Arhiv tekstova

Sjednice krovne institucije hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji i dalje se odvijaju po istom scenariju. Formalno-pravni nedostaci odavno nikome više ne smetaju. Oni koji bi trebali brinuti za zakonitost – nemaju zašto brinuti – koga zanimaju formalnosti. Sjednice se sazivaju mimo važećih akata (koja su, gle čuda, isti ti vijećnici davno prije usvojili), »vruće teme« se razmatraju iza zatvorenih vrata i bez pripremljenih materijala, započete sjednice se nikada ne završavaju, pa tako primjerice nikoga više nije briga što ne funkcionira Međudržavno povjerenstvo, a poslušnosti nekih ljudi nikada kraja. Ovoga puta većina je uvjerila manjinu da je sjednica koja nije završena – zapravo završena. Ništa čudno u vrijeme kada osrednjost i mediokritetstvo postaje kultura ponašanja i tako će biti sve dok postoje voljni i poslušni izvršitelji nasilja za ubogu nagradu ili bez nje. Srećom, postoje oni koji se, unatoč tomu što znaju da će biti poraženi silom, ipak usude podići glas. 

U okružju kadrovskih promjena (i prijedloga od strane neovlaštenih osoba) financijski plan krovne institucije je »pao« u drugi plan. No, usvojen je. Drugim riječima vijećnici koji su glasovali za ovakav financijski plan legalizirali su iznos od preko 3 milijuna dinara kojeg nije bilo prilikom usvajanja završnog računa za 2007. godinu. Lijepo da je netko priznao kako je ovaj iznos bio izgubljen koncem prošle godine, a sada se odjednom pojavio, ali čudi da se nitko nije zapitao kako je on nestao i imali li još »nestalog«. Vijećnici su se također suglasili da se ukupni prihodi koje dobiva Hrvatsko nacionalno vijeće, a iznose prema mišljenju sastavljača ove analitike (ne radi se o ovlaštenom predlagaču) gotovo 16 milijuna dinara (tvrdim da iznose mnogo više, a gdje će završiti ta razlika, vjerojatno neki od vijećnika znaju) podijele na plaće za koje se izdvoji veliki postotak dotacije i režije na koje otpada oko 10 posto, a preostalo je namijenjeno kupovini nekretnine o čemu niti jedno tijelo Hrvatskog nacionalnog vijeća nije raspravljalo. Pri tomu predsjednica Izvršnog odbora HNV-a govori o »dobrom poslovanju i ostvarenim prihodima«, zaboravljajući pri tomu da je HNV neprofitna organizacija koja sredstva dobiva radi ostvarivanja ustavnih prava nacionalnih manjina, a to su pravo na informiranje, obrazovanje, uporabu jezika i njegovanje kulturnih specifičnosti. Odavno se već, kada je raspodjela u pitanju, zaboravlja da ostvarivanje ovih prava podrazumijeva i određene obveze te je moto rada HNV-a podmirenje vlastitih troškova, ali sada je to samo podmirenje troškova vodećeg kadra jer se znatne uštede postižu tako što se ne zakazuju sjednice odbora, odjela, pa čak niti Izvršnog odbora. Osim plaća čelnika jedini trošak je još održavanje sjednica samog Vijeća. Uskoro bi nekome moglo pasti na pamet da se i bez toga mogu donositi odluke. Recimo, telefonskim putem. 

No, vratimo se »ispravci financijskog plana« u kojoj je za obrazovanje izdvojeno 0,00 dinara. Isto toliko je izdvojeno za područja kulture i informiranja. Ipak, pozitivna strana je da je za stimulaciju mladim talentima iz kulture, obrazovanja i informiranja izdvojeno (sramnih) 120.000 dinara, a za pomoć studentima (sramnih) 200.000 dinara. Od gotovo 16 milijuna dinara izdvojeno je 320.000 dinara za pomoć studentima i mladim talentima. Više je izdvojeno za tzv. specijalizirane usluge pod kojima se kriju honorari odvjetnicima za izgubljene sporove! Kada bi vijećnici znali da se iz ovih sredstava isplaćuju nostrifikacije diploma prijatelja ili rođaka – vjerojatno bi isto glasovali. Što zaključiti drugo kada su za ovakav proračun digli ruke i pojedini predsjednici kulturnih udruga, kao i oni koji su delegirani od strane kulturnih udruga za vijećnike. Srećom, statističke analize pokazuju da 80 posto pripadnika hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji i ne zna da postoji krovna institucija. Čemu kada se ionako u tri sustavno finansirane institucije na vodećim mjestima nalazi istih 5-6 poslušnika. Tko ne vjeruje neka provjeri sastave odbora sustavno financiranih institucija i privilegiranih amaterskih udruga. Pomanjkanje inteligencije i kreativnosti bilo  je uvijek  najbolje jamstvo odanosti. 

Antonija Čota, članica Izvršnog odbora HNV-a zadužena za kulturu