Arhiv tekstova

Ušoreno slavonsko selo koje poprima lik lijepo uređene galerije, s parkom prepunim kiparskih skulptura i s ulicom dugom gotovo tri kilometra, koju krase likovi u hrastovini, ponudilo je toplinu domaćega ugođaja, evo, već po 35. put umjetnicima koji slijede trag ljepote u podatnome drvetu pa u lijepo posloženim godovima urezuju godove ove prelijepe i već prepoznatljive manifestacije, spajajući god s godom u religiji slavonskoga hrasta. I ne samo njima, već i onima koji s kistom i paletom bilježe vječnost u trenutku dok zapad rumenilom boji pitomi krajolik gdje se nepregledna zelena ravnica spaja s plavetnilom neba.

Ernestinovo 2008., ugodan tjedan pred blagdan Velike Gospe s mnoštvom događanja u jubilarnoj 35. kiparskoj koloniji. Najprije polaganje vijenaca i odavanje počasti Petru Smajiću, pioniru i utemeljitelju naivnoga kiparstva čiji duh lebdi iznad obnovljenih kuća. Pa svečano otvorenje i nadahnuti govori Antuna Željka Živkovića, ernestinovačkog medikusa i kroničara, Mate Tijardovića, nasljednika Petrovog o čijoj slavi bruji čitava Hrvatska, Europa i svijet, sveprisutnog Matije Greifa, načelnika općine koja je prepoznala neprolaznu ljepotu umjetničkog izričaja i sve to ponudila gradu i narodu. 

LIJEP ROĐENDAN:  Ovuda je prošla rijeka sudionika i posjetitelja, putnika namjernika i vjernih poklonika umjetnosti u devet ernestinovačkih dana i isto toliko večeri  koje su ukrasile ljepotice iz brojnih kulturno-umjetničkih udruga, a tamburaška se glazba stopila sa zvukom zvona tek izgrađene crkve. Devet KUD-ova i isto toliko programa s bogatstvom kulturne baštine svih hrvatskih krajeva, iz Svetog Đurđa, Sotina, Međimurja, Otoka, Josipovca Punitovačkog, Piškorevaca, Donje Stubice i Osijeka, sa 17 svatovskih zaprega konjogojske udruge iz Ernestinova i Štef i Džentlmeni, malonogometni turnir za djecu i mladež, turnir veteranskih ekipa i Memorijalni šahovski turnir. Tušta toga.

»Lijep i upečatljiv rođendan, slavlje dostojno slavljenika, pa večeras očekujem vatromet zvijezda i komete da rasprskajem boja objave čitavom svijetu što to slavi Ernestinovo«, rekao je dr. Živković-Dok.

»Svaki je jubilej događaj za slavljenika pa je zgodan i za sjećanja, za oživljavanje pređenoga puta i sjećanja na davnu 1973. i osnivanje Kolonije u Ernestinovu i mojega rođaka Petra Smajića, utemeljitelje i pionira koji je utirao put, nama dječacima. Pa godine mukotrpnog rada i stvaranja, iznalaženje autentičnog puta koji će mnogi poći. A onda rat, agresija, progonstvo, krađa o devastiranje mjesta i umjetnina, ali dušu je umjetnika nemoguće devastirati, pa kolonija nastavlja rad, istina u Osijeku, ali živi i živjet će vječno na ovim našim prostorima, gdje je park skulptura već krcat a dobrano već punimo skulpturama i našu glavnu ulicu«, kaže Mato Tijardović.

KIPARI I SLIKARI:  Ivica Tolić bio je duša ovogodišnje kolonije. Skrbio je o  gostima, o programu, o svim sudionicima i posjetiteljima, o mnogim potrepštinama. »Došli su nam dragi gosti, kipari Uvo Forjan, Saša Sermek, Miroslav Karač, Milan Kovač, Rajko Srok, Slobodan Minđek, Siniša Tešankić, Mato i ja, i dragi nam gost iz susjedne Mađarske Istvan Vanyur, i isto toliko slikara: Šime Dobrota, Josip Božičević, Igor Vrandečić, Edo Križanović, Ante Vukić, Vesna Grundler, Ivan Petrović-Mikelanđelo, naš Dodo i osječka legenda Vladimir Džanko. Dobro je da sam svoju skulpturu završio dan-dva prije kolonije, jer ne znam što bih, a kako se radi o sv. Florijanu, namijenio sam ga našem DVD-u i ove će skulpture uskoro krasiti njihove prostorije«, rekao je Tolić.

Da nije sve ravno kao nepregledna slavonska ravnica, svjedoče umjetnici s mora, Rajko Srok i Ante Vukić. »Rodom sam od Trogira a živim u Splitu, sudionik sam 130 raznih kolonija a ovdje dolazim osmi put i namjerno sam radio dalmatinski krajolik, vinograde u primoštenskom kraju, kako bih ovdje donio dah mora i teškog mukotrpnog rada težaka koji otima od kamena i škrte prirode da proizvede slasnu kapljicu«, kaže Ante, a Rajko iz Viškova dodaje kako s Ernestinovom imaju desetljeće duge prijateljske odnose, već treći put je na ovoj koloniji, a isto toliko puta i na Maloj koloniji u travnju, koja okuplja djecu i mladež i uvjeren je kako je to pravo bogatstvo ovog mjesta i ovoga kraja, jer mladi su zaloga budućnosti i jamstvo da će ova kolonija još dugo, dugo trajati. »Radio sam istarskoga težaka u vinogradu, a mi nemamo polja, mi nemamo obradive zemlje, već u vrtačama otimamo od kamena da proizvedemo nešto povrća i nešto vina, a to je mukotrpan posao«, kaže Rajko.

Nedavno sam sudjelovao na hodočašću svetištu na Tekijama i čuo sam kako će skupina umjetnika iz Ernestinova raditi kip Gospe Snježne u nadnaravnoj veličini. »Da, radit ćemo Snježnu Gospu visoku 3 metra  i pozvani smo biti  gostima novoosnovane Srijemske biskupije i biskupa msgr. Đure Gašparovića«, pohvalio nam se Mato Tijardović.

Slavko  Žebić