Arhiv tekstova

Ponoć je već dobrano prošla kada smo se iz Ilače, poznatog marijanskog svetišta u Srijemu, uputili k Moroviću, također poznatom marijanskom svetištu, ali još u srednjem vijeku, pa čak i u vrijeme Turaka. Neki čak dovode u izravnu vezu ova dva svetišta, odnosno prestanak hodočašćenja u Morović u vrijeme kada je počelo hodočašćenje Gospi Ilačkoj, mada je u Srijemu dosta marijanskih svetišta ali su nadnevci hodočašćenja različiti, 5. kolovoza je Gospa Tekijska, 8. rujna je Mala Gospa u Bapskoj i još uvijek rijeke vjernika idu u Morović, posebice Ilaču, ali i Gospi Šumanovačkoj kod Gunje ili dragoj Gospi u Bošnjake.

Na ulasku u Morović nalazi se katoličko groblje a usred toga groblja je Velika crkva, kako je zovu vjernici Morovića ili crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. 

Blagdan je Velike Gospe, topao dan, kakav i priliči ovom dobu godine, a slika veličanstvena. Prepuna crkva Marijinog Uznesenja, što vjernika iz Morovića, što Morovićana razasutih diljem Hrvatske i diljem svijeta, puno vjernika iz okolnih sela i Šida. I svećenik, vlč. Zdravko Čabrajac iz Osijeka, inače župnik u Sotu i upravitelj župe u Erdeviku, zamijetio je to i izrekao na početku nadahnute propovijedi o Blaženoj Djevici Mariji. Sutradan ista slika, a morate znati kako je nadnevak sv. Roka crkveni god u Moroviću, ili pučki kirbaj.

CRTICE IZ POVIJESTI MOROVIĆA: Morović je među najstarijim naseljima u Srijemu, kaže Radovan Đurčić u knjizi »Geografska monografija općine Šid«, a arheološka nalazišta u okolici govore kako je tu života bilo i puno prije, a posebice u rimsko doba, o čemu svjedoče ostaci rimskog groblja i velika količina srebrnog rimskog novca iz III. stoljeća. Arhiđakonat u Moroviću spominje se već davne 1239. godine, a bez sumnje je župa postojala i puno prije, u 11. ili 12.  stoljeću. Mjesto se spominje kao Marchio, Morod, Maroth i tek kasnije Morović, vjerojatno prema knezovima Morović koji su bili vlasnici posjeda i čitavog ovog kraja, cijeloga Srijema pa i dijela Slavonije (Valpovo), a Ivan Morović je za zasluge u ratu protiv Turaka dobio titulu bana vukovske i srijemske županije i jedno vrijeme mačvanskog bana. Nakon što je plemenita loza Morovića ostala bez potomaka, ugarski kralj Matija Korvin darovao je ovaj posjed svom nezakonitom sinu Ivanišu, koji je imenovan i hrvatskim banom od 1499.-1504.

Morovićki arhiđakonat bilježi procvat u vrijeme arhiđakona Grgura oko godine 1330. kada je u njegovom sastavu u više od 40 župa, a propast bilježi dolaskom Turaka u Srijem. Turci su veći dio Srijema osvojili već 1526. godine, no Morović je pao pod tursku vlast tek 1528. Nakon izgona Turaka iz Hrvatske i Srijema u Pečuhu i ne pomišljaju na obnovu morovićkog arhiđakonata, dijelom jer su župe uništene i vrlo male, a s druge strane jer tim župama sada upravljaju franjevci, piše u svojoj knjizi »Povijest župe i mjesta Morović«, vlč. Emerik Gašić.

Godine 1781. Morović je pripojen biskupiji đakovačkoj i tu je ostao sve do nedavno, kada je ponovno uspostavljena Srijemska biskupija. Osim već spominjane crkve BDM, u selu je i župska crkva sv. Roka koja se spominje u kanonskoj vizitaciji 1782. godine kada je biskup Krtica podijelio sakrament potvrde u Moroviću i zabilježio kako je u selu ruševna mala crkva u koju stane tek 50 osoba, građena oko 1699. godine, a nema ni župnoga dvora. Župni dvor sagradio je o. Vid Lukačević 1793. godine, a današnja crkva sv. Roka sagrađena je 1825. godine u vrijeme vlč. Mateja Ujvary, podrijetlom iz Vukovara. Iste je jeseni crkva dovršena i potpuno uređena te je u njoj vršena služba božja, a prvo dijete kršteno u novosagrađenoj crkvi bila je Ana Okrugić. Crkvu je velikim slavljem blagoslovio župnik mitrovački Josip Stanišić u koncelebraciji s okolnim svećenicima 5. studenoga 1826. godina.

U to vrijeme Morović ima 645 žitelja od čega 345 katoličke i 300 pravoslavne vjere, a od 1832. u Moroviću je otvorena i trivijalna škola, a učitelj je bio Andrija Balentović. Desetak godina poslije otvorena je i pučka škola u kojoj 65 djece podučavaju 2 učitelja. U Moroviću je poštanski ured otvoren 1870. a brzojavni godinu dana prije. Na razmeđi stoljeća, 1900. godine Morović ima 2305 žitelja od čega 1293 muških i 1012 ženskih. Rimokatoličkoj vjeri pripadalo je 1251 žitelj, pravoslavnoj 935, grkokatoličkoj 45, kalvinskoj 34, luteranskoj 25 i židovskoj 15 žitelja, piše dr. Rudolf Horvat. Danas je u Moroviću ostao mali broj Hrvata, više od polovice ih je tijekom agresije na Republiku Hrvatskku novi dom potražilo u matičnoj domovini. Najviše ih je diljem Slavonije i u Osijeku, a u selima najviše je Morovićana u Ivanovu kod Viljeva i Dopsinu kod Osijeka.

MOROVIĆ DANAS: 15 godina poslije Morović se doima jednako onako lijepo kao i ranije. Istina, nema parobrodske linije Lipovac-Mitrovica kao u vrijeme vlč. Vučkovića, nema niti željezničkog prometa, mada je Morović još 1912. godine spojen prugom sa Šidom i Račom i preko Save s Bijeljinom. Ostale su tek autobusne veze sa Šidom, a taksi se često viđa po šorovima morovićkim. No, napretka ima. Izgrađena je zdravstvena ambulanta, uređena je plaža na desnoj obali Bosuta, gdje se tradicionalno organizira Morovićko ljeto, a u okviru ove lijepe manifestacije i Eko-festival u organizaciji udruge žena Morovićanke. Predsjednica ove udruge Jelena Ujvari, hvali se kako već bilježe hvale vrijedne rezultate. Ove su godine imale više od 1000 sudionika i posjetitelja, najviše udruga i KUD-ova iz šidske općine, imali su goste iz Bijeljine i Banja Luke i žao joj je što nitko nije bio iz susjedne Hrvatske mada su kontaktirali s Vrbanjom i Osijekom. Bilo je tu rusinskih društava, slovačkih i HKC Srijem iz Srijemske Mitrovice, mada je Jelena željela naglasiti kako rado zovu sve u goste, ali se ne žele dijeliti po nacionalnoj i vjerskoj osnovi. »Tijekom nedjelje, 3. kolovoza, bilo je vrlo živo u Moroviću. Na lijepo uređenim štandovima imali smo gastronomsku ponudu, ali i jela naših baka, a također i izložbu rukotvorstva, također naših baka, a uvečer defile svih sudionika programa i KUD-ova, pa se pjesma orila morovićkim šorovima do kasno u noć. Želja nam je da Morović na temeljima kulturne baštine i tradicije razvije seoski turizam jer ima sve predispozicije, dvije rijeke, na tisuće hektara šuma, lov i ribolov i ljude širokoga srca, a već za mjesec dva, Morović će dobiti i prvu turističku agenciju.«

I Perica Zavorski, član ekonomskog vijeća župe sv. Roka, ili kako smo to u Srijemu zvali, tutor, hvali spomenutu manifestaciju, ali i mjesnu samoupravu, jer u Morović se zadnjih godina sve više ulaže. »Prije su na vlasti bili radikali, ali mi se ne možemo požaliti, jer dali su nam potporu i ograđeno nam je groblje, a sada su došli demokrati, i vidjeli ste, već smo uspjeli osvijetliti našu veliku crkvu. Dogovoreno je i ulaganje u sanaciju i restauraciju crkve Blažene Djevice Marije, koja je spomenik kulture i treba obaviti povijesna, arhitektonska, umjetnička, geomehanička i arheološka istraživanja. Mi sada čekamo novoga župnika, koji će u Šid i Morović doći već za koji dan, pa da se organiziramo i otvorimo namjenski žiro-račun za prikupljanje sredstava za ovu svrhu od naših Morovićana koji su diljem Hrvatske i diljem svijeta, ali i od Republike Hrvatske očekujemo da će ih zanimati sanacija i restauracija ovog bisera srijemskoga srednjevjekovlja«, kaže Perica. 

To je dobra stvar, složio se i Pavle Osekovac, morovićki Slavonac i osječki poduzetnik, koji uvijek nađe i vremena i sredstava za potporu ovakvim događanjima u Moroviću. Vjeruje kako će aktivnosti naići na zanimanje mnogih Morovićana, ali i crkvenih i političkih čimbenika, jer ovo je najbolje sačuvani sakralni objekt, puno puta rušen i paljen i uvijek obnavljan iz pepela poput Feniksa. Dosta je Morovićana došlo iz Hrvatske na svetu misu na groblju i crkveni god. 

I za kraj ponovno župnik, vlč. Zdravko Čabrajac, kojega će već sljedeće nedjelje u Moroviću zamijeniti vlč. Nikica Bošnjaković. »Već drugu godinu sam u Moroviću, mada sam župnik u Sotu i upravitelj župe u Erdeviku. Sve su to male katoličke zajednice, no to nas svećenike nadahnjuje da tim ljudima približimo našu katoličku vjeru a današnji nam blagdan govori kako obična žena i obična sluškinja božja, Marija, može zavrijediti najviše božje priznanje. Što se svetih sakramenata tiče, ovaj puk živi svoju vjeru kroz sakramente, no nažalost, ove tri župe ja sam tijekom 2007. godine imao dva krštenja u Sotu i niti jedno u Moroviću i Erdeviku, isto tako samo jedno vjenčanje u Sotu, ali u sve tri ove župe bilo je 15-ak ukopa.

Slavko Žebić