Arhiv tekstova

Dužijanca je izričaj vjere i kulture. Ona je svojevrstan spoj molitve i zahvale, običaja i kulturnih vrijednosti, a samim tim i poruka. Rođena u duši čovjeka ratara, koji je radnik – uperena pogleda u nebo, rađa velikom zahvalnošću za dar svagdašnjega kruha. Znajući cijeniti taj mukom zarađeni kruh, on zna i slaviti, te dati oduška duši u radosti završetka žetve. Ova potreba naših ratara, Hrvata Bunjevaca urodila je značajnom vjerskom i kulturnom manifestacijom, koja postaje prepoznatljiv sadržaj kulture našega grada. Bandaš i bandašica su središnji likovi subotičke Dužijance. 

KROZ POVIJEST: U obitelji koja nije imala veliku površinu pod pšenicom  odrasli članovi bi sami obavili žetvu, sami bi uradili ris. Ako bi gazda imao veću površinu posijane pšenice, za žetvu bi tražio risare, tj. žeteoce. Sezonski poljodjelski radnici nazivali su se risari. U kasno proljeće kod subotičke Gradske kuće okupljali su se paori i tu bi obavljali prodaju svojih i kupovinu tuđih proizvoda, te uspostavljali kontakte i dogovore. Gazda bi se nagodio s čovjekom, koji može biti dobar bandaš i risar. S njime bi se dogovorio o svemu što bi trebalo utvrditi prije žetve. Prema površini pod pšenicom koju je trebalo pokositi, dogovorili su koliko će biti potrebno risara i koliko će risari imati pšenice, što će im biti plaća. Taj vodeći risar bio je bandaš. On je birao ostale risare za tu skupinu. Bandaš je, dakle, bio vođa skupine i odgovoran za posao. S njime se gazda o svemu dogovarao. Najčešće su to bile ustaljene skupine risara, koji su više godina skupa radili ris. Svaki bi risar pogodio sakupljačicu, risarušu, djevojku ili mladu ženu, koja bi skupljala iza njega pokošenu pšenicu. Rukom je rukovetala i polagala u snoplje. I bandaš je imao svoju risarušu. 

Sav posao se obavljao ručno i zato je žetva trajala i po nekoliko  tjedana. To je bio težak posao, osobito zbog ljetne žege i samo su najjači mogli biti risari i risaruše. 

DUŽNOSTI: Osim  izuzetne časti kojom su počašćeni, mladić i djevojka koji su izabrani za predvoditelje žetvenih svečanosti imaju i dužnosti i obveze, koje trebaju izvršiti. 

Od njih se očekuje da se uključe u  misna slavlja na dužijancama u okolnim mjestima, te trebaju okupiti mlade, koji će im pomoći isplesti vijence od novoga žita. Uoči središnje proslave Dužijance na gradskom trgu bit će predstavljeni građanima. Nazočni su svečanoj večernjoj službi uoči Dužijance, koja se održava u katedrali, skupa sa svojim roditeljima, braćom i sestrama. Istu večer predstavljaju i krunu Dužijance. Na sam dan proslave Dužijance sudjeluju na svečanoj svetoj misi, kad zauzimaju mjesta u neposrednoj blizini oltara, čitaju liturgijska čitanja, dok u darovnom ophodu donose na oltar krunu Dužijance. Na gradskom trgu predaju gradonačelniku novi kruh, a s okolnim bandašima i bandašicama, kao i s malim bandašem i malom bandašicom, sudjeluju na svečanom zajedničkom ručku. U predvečerje nose vijenac od žita na grob osnivača Dužijance – Blaška Rajića. Navečer su bandašica i bandaš domaćini Bandašicinog kola, gdje pozdravljaju biskupa-gosta i mlade, te sami otvaraju kolo.

Otkada je uvedena zajednička Dužijanca bandaš i bandašica sudjeluju na svečanoj svetoj misi na Bunarićkom proštenju.

OVOGODIŠNJI BANDAŠ I BANDAŠICA: Predvoditeljski par ovogodišnje Dužijance u Subotici su bandašica Jelena Gabrić i bandaš Antun Kuntić. Oboje su iz župe Marije Majke Crkve iz Aleksandrova. Kako to redovito biva, bandašicu je predložio katedralni župnik Stjepan Beretić. Jelena i cijela njezina obitelj radosno su prihvatili župnikov prijedlog, te je ona odgovorno pristupila svim obvezama, koje sa sobom nosi proslava Dužijance. I Antunu je velika čast biti bandaš. Njega su izabrali čuvari Božjega groba – skupina momaka, koji uvijek između sebe biraju onoga koji će ih predstavljati.

Ovogodišnji bandaš ima dvadeset i jednu godinu, a već četiri godine čuva Božji grob. Završio je zanat, automehaničar je. Kako kaže, bavi se  poslom svoje struke, ali uz to i poljodjelstvom. Bandašica ima devetnaest godina i ovoga je ljeta završila srednju školu. Na jesen je čeka velika obveza, budući da se upisala na Prirodno-matematički fakultet u Novom Sadu, smjer opća kemija. 

Od svojih aktivnosti Jelena ističe rad u svojoj župi, gdje redovito čita na svetoj misi i pjeva u župskom zboru, a također pjeva u zboru Collegium Musicum Catholicum. Antun posljednjih pet godina igra u folklornom odjelu HKC »Bunjevačko kolo«.

M. Tucakov