Arhiv tekstova

Dužijanca je u svom 97 godina dugom trajanju, osim što je bila spomenikom kulture bunjevačkih Hrvata, prolazila i teška razdoblja. Jedno od vjerojatno najtežih su devedesete godine prošlog stoljeća, kada je u susjedstvu bjesnio rat protiv Republike Hrvatske. I upravo tada, u kolovozu 1995. godine, kad je taj rat bio na vrhuncu i kad su desetine tisuća srpskih izbjeglica iz Hrvatske preplavile Vojvodinu, u Subotici se pripremalo organiziranje Dužijance, i tada i sada najveće hrvatske svetkovine u Vojvodini. Na čelu organizacije bio je Lazo Vojnić Hajduk.

Središnja svečanost Dužijance te je 1995. godine u Subotici održana 13. kolovoza, dakle samo nekoliko dana nakon akcije Oluja. Bilo je to vrijeme nekontroliranih izljeva, vrijeme teških incidenata na nacionalnoj osnovi, u ovim krajevima prvenstveno usmjerenih protiv Hrvata. Kako ste u takvoj atmosferi uspjeli organizirati žetvene svečanosti u Subotici, imajući u vidu da je to i tada bila, kao što je i danas, najveća manifestacija u Hrvata izvan Hrvatske?

Baš u to vrijeme, kada su Hrvati u ovim krajevima bili nepoželjan narod, vodstvo organizacije Dužijance nije se uplašilo voditi baš takvu Dužijancu kakva ona u svojoj suštini i mora biti. Dužijanca je naša, hrvatska manifestacija, ona je dika i ponos našeg naroda, ona se svečano slavi u svim krajevima gdje žive bunjevački Hrvati. U povijesti Dužijance posebno će ostati obilježena proslava upravo te 1995. godine, jer svatko tko je tada putovao ili pratio medije, znao je da su srpske izbjeglice svuda okolo na cestama i da je u njima vrlo jako antihrvatsko raspoloženje. 

Je li bilo incidenata?

Na svu sreću, nije. Na sam dan središnje proslave Dužijance, od strane MUP-a izbjegličke su kolone zaustavljene na prilazima gradu, na nekoliko sati, sve dok ne prođe svečana povorka kroz grad i dok se ne obavi čin predaje kruha gradonačelniku. Sjećam se dobro, to je bilo ozračje puno naboja svečanosti, radosti i tuge jer smo bili svjedoci početka kraja jedne tragedije i nepotrebnog rata u matičnoj nam domovini. 

Je li bilo prijedloga da se Dužijanca odgodi, da se te godine uopće ne održi, ili da, eventualno, promijeni svoj sadržaj i da se u prvi plan ne istakne njen hrvatski karakter?

Ne. Tadašnji Organizacijski odbor bio je čvrsto riješen organizirati Dužijancu onakvu kakva ona mora biti. Vrlo smo teško dobivali potporu subotičke javnosti, a osobito materijalnu potporu iz gospodarstva. Svi su tada zazirali od aktivnosti u našoj hrvatskoj zajednici. Mnogi današnji čelnici koji u našoj sredini zastupaju hrvatstvo, tada su bili nijemi promatrači i to strogo iz daljine. Ipak, zahvaljujući odlučnosti tadašnjih članova Organizacijskog odbora i velikom entuzijazmu jednog broja pripadnika našega naroda, i ta je Dužijanca 1995. održana u punom sjaju na ponos i diku bunjevačkih Hrvata.

Z. P.