Arhiv tekstova

U Osijeku je nedavno predstavljena nova knjiga dr. Stjepana Sršana, ravnatelja Državnog arhiva u Osijeku, »Kanonske vizitacije, knjiga VI – Srijem, 1775.-1833.« A predstavili su je u Klubu knjižare Nova Ivica Vuletić, predsjednik Ogranka matice hrvatske u Osijeku, msgr. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki, Agneza Sabo i autor Stjepan Sršan. Izdanje je lijepo ukoričeno i na više od 800 stranica govori se o kanonskim vizitacijama župa u Srijemu u periodu od 1775. do 1833. godine, neposredno poslije osnivanja Bosanske i srijemske biskupije sa sjedištem u Đakovu, a u vrijeme četiri biskupa – msgr. Mateja Franje Krtice (1773.-1803.), msgr. Antuna Mandića (1806.-1815.), msgr. Emerika Karla Raffaya (1819.–1829.) i msgr. Pavla Sučića (1830.-1833.), rodom iz Subotice. Dr. Sršan je i urednik izdanja, tehnička je urednica Ivana Ćurik, grafička Snježana Grebenc, tiskala ju je Tiskara Zebra Vinkovci, a nakladnici su Državni arhiv u Osijeku i Đakovačka i srijemska biskupija.

ŠESTA KNJIGA: Šesta je ovo knjiga vizitacija koju je priredio za tisak dr. Sršan, a Srijemu je posvećen i četvrti svezak, Srijem 1735. – 1768. – Osijek 2006., pa je ovo samo nastavak istraživačkoga rada i odličnoga prijevoda s latinskog, a kako i ne bi, kada je autor i profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, gdje predaje latinski i hrvatsku povijest u ranom Novom vijeku. Knjiga donosi izvorno gradivo na latinskome jeziku uz usporedni hrvatski prijevod kanonskih vizitacija srijema, koji se, istina, danas nalazi u Republici Srbiji, ali je sve do nedavno pripadao Đakovačko-srijemskoj biskupiji do ponovne uspostave Srijemske biskupije. Ovo je dio europske kulturne baštine i donosi vrlo vrijedne, pa čak i unikatne podatke, u prvom redu i crkvenom životu, ali i o društvenom životu sela i gradova, o školstvu, demografiji, običajima, gospodarstvu, kulturi, umjetnosti. Vizitacije su obavljali biskupi, dakle vrlo obrazovani ljudi, ali u nazočnosti županijskih, općinskih i vojnih vlasti te predstavnika župa, tako da imaju puni autoritet i objektivnost.

O knjizi se vrlo pohvalno izjasnio msgr. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki. »Listajući ovu vrijednu knjigu, primijetit ćete bezbroj vrijednih podataka, što samo svjedoči da je biskup Krtica bio vrlo dobar vizitator, a napravio je čak 11 vizitacija , kojima je obuhvatio najveći broj srijemskih župa i vjerno bilježio stanje na terenu. Morate znati da je to vrijeme kada je tek uspostavljena Bosanska i srijemska biskupija i odvojena od Pečuha, a on je stavio sebi u zadatak da ustroji novu biskupiju, te se s franjevcima dogovorio da se presele u samostan u Brodu, a u njihovom je provincijalu u Đakovu sagradio sjemenište, jer je znao da bez vlastite škole i vlastitog pomlatka neće biti niti napretka. Poslije njega dolazi biskup Mandić, koji je unaprijedio školstvo u Srijemu i Slavoniji, od Surčina do Virovitice i zaslužan je za više i visoko školstvo i za studij teologije. Potom dolazi biskup Raffay, koji je unaprijedio biskupijsko gospodarstvo, a njega je naslijedio biskup Sučić, rodom iz Subotice, bunjevačko-šokački sin, koji je unaprijedio zborno pjevanje i crkvenu glazbu«.

VJERNO OSLIKAN ŽIVOT:  Agneza Sabo, povjesničarka, obratila je pozornost na trideset točaka vizitacije, koje su obuhvaćale podatke o župi, o crkvi, kada je građena i kako, kada je blagoslovljena, o euharistiji, o procesijama, o ispovijedima i krstionici, o župnom dvoru i župnikovim primanjima, o školi, učitelju, djeci, zvonaru, crkvenjaku, primaljama i o stanju duša u župi i javnim zločinima. »A što su onda bili javni zločini i zločinci, psovači i sablažnjivači?«, istaknula je Agneza Sabo.

Dr. Sršan je pojasnio zašto baš Srijem, koji je u to vrijeme bio nastanjen većinskim katoličkim, poglavito hrvatskim življem. Srbi ga nastanjuju tek koncem 17. i početkom 18. stoljeća, a koncem 17. i početkom 18. dolazi veći broj Nijemaca, Čeha, Slovaka i Rusina. »Uvjeren sam da će ovo štivo dobro doći dobronamjernim istraživačima i povjesničarima, jer vjerno oslikavaju život u Srijemu toga doba, u razdoblju od gotovo stotinu godina«, rekao je dr. Sršan.

Slavko  Žebić