Arhiv tekstova

Akademski slikar iz Brčkog Nenad Nestorović – Nestor rođen je u Visokom 1957. godine. Srednju likovnu školu za primijenjenu umjetnost završio je u Sarajevu, da bi potom u istom gradu nastavio i završio Likovnu akademiju u klasi profesora Milorada Unkovića. Radi kao nastavnik u I. osnovnoj školi u Brčkom. Dva puta je samostalno izlagao – u Brčkom i Šamcu, a sudjelovao je na pedesetak skupnih izložaba.

Kako ste se našli na Likovnoj koloniji Bunarić?

Po prvi put sam na ovoj likovnoj koloniji a došao sam po preporuci moga prijatelja akademskog slikara Zvonimira Marića iz Brčkog. Kad mi je govorio kako se rad odvija na salašu, prisjetio sam se djetinjstva, mene dječaka iz provincije, koji svoj put, svoje mjesto traži u središtu. Razbijajući taj svoj provincijski kompleks, sazrijevajući, spoznajući što sam, tko sam, što hoću i mogu, uvijek se sjetim onih velikih riječi da sve velike rijeke nastaju iz provincije.

Četvrti je dan kolonije. Radili ste na salašu i na Paliću. Vjerojatno se dojmovi o koloniji još sređuju…

Prvi put sam na ovim prostorima i sigurno da ovo, još meni nedoživljeno, neviđeno, budi osjetila koja se poslije odražavaju na slikama. Poseban je doživljaj, impresija, vidjeti, osjetiti Palić; on je poseban izazov i taj specifikum će se sigurno vidjeti na slikama, a oni koji poznaju slikarski jezik, koji znaju čitati sliku, reći će je li to dobro ili loše.

Iskustvo sa slikarima s kolonije…

Kolonija je dobro organizirana. Sudjeluju i akademski slikari, slikari amateri, samouki. Upoznali smo se odmah, sprijateljili i taj koncept miješanja slikara donosi dosta dobroga, novih vrijednosti, spoznaja, izlaganja ideja s kojima se možemo složiti ili ne. Akademski slikari ne mogu se zatvarati u svoje krugove, to može biti opasno, čak destruktivno, moraju se stvarati nova iskustva, doživljavati drugačiji svijet, vidjeti što se dešava kod drugih, saslušati nove ideje, doživjeti tuđu osobnost i tako stvarati novoga sebe, ostvarivati svoje želje, ciljeve, izgrađivati svoju osobnost, slikati, a svaka slika oslikava nas same. 

U slikarstvu se izražavate na različite načine, služite se različitim tehnikama...

Učenjem zanata u srednjoj školi, poslije nadogradnjom na akademiji, naučite služiti se različitim tehnikama i njih ne treba odbacivati, njima se treba služiti, pa tako ja i danas volim slikati uljem, akrilom, suhim pastelom, akvarelom… Teme koje oslikavam su razne, asocijativne, gotovo uvijek u apstrakcijama, pa tako na mojim slikama pokraj prirode možete vidjeti ptice, ribe… Često svojim djelima ne dajem nazive, time ih pokušavam učiniti otvorenim gledatelju.  Pokušavam gledatelja »uvući« u sliku, dati mu mogućnost da on u svojim mislima nastavi taj rad, da on bude dio te slike, da je doživi i osjeti radost tog osamljenog stvaranja.

U Brčkom su aktivna tri nacionalna društva: »Prosvjeta«, »Preporod« i »Napredak«. Sura-đuju li oni?

Ako se čovjek ne bavi politikom, politika se bavi njime. Zatvarati oči pred tom činjenicom ravno je sljepilu. Svim je društvima od strane Vlade omogućeno baviti se svojim nacionalnim interesima i ona to čine. Koliko surađuju, nisam baš najbolje upoznat, ali se rado odazivam pozivima koji dolaze iz bilo kojega društva, trudim se dati najbolje od sebe, a tako se zapravo predstavlja svoj narod.

Jesu li zacijeljene ratne rane?

Te rane sporo prolaze ali se zacjeljuju. U Brčkom se živi normalno. Prvo se počelo trgovati, potom su umjetnici i sportaši suradnjom nastavili popravljati odnose. Ljudi se ne smiju dijeliti po nacionalnosti. Ljudi su dobri ili loši, a loše ne treba uvijek tražiti u drugome.

Završava se kolonija. Ostavili ste nekoliko radova…

Da, uradio sam jedno ulje, dva akrila, a sad do završetka namjeravam raditi akvarele. Ta me tehnika opušta i uvijek je ostavljam za kraj kolonije.

Ovdje sam stekao nova poznanstva, prijatelje. Lijepo smo se družili, dobro radili.

Bio sam u Subotici, vidio znamenitosti. Impresioniran sam kako ste uspjeli sačuvati staru jezgru.

Drago mi je što sam mogao slikati na ovom salašu i vjerujem da se mi ljudi moramo vratiti prirodi. Priroda nije ni stara ni mlada – ona se stalno obnavlja i mi je moramo njegovati, čuvati, jer ćemo samo tako i sebe očuvati. Rado ću se odazvati pozivu za rad na sljedećim kolonijama u Subotici.                g