Arhiv tekstova

Diplomirani inženjer elektrotehnike Danijel Mandić (1978.) već nekoliko godina radi kao profesor skupine predmeta iz elektro-struke u Srednjoj tehničkoj školi u Subotici. Iako isprva nije planirao sjesti za profesorsku katedru, splet određenih okolnosti presudio je u odluci izbora prosvjetne djelatnosti. I čini se prevladao.

Iako po godinama mladi, već nekoliko godina radite kao profesor u Srednjoj tehničkoj školi u Subotici. Kako se dogodio Vaš ulazak u »svijet obrazovanja«?

Studirajući na FTN-u u Novom Sadu, na kojemu sam i diplomirao 2003. godine, iskreno, nisam niti pomišljao kako bih jednoga dana mogao sjesti za profesorsku katedru i predavati u školi. Ali, kada sam neko vrijeme bezuspješno pokušavao dobiti adekvatno zaposlenje u struci, odlučio sam prihvatiti mogućnost rada u prosvjeti i 2005. godine s 27 godina po prvi put ušao u razred.

Jeste li osjećali određenu nelagodu s obzirom na zbilja malu starosnu distancu između učenika i Vas?

Ispočetka je zbilja bilo malo čudno i određeni su učenici to pokušali zlorabiti, ali sam ubrzo uspio postaviti stvari »na svoje mjesto«. Imao sam, ipak, i određenih iskustava, jer sam tijekom služenja vojnoga roka, odmah nakon diplomiranja, imao iskustva u vođenju svakidašnje praktične nastave za pedesetak ročnika. Također, tijekom moje prve godine prosvjetne službe imao sam i pomoć starijih kolega, koji su obnašali mentorsku ulogu sjedeći na pojedinim satima.

Je li bilo i nekih neugodnih situacija koje su Vas mogle dovesti do odustajanja od profesorskog poziva?

Tako drastičnih slučajeva nije bilo, ali pamtim jedan ozbiljniji incident s nediscipliniranim maturantom koji je pravio više ekscesa i na koncu bio isključen iz škole. To me je, možda, malo »poljuljalo« u razmišljanjima glede budućnosti u ovom poslu, ali sam nastavio i drago mi je zbog toga.

Nakon tri godine profesorskog rada, kako vidite srednju školu u kojoj ste zaposleni?

Mislim da Srednja tehnička škola polako gubi određeni negativni epitet, koji ju je godinama »krasio«. U školi postoje svi optimalni uvjeti za nesmetani rad i učenici sve više shvaćaju potrebu za ozbiljnijim pristupom nastavnoj građi na smjerovima koje su odabrali prilikom upisa, osobito kod učenika koji pohađaju četverogodišnje tehničke smjerove.

Osjećate li određeni elan prilikom rada s talentiranijim učenicima željnim dodatnog znanja? 

Nikad mi nije teško posvetiti i svoje slobodno vrijeme i pažnju učenicima koji imaju želju za dodatnim usavršavanjem i napredovanjem. Osobno, i sam imam želju nastaviti stručno usavršavanje i raditi na pojedinim stručnim projektima.

Na koji se način pripremate za nastavu iz predmeta koje predajete?

Zbog specifičnosti nastavne građe u skupini elektro-predmeta koje predajem, poput: elektronike, elektrotehnike, TV uređaja, i novina koje se stalno pojavljuju na polju tehničkih znanosti, nužno je kontinuirano upoznavanje s najnovijim dostignućima. No, zahvaljujući internetu sve je to danas dostupno i na određeni način služenje »mrežom« postaje neraskidivi dio stručnog usavršavanja. Kako za nastavnike, tako i za učenike.

Znači li to kako će, i konačno, odluka o prosvjetnoj karijeri prevladati u Vašem profesionalnom izboru?

Mogu priznati kako mi se nakon proteklih godina rad u prosvjeti sviđa i trenutačno sebe vidim isključivo za profesorskom katedrom i u daljnjem radu s učenicima. Do početka nove školske godine u rujnu ostaju mi i popravni ispiti u kolovozu.

g