komunikaciju s jednim od onih dijela koja nemaju previše razumijevanja za današnji užurbani tempo života. Za nadati se je kako će čitatelje knjizi privući i činjenica da je »ona i priručnik o brodogradnji i vjetrovima, i oda plovidbi«.

Za Zvonka Todorovskog, kontinentalca odraslog uz Dravu, more je »neiscrpno nadahnuće za stvaranje i življenje«, a pri čitanju »Vjetrova Lampeduze« nit vodilja može nam biti neki od citata o moru i plovidbi, primjerice onaj koji kaže »kako na zemlji postoje tri vrste ljudi: živi, mrtvi i oni što plove po moru«.