Arhiv tekstova

U subotu 23. kolovoza članovi Hrvatskog kultuno-umjetničkog prosvjetnog društva »Dukat« iz Vajske organizirali su lokalnu manifestaciju »Plavi Dunav prigrlio Savu«. Ovom manifestacijom Vaištanci su dali svoj doprinos obilježavanju 320. obljetnice doseljavanja Šokaca iz Soli u područje Bača. Priredba je trebala biti organizirana 12. srpnja pod nazivom »Susret šargije i tamburice«, no zbog nastalih problema pomjerena je na novi termin, a nakon prihvaćanja sudjelovanja od strane KUD-a »Seljačka sloga« iz Gradišta, Republika Hrvatska, naziv je promijenjen u »Plavi Dunav prigrlio Savu«. Osim domaćina i Gradištanaca, predviđeno je i sudjelovanje  KPZH »Šokadija« iz Sonte. Kraja nedaćama Vaištanaca nije bilo, pa su tako, dva dana prije održavanja manifestacije, a zbog tehničkih problema s putovnicama, sudjelovanje u programu otkazali i gosti iz Republike Hrvatske. Ipak, manifestaciji je nazočila predsjednica Đurđica Čolakovac s najbližim suradnicima. Umjesto KUD »Seljačka sloga« u posljednji tren poziv je upućen najmlađoj instituciji kulture hrvatske zajednice u Vojvodini, HKUPD »Matoš« iz susjedne Plavne. Kako je u župnoj crkvi sv. Jurja počelo renoviranje, izostala je i zakazana sv. misa, tako da su u najavljeno vrijeme okup-ljenim uzvanicima pokazani znameniti lokaliteti Vajske i obližnje jezero Provala. 

ODANOST HRVATSKOM RODU: Priredba je održana u holu OŠ »Aleksa Šantić«.  Otvorena je himnom projekta, a i svih institucija kulture podunavskih Šokaca, pjesmom Sonćanke Božane Vidaković »Šokadija«. Himnu je izveo pjevački zbor »Šokadije« uz pratnju tamburaškog sastava Zajednice. Nakon himne, nazočni su čuli kako o šokačkoj ikavici stihove govori njihov autor, pjesnik iz Bođana Josip Dumendžić – Meštar, a potom je predsjednik »Dukata« Pavle Pejčić pozdravio sve uzvanike, sudionike i publiku, te dao riječ konzulici Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici Ljerki Alajbeg, koja je govorila o 320 godina boravka Šokaca na prostorima bačkoga Podunavlja, o teškim vremenima u kojima su živjeli, ali jednako tako i o njihovoj velikoj odanosti svojemu hrvatskomu rodu, te o velikoj ljubavi s kojom su svoje duhovno bogatstvo, svoju bogatu kulturološku tradiciju, svoju vjeru i prije svega svoj identitet kojega su oduvijek s ponosom isticali prenosili s koljena na koljeno, sve do današnjih generacija. Nazočne su još pozdravili dopredsjednik HNV-a Josip Ivanović i predsjednica Organizacijskog odbora projekta Stanka Čoban, koja je potom pročitala i svoju Molitvu. Nakon pozdrava nastupili su folklorci »Šokadije«. Glasna pjesma, ujednačeni ples i dobra svirka novoga Šokadijinog tamburaškoga sastava već su od prvih taktova natjerali publiku na pljesak. Po tko zna koji put potvrdilo se kako su veze između Vajske i Sonte neraskidive, da među njima jednostavno postoji nekakav fluid. Pljeskalo se i pjesnicima podunavske Šokadije Josipu Dumendžiću – Meštru, Antunu Kovaču, Tonki Šimić i Ivanu Andrašiću. Njihovi stihovi, oni pučki, puni topline, duha, ljubavi namijenjene precima i potomcima, puni ljubavi namijenjene Šokadiji, crnici, divanu i običajima, doza humora, pomalo gorkoga i izrečenoga na svoj račun, nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Pljesak su zaslužili i dobili i članice i članovi HKUPD »Matoš« iz susjedne Plavne. Iako su poziv za sudjelovanje dobili dan prije priredbe, ni momenta nisu razmišljali. Odazvali su se, Bože moj, susjedu se mora pomoći. Objektivna vaištanska publika itekako je znala cijeniti ovaj hvale vrijedan potez. Ipak, najviše se pljeskalo najmlađima, dječjoj folklornoj skupini domaćina. Pogreške se nisu mjerile, poštovalo se srce. I duh. Duh predaka koji živi u pjesmi, plesu i ruhu ove djece, duh predaka koji će, nadajmo se, živjeti u njihovim srcima još dugo, dugo. Ova manifestacija pokazala je isto što i dosadašnji niz započet u Tuzli. Program je, iako prvi put, sigurno vodio mladi Ivan Škravan, a odaziv uzvanika bio je za pohvalu.

Na manifestaciji su nazočni bili: konzulica Generalnog konzulata RH u Subotici Ljerka Alajbeg, konzulica Iva Aranjoš, zastupnik u Skupštini Srbije i predsjednik DSHV-a Petar Kuntić, zamjenica pokrajinskog tajnika za upravu, propise i nacionalne manjine i članica IO HNV-a Antonija Čota, dopredsjednik HNV-a Josip Ivanović, predsjednica Organizacijskog odbora projekta »Tragovi Šokaca od Gradovrha do Bača 1688.-2008.« Stanka Čoban, predsjednik Zajednice bačkih Hrvata u Hrvatskoj Zdenko Bundić, predsjednica KUD »Seljačka sloga« iz Gradišta, RH, Đurđica Čolakovac sa suradnicima, đakon i budući svećenik Dragan Muharem, te predsjednici brojnih institucija kulture s ovih prostora. Hrvatsku riječ su predstavljali Zvonko Sarić i Mirko Kopunović, RTV – redakciju programa na hrvatskom jeziku Dragan Jurakić, a Radio Bačku Jelena Bogdanov. 

DUNAV I SAVA – RIJEKE KOJE SPAJAJU: Gosti iz Gradišta, oduševljeni ozračjem, ne odustaju od nastavka suradnje. »Mi smo bili spremni za taj nastup. Članovi su bili oduševljeni pozivom, jer je to trebalo biti naše prvo gostovanje u Vojvodini. Spriječila nas je banalnost, ispostavilo se kako veliki dio članstva nema putovnice. Kako smo na sva dosadašnja inozemna gostovanja odlazili samo s osobnim iskaznicama, o tom momentu nismo razmišljali. Svi naši naknadni pokušaji nalaženja bilo kakve mogućnosti dolaska propali su. Zakoni su takvi kakvi jesu, morali smo ih poštovati. Velika želja članstva naše udruge ne samo za nastupom u Vojvodini, nego i za ugošćavanjem Vojvođana, postoji i mi ćemo u najkraćem roku riješiti tehnička pitanja koja će nam to omogućiti«,  kaže za Hrvatsku riječ Đurđica Čolakovac. Predstavnici Generalnog konzulata RH u Subotici bili su zadovoljni viđenim. »Na Šokce gledam kao na etničku skupinu naseljenu s obiju strana rijeka Dunava i Save i te rijeke ih spajaju, ne samo fizički, nego i duhovno. Drago mi je kad vidim ovu povezanost, draga mi je spoznaja da su Šokci ostali ono što jesu, Hrvati, i oni to nikada nisu negirali, iako su imali puno problema. Drago mi je da su uspjeli s ove strane Dunava ne samo održati svoju samobitnost i sačuvati svoje korijene, nego su  postali bitan čimbenik u Podunavlju i dali su veliki doprinos uspostavljanju odličnih odnosa sa svim etničkim skupinama koje žive na ovim prostorima. Šokci su vrijedan i veseo narod, odani Bogu i korijenima, iskreni su i pomažu jedni drugima. Drago mi je da se ovo u Vajskoj događa, da se bogata baština prenosi na mlađe generacije bez obzira na sve nedaće i poteškoće. Zadaća i cilj svih koji žive ovdje jest očuvanje bogate baštine, očuvanje identiteta, a mi iz Hrvatske moramo njihova nastojanja poduprijeti i moralno i materijalno, koliko god smo u mogućnosti«, kazala je za Hrvatsku riječ Ljerka Alajbeg.