Arhiv tekstova
15.08.2008
Vijesti
U povodu izjava novog direktora NIU »Hrvatska riječ« na Radio Subotici
Vrijeme hrabre nekompetentnosti
Bilo je, doista, krajnje vrijeme da netko dovede u red te novinare, pa makar taj značajan pothvat počeo u Hrvatskoj riječi. Sve je to neka raspuštena i raspojasana grupa umišljenih sveznalica... Što to oni hoće, kako to zamišljaju? Trebaju biti naspavani? A zašto, i, konačno, otkud im uopće pravo tako nešto zahtijevati? Lijepo je to rekao novi ravnatelj Hrvatske riječi: »Lako je glumiti slobodnog umjetnika, a živjeti na državnim jaslama... To je ustanova za koju država izdvaja ne mala sredstva, i mora se poštivati radna disciplina. Radno vrijeme je 40 sati tjedno tijekom pet dana.« Pa će zato novinari spomenute kuće od sada raditi po osam sati dnevno, od 8 do 16 sati, od ponedjeljka do petka...
No, da se mi ostavimo šale, premda je izjavama novog ravnatelja prije mjesto u nekim šaljivim rubrikama, ili u Ripleyevom vjerovali ili ne. Problem je međutim što čovjek, kako mi se čini, ozbiljno misli to što govori. Pri tomu elegantno zaobilazi osnovni problem koji je u medijima spominjan u svezi s njegovom kandidaturom: nekompetentnost. Nije, naime, javnosti pružen ni jedan jedini podatak – izuzimajući formalnu školsku naobrazbu – koji bi ukazivao na to da gospodin zna i može obavljati posao za koji su ga kandidirali. Pardon, formalno gledano, on se kandidirao sâm, pomagači su smjerno nastojali ostati u pozadini, u sjeni.
Nemam nikakve namjere suditi o čovjeku koga ni ne poznajem, konačno, možda se Hrvatskoj riječi posreći pa dobije dobrog direktora. Govorim samo o javno iznesenim činjenicama, od kojih je neke iznio upravo gospodin o kojemu je riječ, u prošlotjednoj vijesti Uredništva programa na hrvatskom jeziku Radio Subotice. Jednu mu osobinu ipak moram priznati i na neviđeno. Hrabrost. U rečenoj vijesti izjavio je i sljedeće: »Moram kazati da sam u vrlo maloj mjeri bio upoznat s radom ove institucije kada sam pisao taj program...« Sintagma u »vrlo maloj mjeri« čist je eufemizam i ustvari znači da pojma nije imao što radi i čime se bavi Hrvatska riječ. Ali je hrabro napisao program. A potom hrabro rekao to što je kazao.
Što da ne. Živimo u vrijeme hrabrih, nekompetentnih ljudi, koji bez skanjivanja prihvaćaju primamljive ponude, ne razmišljajući mnogo dosežu li njihove sposobnosti do osnovnih zahtjeva tih položaja. Osvrnite se oko sebe, primjera je koliko voliš. Recimo, dvojica mladaca, koji imaju škole, ali zajedno nemaju godinu i pol dana radnog staža – hrabro su prihvatili biti savjetnicima u nekim važnim, beogradskim institucijama. Plaća dobra, valjda im imponira što ih svako jutro i večer službenim automobilom vozaju do prijestolnice i nazad... Pitanje je međutim koga i o čemu mogu oni savjetovati? Savjetnik, podrazumijeva se, mora imati određena iskustva u struci ili branši u kojoj savjetuje, da ne kažemo da je poželjno da bude autoritet u toj oblasti...
Vratimo se mi direktoru Hrvatske riječi. Zaobilazeći suštinu, koja se jednostavno svodi na pitanje kompetencije, on providno pokušava prebaciti stvar na teren politike. Ono što on tvrdi o njegovoj navodnoj diskvalifikaciji na toj ravni, nisam nigdje primijetio. Ali, tko zna, valjda se na tom terenu bolje snalazi, jer – možda se ponavljam – nigdje nije objavljen podatak da je ikada radio na mjestu ili poslovima koji bi ga kvalificirali za fotelju u koju je smješten.
Priznajući da ništa nije znao o radu institucije na čije je čelo postavljen, priznao je istodobno da pojma nema kako medijske institucije funkcioniraju. Pa je kao prvu mjeru najavio uvođenje čvrstog radnog vremena, što desetljećima unazad nije prolazilo čak ni u boljim, takozvanim tvorničkim novinama. Konačno, sramota je da za ljude s kojima svakodnevno treba surađivati javno izjavljuje kako »dolaze na posao kada se naspavaju, a odu kada im dosadi«. Ako doista tako misli, neka to raščisti s njima, unutar kuće, a ne da ih javno i bez razloga blati okolo. Pedesetak novinskih stranica ne pune valjda neke neispavane, nepoznate osobe kojima čak nije ni dosadno?
Kopka me međutim nešto: ako već nije znao ništa o radu te institucije, odakle mu podaci iz citirane, sramne rečenice?
Đorđe Dragojlović, novinar
Tek je prošlo podne, a meni dosadno... Odoh ja...
(Preneseno sa sajta hrvatskog programa Radio Subotice)
Prosječan život novinara u Srbiji 55 godina
Novinarima treba beneficirani radni staž
Nezavisno društvo novinara Vojvodine smatra kako postoje uvjeti da novinari dobiju beneficirani radni staž,
ali da im nije potreban status službenih osoba.
Prosječan životni vijek novinara u Srbiji je oko 55 godina, a oni rijetki sretnici koji dočekaju mirovinu, nju uživaju u prosjeku oko šest godina, upozorio je prošloga tjedna u Novom Sadu predsjednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV) Dinko Gruhonjić. Iako su inicijative, osobito u posljednje vrijeme, o beneficiranom radnom stažu za novinare u javnosti naišle na različite komentare, u Nezavisnom društvu novinara Vojvodine ukazuje se kako nije riječ niti o kakvoj njenoj politizaciji, već da uporište za to postoji u odredbama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju.
»Jesmo li suglasni da novinari rade, kako se precizira u zakonu, na osobito teškim, opasnim i za zdravlje štetnim radnim mjestima? Nažalost i ne moramo, jer o tome svjedoče podaci koji su neumoljivi. Koliko je to opasno govore i ubojstva, pokušaji ubojstva i nerazjašnjene smrti novinara u Srbiji, prijetnje, pritisci, prebijanja na raznim demonstracijama. I nije novinarstvo samo ‘opasna’ profesija, već po život opasna profesija«, ukazao je Gruhonjić.
Usprkos tome, u NDNV-u se ne slažu s također aktualnim prijedlozima da se novinarima daje status »službenih osoba«. »Mi nemamo ništa protiv eventualne izmjene Krivičnog zakonika, ali novinar zbog prirode svog posla ne može biti službena osoba. Pa, on je taj koji radeći svoj posao, pokraj ostalog, otkriva i mnoge službene tajne, pa ne može istovremeno i štititi ih, što bi taj status podrazumijevao. Novinarstvo je definirano kao slobodna profesija, a status službene osobe značio bi gušenje slobode profesije i izražavanja«, ukazuje Gruhonjić.
U ovoj novinarskoj asocijaciji pripremaju tekst koji bi, skupa sa svim udrugama novinara u Srbiji uoči šire javne rasprave, bio usuglašen i potom u državnim institucijama pretočen u izmjene ili dopune zakonskih akata kojima bi se regulirao beneficirani radni staž za novinare. Tako bi se definirali i detalji pod kojim bi uvjetima novinari stjecali to pravo.
Potpora ovim inicijativama stigla je i iz Izvršnog vijeća AP Vojvodine.
»Potpuno se slažem i podržavam inicijativu da se novinarima prizna beneficirani radni staž, jer je to profesija koja iziskuje mnogo više i intelektualnih i fizičkih napora nego druge. Osim toga, smatram kako novinari trebaju imati i uvjete za profesionalno obavljanje svog veoma odgovornog posla, istinito i objektivno informiranje javnosti. Mislim, prije svega, na njihovu sigurnost, dostupnost informacija, tehničke uvjete i zaradu«, izjavila je pomoćnica pokrajinskog tajnika za informacije Smilja Maksimović.
