Arhiv tekstova
15.08.2008
Vijesti
Seminar na Braču
Tkanja i vezovi
Pučišća na otoku Braču, postalo je mjesto gdje se već godinama, u organizaciji Hrvatske matice iseljenika, Posudionice i radionice narodnih nošnji, održava radionica pod nazivom »Hrvatska etnoriznica«. Višednevni tečaj održava se u Klesarskoj školi, u kojoj polaznici usvajaju temeljna znanja o izradi hrvatskih narodnih nošnji, te raznovrsnim načinima njihova ukrašavanja tradicijskim tekstilnim tehnikama.
Škola podučavanja tradicijskim tekstilnim vještinama namijenjena je kostimografima, umjetničkim voditeljima, garderobijerima i plesačima folklornih ansambala, kao i svima koji iskazuju interes za narodne nošnje.
»Hrvatska etnoriznica« poučila je tradicijskom rukotvorstvu šezdesetak sudionika iz Mađarske, Hrvatske, Njemačke, Makedonije, te Vojvodine, koju su ove godine predstavljale mještanke Sombora, Bačkog Brega i Tavankuta. Tavankućanka Sanda Benčik, po struci diplomirana dizajnerica, a ujedno i članica HKPD »Matija Gubec« u Tavankutu, zbog čega je i često u izravnom dodiru s nošnjom, imala je prigodu prvi put sudjelovati na ovom tečaju. Prema njezinim riječima, škola izrade narodnih nošnji bila je veoma zanimljivo i poučno iskustvo. »Bili smo podijeljeni na početničku i naprednu skupinu, a unutar njih na manje skupine, u kojima su nas podučavali stručnjaci nekadašnjeg načina tehnike vezenja. Tako se svatko, prema vlastitim afinitetima, mogao specijalizirati za pojedine vještine«, ističe Sanda.
Program radionice sastojao se iz teorijskog i praktičnog dijela. Teorijski dio nastave, zajednički za sve polaznike, pružio im je etnološke osnove o vrstama tkanja, urešavanju nošnji čipkom, vezom ili aplikacijama različitih ukrasa. U praktičnoj nastavi, polaznici su imali primjenu teorijskih znanja, glede restauracije i uređenja narodnih nošnji, pletenja, te izrade različitih vezova i čipki.
Tijekom trajanja tečaja, organiziran je i Dan otvorenih vrata, kada je upriličena izložba radova sudionika seminara. Svi zainteresirani mogli su vidjeti narodne rukotvorine, koje su u današnje vrijeme, osobito za turiste, zanim-ljiva i rijetko viđena atrakcija.
Večernji sati protjecali su u međusobnu upoznavanju i druženju, a organizirana je i svečanost u sklopu koje su priredili scenski prikaz komičnih situacija koje su se, tijekom održavanja tečaja dogodile u Školi, te modnu reviju, na kojoj su sudionice nosile svoje odjevne predmete, ukrašene etno-motivima.
Osnovni cilj i zadaća ove Radionice je ispunjen, a to je osposobljavanje njezinih polaznika, kako za izradu osnovnih tipova nošnji i njihovu restauraciju, tako i za primjenu tradicijskih motiva na suvremenoj odjeći, kao i na svakodnevnim uporabnim predmetima vezanim za kulturu stanovanja i uređenje prostora.
M. Matković
Učenici OŠ »Matija Gubec« iz Tavankuta na seminaru u Novom Vinodolskom
Velika znanja u Maloj školi
Mala škola hrvatskog jezika i kulture u Novom Vinodolskom, već godinama okuplja djecu i mlade iz kruga hrvatskih zajednica u svijetu, kao i djecu nehrvatskoga podrijetla, sadašnjih ili budućih prijatelja mladeži u Hrvatskoj. Ovoga ljeta, program Škole bio je namijenjen mladima od 9 do 14 godina, kojih je oko pedesetak došlo naučiti nešto više o svom materinjem jeziku i kulturi svog naroda.
U društvu svojih vršnjaka iz ukupno 13 zemalja svijeta, prigodu biti sudionicima Male škole imala su i djeca iz Tavankuta, budući osmaši odjela na hrvatskom jeziku. Dajana Sloboda, Ivan Benčik, Ksenija Benčik i Stipan Jurić proveli su, kako kažu, jedanaest nezaboravnih dana na moru.
Škola hrvatskog jezika i kulture redovito se održava u organizaciji Hrvatske matice iseljenika, unutar koje se Odjel za školstvo, znanost i šport, pobrinuo i ovoga puta osigurati odlične stručne voditelje radionica. Djeca su imala mogućnost izbora između različitih zanimljivih radionica, kao što su jezična, dramska, lutkarska, novinarska, filmski kutić, te radionica hrvatske kulturne i prirodne baštine. Odmaralište Crvenoga križa bilo je poprište osvajanja novih saznanja, a Tavankućani su se odlučili izboriti s tajnama glume i novinarstva. Tako su svakodnevno vježbali svoje uloge za predstavu »Život Marina Držića«, a kao i svi vrijedni novinari smišljali su šaljive vijesti, kojima su punili stranice Lista Male škole, čiji ga polaznici već godinama uređuju pod imenom »Spomenak«.
Dani ispunjeni brojnim sadržajima nisu ih umorili, tako da je snage uvijek bilo i za disco večeri, modne revije i druge zanimljive večernje aktivnosti, koje su svim mladima donijele, osim znanja, još jedan neprocjenjivo vrijedan dar – prijateljstvo. Kako je većina polaznika Male škole znala govoriti hrvatski, sporazumijevanje je išlo dobro, a za Tavankućane ponajbolje, tvrde, s vršnjacima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, s kojima su se najviše družili.
Svoje zajedništvo pokazali su i starijima na završnoj svečanosti, kada su imali prigodu svojim voditeljima, a poneki i obiteljima, predstaviti što su tijekom boravka u Školi hrvatskog jezika i kulture naučili. A čini se, naučili su puno toga, što će dijelom ostati zauvijek zabilježeno, što na stranicama »Spomenka«, što u njihovu bezbrižnom dječjem sjećanju.
M. Matković
