Arhiv tekstova

Danas je svetkovina Velike Gospe. Kod nas je to crkveni blagdan. To znači da je Velika Gospa ostala zapamćeni znak ne samo na putu Crkve, nego i na putu našega naroda.  

Uoči Velike Gospe kreću ljudi na hodočašća u Gospina svetišta. Ljudi izlaze iz svojih kuća i ulaze u Božje kuće. Na sebe uzimaju odricanje, žeđ, glad i muku hodanja, neugodnosti noćenja, težinu i napor, uzimaju na sebe žegu dana kako bi zadobili bogatstvo duha, kako bi se približili Mariji iz Nazareta, majci Isusa Krista, kako bi je slijedili u svetosti i povjerenju Bogu, ali i dobili zdravlje za obitelj, brak, dijete, ili za nekog bolesnika, ili pak utjehu za svoju rasplakanu dušu. Na Veliku Gospu bezbrojni ljudski stanovi ostaju prazni, a Marijini i Božji puni. To je neka vrsta preseljenja iz ljudskog u božansko, prijelaz našeg naroda, njegovih vjerničkih, kršćanskih predstavnika iz nemoći ljudskog života u svemoć Božjeg. To je, zapravo, izlazak iz beznađa i ulazak u nadu. To je spajanje neba i zemlje. 

NAJVEĆI DOMET DOSTOJANSTVA ŽENE: Mi stariji se sjećamo kako se godinama crkveni dio Dužijance slavio upravo na ovu svetkovinu. Dobro je podsjetiti mlađe na razloge te proslave. Kad je Dužijanca 1911. prešla iz obitelji u Crkvu, bila je to nedjelja u kolovozu. Kada je 1941. Dužijanca kao proslava kruha bila prikraćena, prešlo se je na slavljenje na svetkovinu Velike Gospojine. Tako je to ostalo sve do 1993. Nije maleni broj onih koji su tada žalili što je Dužijanca vraćena na prvotni termin, pa su osjećali kako je Velika Gospojina »osiromašena«. No, ova je svetkovina tako bogata sadržajem da je uistinu sada moguće slaviti taj blagdan bez »tereta« Dužijance. Bolje je ovako. Tim više smo pozvani biti sabrani oko poruke blagdana Marijina Uznesenja. Njeno uzdignuće je najveći domet dostojanstva žene, stoga je u središtu ovoga blagdana upravo Žena »sjajna kao sunce, okrunjena zvijezdama«.

Znak Isusova uskrsnuća jest prazan grob u Jeruzalemu. Znak Marijina uznesenja ne nebo je također prazan grob u Efezu. Znamo gdje je Petrov grob i grobovi svetaca. No, oni nisu prazni. Istina, za mnoge svece, pustinjake, apostole i učenike Isusove ne znamo gdje im je grob. To ne znači da su uskrsli. Za Isusa i Mariju znamo gdje su im grobovi, ali su oni prazni. Isusa su vidjeli učenici, i ta ukazanja su potvrdila činjenicu praznoga groba. Zato se Isusova biografija nastavlja i poslije njegove smrti. I Marija se ukazuje tijekom povijesti Crkve. Tako njezina ukazanja u svijetu potvrđuje činjenicu njezina prazna groba u Efezu. Ona je već uskrsnula i nalazi se u svome proslavljenom tijelu kao i Isus, dok svi drugi vjernici čekaju uskrsnuće tijela. U povijesti Crkve ne ukazuju se Bog Otac, niti Duh Sveti. No, Isus se ukazao učenicima nakon uskrsnuća, svetom Pavlu nakon Uzašašća i mnogim svecima u povijesti Crkve. 

KRALJICA HRVATA: Zanimljivo je, također, da se ne ukazuju apostoli i sveci, ali se ukazuje Marija. Te dvije zanimljivosti nas upućuju na uvjerljivije prianjanje uz vjeru Crkve da su Isus i Marija uskrsnuli, te su kao potpuni ljudi u nebu. Isus kao bogočovjek, a Marija kao potpun čovjek naše povijesti. 

Preko nje i po njoj naš narod postaje čuven. Mariji su se tijekom naše povijesti podizale crkve i nju se nazivalo početkom boljega svijeta, vjernom odvjetnicom hrvatskog naroda, ili Kraljicom Hrvata. Marija se toliko približila našem puku i duši našeg čovjeka da je nekako smatramo svojom. Kraj nje učimo kritički prihvaćati Božju riječ, da bi se i o nama moglo reći: Blago vama što ste povjerovali. Od nje učimo za svaku Božju riječ reći: Neka mi bude po tvojoj riječi. Kraj nje učimo da je najveća čovjekova slava biti na službu Bogu, odnosno biti prijatelj s Bogom. Uz Mariju, skromnu i nepoznatu ženu iz Nazareta, naš puk, relativno mali narod usred velikih nacija, spoznaje kako se velik i pobjednički ne postaje ljudskom, nego Božjom snagom. Štujući Mariju doživljavamo kako nam je Bog blizak. Kraj nje, koja je samo čovjek, ne bojimo se smrti i vjerujemo da nam je domovina na nebesima. Uz nju smo sigurni da će i svi naši bolesnici, pa i moralno bolesni, ozdraviti i doći tamo kamo čeznemo svi stići. Velika Gospa je nekako posebno naš blagdan. To je dan našeg ponosa i naše pobjede. Kraj Marije moguće je da se promijene neprijatelji, da se obrate svi koji mrze i čine agresiju, da svi u suživotu stvaramo duhovne i materijalne uvjete blagostanja i tako otvaramo vrata koja vode tamo gdje je Marija. 

Dok odjekuje u našim srcima zahvalnost zajedništva, produbljujem zahvalnost sviješću kako je temelj zajedništva da smo sinovi i kćeri dobroga Boga i da nam je Marija nebeska Majka.