Arhiv tekstova

Multimedijalna instalacija pod nazivom »Public bath«, kao dokumentacija performansa izvedenog prije dvije godine na istom mjestu, održana je u Subotici u petak 15. kolovoza na doista neuobičajenoj lokaciji – u ostacima objekta nekadašnjeg starog javnog kupatila, Subotičanima poznatog kao Fekete kupatilo. Autorica ovoga događaja je apsolventica na odsjeku za grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te istodobno studentica na odsjeku za animirani film na Volda sveučilištu u Norveškoj, Subotičanka Lea Vidaković, autor fotografija je također Subotičanin Boban Mac, dok je za zvučne efekte bio zadužen student animiranog filma iz Norveške Torjus Foerre Erfjord. 

Budući da je smještena na specifičnoj lokaciji, ova instalacija, sadržana od zvučnog i foto zapisa, te ranije u performansu korištenih artefakata, za cilj nema ponavljanje, precizan prikaz tijeka događaja u okvirima razloga i koncepata, nego što je moguće više vjerodostojnu rekonstrukciju ambijenta koji bi oživio sam osjećaj kao takav, univerzalan, stoji među ostalim u katalogu ove prezentacije.

»Ovaj projekt je prije dvije godine bio nešto malo drukčiji od ovoga, ali mi je bilo bitno i pokazati kako su se stvari mijenjale u ove dvije godine«, rekla je prigodom otvorenja izložbe autorica Lea Vidaković. »Težište je na ovom prostoru kao takvom, a željela sam da ovaj projekt ima strukturu koja će samo dati nagovještaj, samo sugerirati neku radnju, da se ne udubljujemo u neke moje koncepte i razloge zbog kojih sam napravila ovaj projekt, nego da se to prezentira kao ljuštura, kao struktura koja bi bila otvorena za druge priče, zbog toga što mnogi stanovnici Subotice imaju svoje osobne priče koje su vezane za ovo mjesto.« 

Izložba se sastoji od fotografija i efekata koji sa zvučnika dočaravaju zvuke kupanja, dok je ambijent uistinu upečatljiv – Subotičane srednje i starije generacije neumitno vraća u vrijeme prije početka 70-ih godina prošlog stoljeća, kad je Fekete kupatilo bilo u funkciji i kad je to bilo mjesto redovitog odmora i relaksacije, ali i razgovora i poslovnih dogovora mnogih građana ovog grada. Taj je prostor u posljednjih četrdesetak godina u potpunosti devastiran i zapušten, pa je ova izložba ujedno i moguć poziv lokalnim vlastima da obrate pozornost i pokušaju sačuvati još jednu povijesnu vrijednost Subotice. Jer, dok mnogi gradovi u regiji, pa i šire, nisu imali niti redovne ulice, Subotica je imala javno, narodno kupalište. Izložba potiče i na još jedno razmišljanje: dok mnogi gradovi u regiji, pa i šire, danas imaju otvorene i zatvorene bazene i centre za sportove u vodi, Subotica ima samo jedan otvoren i niti jedan zatvoren bazen.

Z. P.