Arhiv tekstova

Povod za moje reagiranje je netom objavljeni intervju s mojim uvaženim kolegom po struci, Belom Ivkovićem u vašem cijenjenom tjedniku od 15. kolovoza 2008. godine, pod naslovom »U hrvatskoj zajednici ima mjesta za sve«, a koji je vodio vaš uvaženi i cijenjeni novinar Zvonimir Perušić, kojega iznimno cijenim kao vrsnog analitičkog novinara, koji se istraživački bavi svojom novinarskom strukom. 

No, prije nego li pređem na glavnu stvar, želim pozdraviti odluku uredništva, ili pak glavne i odgovorne urednice Jasminke Dulić, u svezi s uvođenjem rubrike »Pisma čitatelja«, ili »Reagiranja«. Nadam se da će se ova rubrika konačno ustaliti i da će biti svojevrsno zrcalo zbivanja i sadržaja napisa koji se objavljuju u tjedniku. 

No, da pređem na glavni predmet mog osvrta.

U odgovorima Bele Ivkovića, prije svega potkrala se jedna faktografska pogreška koja se odnosi na datum osnivanja HKUD »Bunjevačko kolo«. Naime, imenovani je izjavio kako je osnivačka skupština održana 20. siječnja 1970. godine, što nije točno, jer je održana dva dana ranije, točnije 18. siječnja 1970. godine. (Kao dokaz ove moje tvrdnje uredništvu prilažem preslik zapisnika s osnivačke skupštine održane navedenog datuma u Velikoj vijećnici Gradske kuće uz nazočnost 354 osnivača.)

Nadalje, na pitanje vašeg novinara, Bela Ivković izjavljuje kako je organizator prve Dužijance 1968. godine, između ostalih, bio sudac Naco Zelić, a da su od njegove generacije sudjelovali još Lazo Vojnić Hajduk, Nikola Skenderović, Albe Kujundžić, Grgo Kujundžić, Mirko Perušić...

Očigledno, Bela Ivković nije mogao prevaliti »priko usta« imena Marka Peića, predsjednika Organizacijskog odbora žetelačkih svečanosti Dužijanca u razdoblju od 1968. do 1972. godine, koji i u svojoj 96. godini kao svjedok može daleko više zboriti o tim vremenima.

Jednako tako, ne stoji tvrdnja da su navedene osobe bile »organizatori« te prve Dužijance, jer su oni u to vrijeme bili samo obični redari, ili pak tzv. konjari, što uostalom Bela Ivković i priznaje na jednom mjestu, kada kaže kako je on »bio samo među redarima koji su pratili povorku od hipodroma do središta grada«. Ako je netko bio samo običan redar, onda nije mogao biti »glavni« organizator priredaba Dužijance, a to su bili, ustvari, sljedeći: Marko Peić kao predsjednik Organizacijskog odbora, Naco Zelić kao dopredsjednik i Grgo Bačlija kao tajnik.

Ovom prigodom spomenut ću imena članova Organizacijskog odbora te prve Dužijance, pa i kasnijih, sve do 1972. godine, kada je ona nasilno transformirana u socijalističku, sa svim ideološkim obilježjima koji toj manifestaciji ne pripadaju, a to su bili sljedeći: Lazar Kovačić, tadašnji tajnik Turističkog saveza općine Subotica, Melanija Čanak, predsjednica Općinske konferencije SSRNJ, Antun Kovačić Bata, tada direktor Doma kulture, Bela Duranci, povjesničar umjetnosti iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture, odnosno Gradskog muzeja, ing. Josip Stipić, tadašnji direktor Subotičkih novina, Balint Vujkov, književnik, Slavko Zorić, tadašnji predsjednik Turističkog saveza općine, Matija Bašić, tadašnji direktor Ugostiteljskog poduzeća Palić, Kata Budinčević, tadašnja ravnateljica turističke agencije Panonija turist, Josip Bajić, tadašnji ravnatelj Narodnog kazališta, Matija Poljaković, književnik, István Budai, tadašnji predsjednik Zanatske komore, Ljudevit Vujković Lamić Moco stariji, Josip Ostrogonac, tadašnji direktor Namateksa, Lazo Kopunović Legetin, tadašnji upravnik Carinarnice, Jakov Kujundžić, tada sudac Općinskog suda, Ivan Balunović, predstavnik tadašnjeg Općinskog komiteta Saveza omladine, Miroljub Vučinić, tadašnji novinar »Subotičkih novina«, Mihajlo Mamužić, tadašnji ravnatelj Kreditne banke, mr. Milka Mikuška, tadašnja ravnateljica Gradskog muzeja i Čedomir Riznić, tadašnji predsjednik Konjičkog kluba »Bačka«.

Uzgred, Mirko Perušić je bio samo biran za člana Nadzornog odbora, kojeg su osim njega još sačinjavali i Beno Cvijanov, Josip Prćić zvani Škvrc, Ludevit Vujković Lamić Moco stariji, kao provjereni i iskusni financijski stručnjak tadašnje SDK, i Lozika Vuković, također financijski stručnjak SDK. 

Što se pak tiče navoda intervjuiranog, jedino mu stoji tvrdnja kako je to razdoblje bilo »liberalno« zahvaljujući prije svega tadašnjem društveno-političkom vodstvu grada na čijem se čelu nalazio  idejni promotor, sada nažalost pokojni Antun Milodanović Dela, bez čijeg se liberalnog odnosa prema osnivanju, kako te prve Dužijance 1968. godine, a kasnije i osnivanja HKUD »Bunjevačko kolo« 1970. godine, te preimenovanja FK Zvezda u NK Bačka, ne bi sve ovo moglo zamisliti i odraditi, što mu se kasnije nakon famozne i nesretne 21. sjednice Predsjedništva CKSKJ u Karađorđevu i »obilo o glavu« smjenom s dužnosti i dolaskom »ratobornih« partijskih poslušnika, koji su pokrenuli hajku na hrvatske intelektualce i proveli čistku 116 intelektualaca, smjenjivanjem s dotadašnjih položaja, od čega se hrvatska manjinska zajednica ni do današnjeg dana nije uspjela u cijelosti oporaviti.

Intervjuirani je također »zaboravio« spomenuti kako su osim »iščlanjenja« iz HKUD »Bunjevačko kolo« u sklopu hajke protiv Matice hrvatske, neki od njih bili i kazneno procesuirani, kao primjerice dr. Ante Sekulić, prof. Bela Gabrić, prof. Juraj Lončarević i moja malenkost, koji sam tek ove 2008. godine, nakon 35 godina, dočekao sudsku rehabilitaciju, od strane Okružnog suda u Subotici. 

U svezi s »preimenovanjem« KUD-a »Bunjevačko kolo« u HKUD, odnosno vraćanja starog prvobitnog izvornog naziva tog društva, intervjuirani je također »propustio«,  svjesno ili namjerno, imena još nekih zaslužnih osoba koje su u tom procesu također vidno sudjelovale, kao što su to bili pokojni odvjetnik Franjo Vujkov, Marin Skenderović i moja malenkost, čije ime za njega uopće ne kotira među »reformatorima«.

S ostalim iznesenim u intervjuu slažem se u potpunosti, a naročito u svezi s pokušajem DSHV-a da prodre sa svojim kadrovima u rad HKC »BK«, s čime se Upravni odbor, koliko toliko, uspješno nosio.

I za kraj, nije fer kada se govori o nekim povijesnim događajima, iznositi netočne podatke i glorificirati samo svoju ličnost, već to treba činiti objektivno s povijesne distance, koja je već dobrano sazrela da se o tim događajima iznese prava istina, o čemu će se javnost uskoro imati prilike osvjedočiti u nekim mojim radovima na kojima upravo radim.

Grgo Bačlija