Arhiv tekstova

Kod navođenja osobnih imena i prezimena ubijenih svećenika pojavljuje se ozbiljna poteškoća jer ih autori, spomenuti u prvome nastavku: Anto Baković, Wendelin Gruber i Márton Matuska, pišu hrvatskom, njemačkom ili mađarskom transkripcijom, ovisno već tko na kojem jeziku piše. Nema sumnje da su oni to učinili u najboljoj namjeri radi njihovih sunarodnjaka kojima je tekst upućen, tj. radi što lakšeg čitanja i što boljeg približavanja mučenika širokim čitateljskim slojevima. Međutim, pitanje je, je li to najsretnije rješenje jer se u tom slučaju teško može razabrati nacionalnost pojedinih stradalnika, što svakako nije beznačajno i mora i za hrvatski i njemački i mađarski narod biti važan podatak. Tako na primjer Baković u svojoj knjizi »Hrvatski martirologij u XX. stoljeću« spominje svećenika Banatske biskupije »Đuru Ecka« iako je riječ o Nijemcu rođenom u nekadašnjem njemačkom selu u Banatu, što znači da nema nikakve sumnje da je njegovo izvorno i pravo ime »Georg«. Sigurno je da se on tako zvao, da su ga drugi tako zvali, da se, najvjerojatnije, tako i potpisivao, pa je jedino primjereno da ga tako i drugi pišu. 

Jednako tako, među vrlo vrijednim podacima Matuske, spominuje se grkokatolički svećenik iz Đurđeva »Mihály Bösörményi«, dakako, Rusin po nacionalnosti (bez obzira što on po ovim kriterijima ne bi pripadao martirologiju jer je, istina, odmah nakon rata strašno mučen, konkretno – partizani su ga uz ostala mučenja doslovce potkovali, ali je umro nešto kasnije 1958. godine). U njegovom je slučaju najvažnije da rusinski jezik uopće ne poznaje mađarska slova »á«, »ö« i »é«, što znači da čitatelj teško može saznati njegovo izvorno ime i prezime. I Gruber sva imena svećenika s njemačkim prezimenom piše njemačkom transkripcijom, što ima smisla, ali je poteškoća kod onih svećenika koji su se osjećali Mađarima i, možda, pisali imena mađarskim pravopisom, bez obzira što su im njemačka prezimena. 

Prema tome, potrebno je uložiti prilično truda u odgonetavanje izvornog pisanja imena i prezimena, pri čemu bi temeljni kriterij trebao biti – poštivanje osjećaja nacionalne pripadnosti svakoga od mučenika i pisati ih onako kako su se oni sami potpisivali. No, to je samo jedan od prijedloga o kojem se može raspravljati. Po abecednom redu vojvođanski bi martirologij izgledao ovako:

1. Anton Adam – Zrenjaninska biskupija. Rođen je 1. lipnja 1908. u Chicagu u SAD-u. Teološki je studij završio u Đakovu a za svećenika je zaređen 1931. u Zrenjaninu. Nakon što je bio kapelan u nekoliko župa u Banatu obavljao je dužnost bolničkog dušobrižnika u zrenjaninskoj bolnici. Potom je imenovan administratorom u Svetome Hubertu kod Kikinde a kasnije i župnikom te njemačke (volksdeutscherske) župe, koja danas više ne postoji. Partizani su u listopadu 1944. pokupili sve muškarce iz Svetog Huberta i još dva okolna njemačka sela i otjerali ih u logor u Kikindi. Strijeljan je sa svojih 120 sunarodnjaka 5. studenoga 1944. u tom logoru.

2. Anton Berger – Subotička biskupija. Rođen je 13. siječnja 1884. u Kunbaji u današnjoj Republici Mađarskoj. Gimnaziju je završio u Subotici a teološki fakultet u Kaloči, gdje je zaređen za svećenika 26. lipnja 1909. Bio je kapelan u Bačkom Bregu, Gari (Mađarska) i Subotici, nakon čega postaje župnik u Tavankutu. Partizani su ga uhitili i odveli u Suboticu, zloglasnu Žutu kuću i strijeljali na nepoznatom mjestu, najvjerojatnije 1. studenog 1944.

3. Franz Brunet – Zrenjaninska biskupija. Rođen je 1. prosinca 1989. u Jaši Tomiću. Nakon ređenja za svećenika 25. lipnja 1922. obavljao je službu kapelana u Jaši Tomiću, Temišvaru i Zrenjaninu a g. 1931. imenovan je župnikom u Novoj Crnji. Partizani su ga pozvali 5. listopada 1944. u mjesnu zajednicu i nedaleko nje strijeljali.

4. O. Beato Bukinac – Subotička biskupija. Rođen je 30. srpnja 1912. u Baču, gimnaziju je završio u Varaždinu a filozofiju i teologiju je studirao u Zagrebu i Rimu, gdje je za svećenika današnje Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu zaređen 22. srpnja 1936. Predavao je vjeronauk u gimnaziji u Karlovcu a strijeljan je, najvjerojatnije, 29. lipnja 1945. na nepoznatome mjestu.

 (Nastavlja se)