Arhiv tekstova

Slikarstvo koje krase motivi iz svakodnevnog seoskog života, smireni krajolici, žive boje,  donosi onu mjeru spontane iskrenosti, izvornosti i primarnosti koje sve više nedostaju u današnjem životu. Takvo slikarstvo karakteristično je i za slikaricu Mariju Vonić, Tavankućanku koja je svoj talent i sklonost k likovnoj umjetnosti, pretvorila u prekrasne slike pejzaža, zemlje i ljudi ovoga kraja.

Marija se za slikarstvo počinje zanimati još u osnovnoj školi, gdje stječe prva znanja o čarolijama koje se mogu načiniti bojama i kistom, a srednjoškolska naobrazba u školi Primijenjenih umjetnosti u Novom Sadu pomaže joj profesionalno se razviti, radeći kao grafička dizajnerica u subotičkoj tvrtki »Dekor«. Ovdje se radi potrebe posla okušala i u fotografiji, međutim iz velike ljubavi prema slikarstvu postaje aktivnom članicom Likovnog odjela HKPD »Matija Gubec« u Tavankutu, a ubrzo potom, točnije 1972., organizira i svoju prvu samostalnu izložbu akvarela u Gradskoj kući. 

UPEČATLJIVI MOTIVI: Tako je Marija krenula put likovnog stvaralaštva, koje i danas zauzima značajno mjesto u njezinom životu. A njezin je život ispunjen uspomenama iz djetinjstva provedenog na salašu, koji kao i mnoge  druge salaše, želi sačuvati od zaborava. Tako Marijina umjetnost nije slučajno nastala na selu, a salaši su upečatljivi motivi na Marijinim slikama. A kako je Marija članica i slamarske sekcije spomenutog Društva, u njezinom slamarskom stvaralaštvu možda je još i više izražen doživljaj izvorne umjetnosti u ambijentu sela, netaknute prirode i starinskog načina života. 

Marija je redovita sudionica Kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu, a vrijedno je istaknuti i njezin rad s djecom. Naime, svoje slamarsko umijeće prenosila je proteklih godina na djecu iz Ljutova, a trenutačno njezin talent i strpljivo poučavanje u slamarskoj radionici uživaju djeca hrvatskog odjela u Tavankutu. Osim toga, Marija je prigodom ovogodišnje gradske Dužijance, svoju kreativnost i stvaralački duh iskoristila i za natjecanje u aranžiranju izloga, na kojem je osvojila treće mjesto. To je razlogom da je žetvena svečanost za nju predstavljala višestruku radost i zadovoljstvo.

A kad smo kod osjećaja zadovoljstva i »punog srca«, značajno je istaknuti Marijinu drugu samostalnu izložbu, održanu prije dvije godine, u predvorju Gradske kuće. Izložena umjetnička djela u  tehnikama akvarela, pastela i ulja, kao i djela u tehnici slame, pružila su posjetiteljima ugodne trenutke opuštenosti i prirodnosti.

PREPOZNATILJIVA IZRA-ŽAJNOST: Provodeći dane u mirovini, trenutke opuštenosti dok slika u svom ateljeu može sebi priuštiti i ona, jer, kako kaže, sada u miru može raditi ono što najviše voli – a to je slikanje. »Volim slikati ono što mi je lijepo, a osobito volim boju i stoga nastojim da se ona ističe na mojim slikama«, kaže Marija. 

A po njezinom jedinstvenom slikanju, tipičnim motivima, bojama i tehnici, podjednako je prepoznaju i stručnjaci i laici. Prigodu pokazati vlastiti stil i razinu umjetnosti imala je i na nedavno održanoj Likovnoj koloniji »Bunarić«. Kao članica Likovnog odjela HKC »Bunjevačko kolo«, sudjelovala je među brojnim domaćim i inozemnim umjetnicima u radu i kolektivnoj izložbi bunarićke kolonije.

Umjetnička djela ostaju za sva vremena, a čini se kako je vrijednost Marijinog slikarstva tim veća što je suvremena civilizacija udaljenija od svojih korijena. Njezino slikarstvo svjedoči o zajedništvu, o neraskidivoj vezi prirode i čovjeka, otkriva njezine zamišljaje svijeta, kroz koji hodi još uvijek tragajući za svojom najdražom slikom. 

Marijine priče i snove koje sanja i živi u boji, vidjet ćemo zasigurno na njezinim slikama, na sljedećoj samostalnoj izložbi, kada će svoje emocije i veselje nad motivima moći podijeliti s mnogima.

Marija Matković