Arhiv tekstova

Često pojavljivanje pleonazama u pisanom i govorenom jeziku potaknulo me da o njima progovorim u jezičnome savjetniku. Pleonazam je suvišno gomilanje istoznačnih riječi (potencijalna mogućnost, vremensko razdoblje, penjati se gore, silaziti dolje, malena kućica, obadva...) Riječ je o pojavi koja je zabilježena i u drugim jezicima, dakle nije samo obilježje hrvatskoga jezika iako ponešto kazuje o jezičnoj kulturi govornika.

U ovakvim je pleonastičkim konstrukcijama najčešće riječ o dvjema punoznačnim riječima čija se značenja preklapaju. Zbog toga se događa da dvaput kažemo isto. Ukoliko izostavimo jednu riječ, značenje će ostati isto. 

Npr.

- Na proslavi nas je bilo (oko) dvadesetak.

Izostavimo li prijedlog oko značenje će ostati isto. No, izraz oko možemo upotrijebiti ukoliko kažemo:

- Bilo nas je oko dvadeset.

Uzmimo za primjer izraz penjati se gore. Uz glagol penjati se u Rječniku hrvatskoga jezika Vladimira Anića stoji objašnjenje »podizati se, dizati se u visinu s nižega mjesta na više, ulaziti, pružati se uvis«. Iz rečenoga možemo zaključiti da je prilog gore uz glagol penjati se potpuno zališan jer se ne možemo penjati dolje. 

 

Pogledajmo još jedan čest primjer:

- Ana živi u malenoj kućici.

 

Ukoliko smo upotrijebili umanjenicu kućica, umjesto imenice kuća, nema potrebe dodatno ju pojašnjavati pridjevom malena. Sam oblik kućica kazuje nam da je riječ o malenoj kući.

Isto vrijede i za pridjeve minimalan, maksimalan i optimalan od kojih se nerijetko prave superlativni oblici najminimalniji, najmaksimalniji i najoptimalniji iako su oni značenjski superlativi. Ukoliko je netko na ispitu pokazao minimalno znanje, ono ne može biti minimalnije od minimalnoga. 

Pokušajte iz svoga govora ukloniti pleonastičke izraze jer su oni čvrst dokaz nepoznavanja vlastitoga jezika.                                  g