Arhiv tekstova

Hrvoje Šalković u svojoj biografiji nudi niz zanimljivih podataka. Rođen je 1973. u Zagrebu, diplomirao novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti, a magistrirao na University of Westminster 2000. godine. U međuvremenu, radio je kao anketar u Institutu primijenjenih istraživanja, trgovački putnik, profesionalni vozač auto utrka, perač tepiha, vozač generala, urednik biltena auto bojne, redar na koncertima, pomoćni skladištar na londonskom East Endu, vozač dostavnog kamiona, prodavač tehničke robe na londonskoj tržnici Elephant & Castle, kao novinar, predstavnik telekomunikacijske kompanije i PR menadžer, da bi se skrasio u čarobnom trokutu: pisac, putnik, poduzetnik.

Pokraj ovih podataka, na predstavljanju najnovije knjige istaknute su još neke činjenice, važne za razumijevanje njegove književne djelatnosti:

»S dvije knjige priča i četiri romana, kao i tekstovima koje objavljuje u Večernjem listu, Jutarnjem listu, Gloriji, Extri, na T-Portalu i portalu Nacionala, Šalković je u proteklih nekoliko godina osvojio domaću čitateljsku publiku, ali i žirije književnih nagrada (VBZ-ova nagrada za najbolji neobjavljeni roman 2006.; najuži izbor nagrade Kiklop, za najprodavaniju domaću knjigu u 2007.). Svaka njegova knjiga čeka se s nestrpljenjem, a čita s užitkom.«

NEŠTO DRUKČIJI: »Oko cucka pa na mala vrata« roman je u kojem Šalković ostaje dosljedan sebi, potvrđujući ono što je o njemu već znamo, ali s druge strane predstavlja se i u nešto drukčijem svjetlu. Ako nam je pobjedničkim romanom na spomenutom VBZ-ovu natječaju nagovijestio kakvim će nas literarnim putovima voditi, svaki novi naslov značio je ipak i malo skretanje s tog puta. Naslovom tog prvog romana upozorio nas je »Pravi se da ovo nisi vidio«, iako nismo mogli pristati na takvo što, nego smo čekali i novi uradak mladog autora. Putnik i ljubitelj cesta, pustolov i romantik, u najnovijem je romanu skrenuo na staze što nude priliku za kritiku samog sebe, ljudi koji ga okružuju te društvenih anomalija. 

U svjetlu toga Šalkovićev je junak i nešto ogorčeniji, možda i zabrinutiji, ali i pesimističniji. Razloge tomu valja tražiti u životima onih koji su predmetom njegova interesa.  Četvoro mladih ljudi, diplomirani sociolozi, nisu se baš snašli u zadanim društvenim okolnostima. Grgić, Katolik, Weber i Mia snalaze se kako znaju i umiju, ali i blago posustaju iako su tek na pragu tridesetih. Nezadovoljstvo koje ih ispunjava ubija svaku klicu optimizma već u korijenu, a ružičaste naočale za gledanje u budućnost nisu nikad ni nosili. Jedini izlaz  za likove sklone zafrkanciji i predstavljanju u svjetlu u kojem bi voljeli da ih vide drugi jest – pljačka banke. U svijetu u kojem se životni kriteriji kreiraju po obrascima zabavnih emisija i žutog tiska, diplomirani sociolozi kao da prije odlučuju postati dijelom tog medijskog ludila nego stvarni pljačkaši. Završenom činu, koji bi trebao biti i najuzbudljiviji, posvećuje se premalo pozornosti. U njemu su i neki elementi sapunica (otkrivanje oca u policijskom pregovaraču), a same pripreme za ono što bi trebalo biti vrhunac više su nam razotkrivale nesretna djetinjstva i frustracije koje objašnjavaju likove u njihovoj biti, no što su nagovještavale ozbiljnu pljačku

ZAČINJENO PATETIKOM: Knjiga je popraćena mišlju kako smo od Šalkovića opet dobili ono što smo i očekivali – akciju, ali je ona u ovom romanu razvodnjena i nedosljedna. Uz nju se pokušava progurati mnogo toga, u prvom redu zamršeni međuljudski odnosi s kojima se likovi ne znaju uvijek nositi na pravi način. Roman stoga dopušta da na mnogim mjestima u prvi plan izbiju emotivna stanja  pomalo začinjena patetikom, dok neke druge odrednice ostaju tek naznačene. U detaljima otkivamo nagovještaj života prijestolnice i njegove društvene scene, ali Šalković prema njoj tek upire oštricu svoga pera i brzo skreće pogled na nešto drugo. Diplomirani sociolozi u ovom romanu, baš kao niti u životu, nisu imali prilike opravdati svoju diplomu.

Roman »Oko cucka pa na mala vrata« pravo je štivo za vruće ljetne dane. Ima dovoljno ritma da bi održao našu pozornost, ali u očekivanju one prave akcije koja nam se obećava brzo ćemo stići do posljednje stranice. Intrigantna tema nudila je brojne mogućnosti, no one koje smo od očekivali od pisca Hrvoja Šalkovića, nisu dovoljno iskorištene. Najzanimljivijim dijelom romana tako ostaju dijaloške dionice – jednostavne, opravdane i često duhovite. One nam, uostalom, i čine čitanje ovog romana zanimljivim i ne odveć zahtjevnim.                                         g