Arhiv tekstova

Nakon tri i pol mjeseca proslavljanja žetvenih svečanosti bačkih Hrvata, u nedjelju je u Subotici održan središnji događaj ovogodišnje Dužijance. Svečana sveta biskupska misa, koju je predvodio banjalučki biskup mons. dr. Franjo Komarica, uz koncelebraciju domaćeg biskupa mons. dr. Ivana Penzeša, katedralnog župnika mons. Stjepana Beretića i svećenika Subotičke biskupije, slavljena je na otvorenom pokraj subotičke katedrale-bazilike sv. Terezije Avilske, nakon čega je duga procesija, s više stotina sudionika u narodnim nošnjama, iz različitih zemalja, prošetala kroz špalir gledatelja do središnjeg gradskog trga. 

Na trgu su, po tradiciji, bandaš i bandašica Antun Kuntić i Jelena Gabrić simbolično predali kruh od novog žita gradonačelniku Saši Vučiniću. Time se i ovogodišnja Dužijanca približila svom kraju, a do konačnog završetka ove velike svečanosti, vjerojatno najveće u hrvatskoj dijaspori, ostali su samo Kolonija slikara na Bunariću i Bunarićko proštenje.

ČETIRI RAZLOGA ZA ZAHVALU BOGU: U nedjelju ujutro, kao priprava za središnje misno slavlje, u crkvi sv. Roka priređen je ispraćaj bandaša i bandašice. Svi prisutni nakon toga pješice su se uputili ka katedrali. Na misi su nazočni bili i predstavnici državnih tijela Republike Srbije, Republike Hrvatske, Autonomne Pokrajine Vojvodine, Grada Subotice, stranih diplomatskih predstavništava, bratskih i okolnih gradova.

»Pozdravljam vas u ime katolika Bosne i ponosne Hercegovine, odakle su i nerijetki vaši preci stigli ovamo i donijeli ono što su imali najvrjednije, a to je vjernost Bogu, vjernost Kristu patniku žrtvovanom za nas ljude i naše vječno dobro«, rekao je biskup Komarica. »Uvjeren sam kako je ovo vaše današnje veleslavlje izraz vašega identiteta i ljudskoga i nacionalnoga i vjerničkoga i kulturnoga, kojima se vi predstavljate i svojim susjedima, ne samo u ovom lijepom i gostoljubivom gradu, nego i svojim susjedima iz susjednih zemalja koje vidim ovdje nazočne.« 

U svojoj je propovijedi mons. Franjo Komarica zapitao za što sve mi zahvaljujemo i trebamo zahvaljivati Bogu, te je ponudio četiri razloga za to:

»Kao prvi razlog, trebamo zahvaljivati za kruh na našim stolovima. Koliki naši suvremenici nemaju kruha, a i sami smo, barem neki od nas, doživjeli za vrijeme rata, bilo onoga prijašnjega, ili ovoga nedavnoga, da nije bilo kruha, kada smo bili silno zahvalni dragom Bogu koji se preko dobrih ljudi iz raznih država brinuo za nas. Drugi razlog, trebamo zahvaljivati za sveti kruh na našim oltarima. Kruh je posebno dragocjen kod svih naroda jer ublažava glad i ljudi i naroda, pa i cijeloga svijeta. Kao vjernici, kršćani, znademo za još vrjedniji kruh, koji je prevažna duhovna hrana čovječanstva na njegovom putovanju u vječnost k Bogu svome spasitelju. Za taj kruh smo dužni posebno Bogu zahvaljivati. Zato je i u vašoj svijesti, dragocjenoj tradiciji u vrijeme Dužijance, vrhunac proslave upravo sveta liturgija. Treći razlog, zahvaljujemo Bogu jer možemo biti njegovi suradnici, kao i za sve što kao njegovi suradnici možemo uraditi. Četvrti razlog, zahvaljujemo danas Bogu za usluge koje nama čine drugi ljudi i općenito društvo u kojemu živimo. Koliki se oko nas također trude da nam život bude lakši, pa o tome trebamo razmišljati.«

Svoju je propovijed biskup Franjo Komarica završio obraćajući se vjernicima na misi: »Blago vama, jer znadete kojega ste i kakvoga stabla grana. Vi znadete i zahvaljivati i to činite.«

KRUH IMA VRIJEDNOST TEK KAD SE PODIJELI: Nakon što je biskup Komarica uputio Božji blagoslov, formirana je duga procesija, koja je više od sat vremena prolazila Somborskim putom do središnjeg gradskog trga, gdje se okupilo nekoliko tisuća Subotičana i njihovih gostiju.

Primajući novi kruh, gradonačelnik Subotice Saša Vučinić je rekao:

»Ovaj praznik slavi i praznuje ne samo naše njive, naš trud, naš znoj, već i one vrijednosti koje krase svakog Subotičanina, a to su marljivost, poštenje. Takav pristup i takvo slavlje čini, danas kad obilježavamo bogatu i punu trpezu, zapravo ova manifestacija, koja jest duhovna trpeza svih Subotičana. Trpeza s koje uzimamo ono što će nas krasiti za iduće godine, ono čime ćemo se ponositi. Vrijedni i dobri ljudi, kakvi su Subotičani, nemaju kada dijeliti se. Oni su u mislima i djelima usmjereni k svom radu, usmjereni su k tome da njihov rad daje plodove. Takvi ljudi znaju da vrline ne treba čuvati, da vrline treba dijeliti. I ovaj kruh ima svoju vrijednost tek onda kada se podijeli, kada ga svi kušamo.«   

Novina na ovogodišnjoj Dužijanci bio je »ugostiteljski salaš« na trgu, gdje su se i građani mogli osvježiti, ali i ručati, za vrijeme i nakon svečanosti. Novina je i to da, nakon desetak godina, ove godine prvi put službeni jezik konferanse nije bio hrvatski. Voditelji su na bini uglavnom govorili bunjevačkim govorom.

Obilježavanje središnjeg događaja Dužijance 2008. nastavljeno je poslijepodne posjetom grobu Blaška Rajića na Kerskom groblju, te Bandašicinim kolom koje je ove godine prvi put iz dvorišta župnog dvora sv. Roka premješteno na glavni gradski trg. 

Z. Perušić