Arhiv tekstova

Prinudna uprava ponovno u Rumi?!

 

RUMA – Jedna od rijetkih općina u Srbiji gdje nije formirana lokalna vlast nakon nedavno održanih lokalnih izbora je i Ruma. Već naviknute da im se ime grada pojavljuje u medijima isključivo po negativnim stvarima, mnoge Rumljane ova vijest nije pretjerano iznenadila. Naime, zbog nemogućnosti postizanja dogovora o novoj skupštinskoj većini mandati vijećnika nisu čak ni verificirani, pa se u formiranje tijela lokalne samouprave nije niti krenulo. Po pravilu, oba pokušaja konstituiranja lokalnog parlamenta pratile su brojne kontroverze – od neobjašnjivog pojavljivanja nekih vijećnika, bez kojih nitko nije imao većinu u skupštinskoj dvorani, pa do napuštanja zasjedanja članova pojedinih vijećničkih grupa, bez kojih nije bilo niti kvoruma za rad. Najveća nepoznanica sve ovo vrijeme jest ponašanje tri vijećnika DSS-a, koji su prilazili čas SRS-u, čas »Listi za europsku Rumu«, a bez njih formiranje skupštinske većine nije bilo moguće. Na kraju vlast nije formirao nitko, čeka se ponovno uspostavljanje prinudne uprave (bila je i u prethodnom razdoblju prije izbora), pa na jesen i novi izbori, nadamo se i posljednji u idućih četiri godine.

 N. Jurca

 

Rumljani se nemaju gdje kupati

 

RUMA – Zvuči nevjerojatno, ali istinito – Ruma, drugi po veličini grad u Srijemu, nema ni jedan bazen niti bilo kakvo drugo kupalište, gdje bi se njeni žitelji u ovim vrelim ljetnim mjesecima makar i malo mogli rashladiti. Sam grad Ruma ima preko 30.000 stanovnika, a zanimljivo je da je imala svojevremeno, davnih šezdesetih godina, među prvima u Vojvodini otvoreni bazen na izletištu Borkovac, na koji je dolazio i veliki broj ljudi iz susjednih mjesta. Danas je taj stari bazen u jadnom i zapuštenom stanju i zarastao u korov, bez izglednih mogućnosti da se u dogledno vrijeme ponovno osposobi... Točnije, o tome nitko i ne govori. U više navrata u raznim anketama velika većina Rumljana, posebice mladih, stavila je izgradnju bazena na visoko mjesto svojih želja, ali sve je na tome, za sada, i ostalo. Nezvanični planovi o izgradnji bazena doduše postoje, govori se čak i o mogućim lokacijama, ali budući da Ruma posljednjih godina nema pravu lokalnu vlast, nego su u njoj uvedene prinudne mjere, i da postoji iskrena namjera, te planove nema tko realizirati.

Ruku na srce, na izletištu Borkovac, gdje je nekad i bio bazen, danas postoji umjetno jezero, gdje su se ranijih godina mnogi Rumljani kupali, a netko se kupa i ove godine, ali i pokraj toga što uz jezero postoji i omanja plaža, pa i kafić, ono nije predviđeno za kupanje, već je prije svega zamišljeno kao ribnjak. Nedavna stručna ispitivanja su pokazala da je kupanje u jezeru čak i opasno zbog visoke koncentracije pojedinih vrsta algi, koje oslobađaju otrovne materije, a i dno jezera je prekriveno velikim brojem žila i granjem. Neovisno, međutim, od svih ovih pokazatelja, svake godine, a posebice pred početak ljetne sezone, po Rumi kolaju priče o zagađenosti vode u jezeru. Nekada su te priče točne, nekada ne, ali, sve u svemu, rijetko tko odluči provesti ove vrele ljetne mjesece na jezeru i gotovo svi odlaze na neko kupalište u susjedna mjesta: Inđiju, Srijemsku Mitrovicu, Vrdnik...

Sve u svemu, Ruma je jedina općina u Srijemu s ovakvim problemom i svaki Rumljanin se nada da će neka buduća lokalna vlast imati sluha za potrebe svojih žitelja... Krajnje je vrijeme.

I. Kušeta

 

U Beočinu najveća 

prosječna plaća u Srbiji 

 

BEOČIN – Većini Beočinaca ovaj podatak ne znači mnogo, budući da, kako kažu, mnogi od njih rade za plaću koja je manja i od republičkog  prosjeka. Kada dođete u Beočin ni po čemu nećete moći zaključiti da se nalazite u općini u kojoj je prosječna plaća oko 60.000 dinara. 

U nekoliko kafića nema gužvi, a prodavaonice, radionice i trafike u glavnoj ulici nisu, kako bi se moglo očekivati, pretrpane luksuznom robom. Kao i u kafićima, ni u prodavaonicama nema gužvi, a tamo gdje ima prometa zaposleni nemaju ni izbliza šezdeset tisuća dinara. 

Lafarge i Alas-Rakovac su giganti beočinskog gospodarstva, ali oni zapošljavaju tek nekoliko postotaka Beočinaca. 

Ostali, među kojima su i mnogi koji su uz otpremninu otišli iz beočinske cementare, uglavnom rade kao taksisti, po prodavaonicama, kafićima ili cvjećarama ili se snalaze na drugi način. Neki od njih su posao našli i izvan Beočina, ali se svi slažu da su im plaće prilično ispod općinskog prosjeka. 

U općinskoj upravi kažu da jesu najbolji po prosjeku, ali i da život nigdje u Srbiji nije lak, pa ni u Beočinu. Iako blizina Novog Sada može djelovati kao prednost, to je ujedno i problem Beočina, jer investitori radije odlaze u veći grad ili njegovu okolicu, nego u manji. 

Kako bi se to bar donekle promijenilo, u Općini Beočin najavljuju izgradnju biznis-parka. 

Biznis-park bi mogao udahnuti malo života Beočinu, ali dok se to ne dogodi mještanima ovog podunavskog gradića preostaje jedino nastaviti snalaziti se, ili bolji život, kao što neki i sada rade, tražiti u Novom Sadu ili nekim drugim većim gradovima. 

B92