Arhiv tekstova

Danas je Plavna, po zadnjem popisu stanovništva, vrlo malo mjesto s 1375 žitelja. Od toga je blizu 600 katolika, a kao Hrvati izjasnilo se 312 osoba. Ali, nekada je ovo mjesto imalo i više od 3000 stanovnika, a uvidom u stare matične knjige, koje se u Plavni vode od 1756. godine, vidi se da je u selu postojalo više od 70 raznih zanimanja i zanata. Među ostalima, spomenut ćemo nekoliko najzanimljivijih: šumski pazitelj, općinski redar, kolar, vodeničar, sitar, kudeljar, sodar, brijač, crkveni zvonar, opančar, sedlar, čarapar, mlinar, lončar, postolar, babica, čoban, kolačar, lugar, ribar, mesar, strojar, nadničar, ratar, vrtlar, tokar, krojač, korpar, zidar, šlahter, fotograf, stolar, putar, limar, robar, sluga...

NESTAJU ZANATI: Danas službeno ne postoji više niti jedan od ovih zanata, osim što se nekoliko osoba bave nekim zanimanjima. U to vrijeme Plavna je imala više gostionica i tamburaških sastava, a danas je to svedeno na minimalan broj. Osnutkom HKUPD »Matoš« Plavljani pokušavaju mnoge ove djelatnosti obnoviti.

Jedna od najstarijih tkalja na ovim prostorima, koja se tijekom života bavila i izradom raznih narodnih rukotvorina, je baka Kata Mačvanin, rođena u Lipovcu (Hrvatska) 3. listopada 1922. u obitelji Šimak, kao jedno od devetero djece. Cijeli život izdržava se radom svojih ruku. Odgojila je dvoje djece i osigurala im životnu egzistenciju. Kuća joj je i sada uredna i puna rukotvorina i lijepog cvijeća. Usporedo se bavila 51 godinu i »molovanjem« (soboslikanjem). Skoro da nema niti jedne kuće u Plavni u kojoj nije »izmolovala« barem koju prostoriju ili »gonk«, »ganak«...

POD VRIJEDNIM PRSTIMA: Pod njezinim vrijednim prstima nastali su različiti uporabni predmeti izrađeni različitim tehnikama, kao što su – stolnjaci, ponjave, ponjavice, jastučići, miljei, krpare, ćilimi, torbice, pepule. Još i danas, u 86. godini, tka i najtanje tkanine od tankog pamuka, svile i vune. Taj niz, koji bi se mogao mjeriti čak desetinama kilometara, dotjerivala bi raznim tehnikama ručnog rada, kao što su: toledo, necanje, šlinganje, bijeli vez, rišelje, heklanje, vez...

»Nite nitit’ naučila sam od bab’ Tonke u Lipovcu već u trinaestoj godini, a od mame i ‘stare’ sam već ranije naučila ostale ručne radove. Pepule sam naučila heklati u Plavni«, kaže baka Kata. Puno svojih rukotvorina baba Kata je darivala svojoj djeci i unucima, a mnoge je i prodala, da bi se od toga i danas izdržavala. Zanimljivo je da baka Kata sve ovo i dalje radi bez pomoći naočala: »Fala Bogu, oči me još dobro služe«, kaže. Gotovo svi njezini radovi su brižljivo i estetski urađeni, a poneki bi se mogli uvrstiti čak u umjetnička ostvarenja.

  Baka Kata Mačvanin, pokraj svih poslova i bavljenja tkanjem i drugim ručnim radom, redovito ide na svete mise, još uvijek pjeva u župnom zboru, a nedavno smo je čuli kako predvodi molitvu svete krunice prije sv. mise! Svojim životom i radom baka Kata može biti uzor mladim naraštajima, a osobito ženama i osobama kojima je stalo do svog životnog smisla i identiteta. 

 

Zvonimir Pelajić