Arhiv tekstova

Brojevi su dijelom promjenjiva vrsta riječi kojom se izriče koliko čega ima i koje je što po redu. Razlikujemo glavne i redne brojeve. 

Glavni nam brojevi kazuju koliko čega ima jedan (1), sto(100), šeststo(600), milijun (1 000 000).

 Redni brojevi izriču koje je što po redu prvi (1. ili I.), dvanaesti (12. ili XII.)

Pri pisanju brojeva potrebno je znati da:

- ukoliko brojeve pišemo brojkama, iza rednih brojeva uvijek trebamo stavljati točku, neovisno o tome pišemo li rimskim ili arapskim brojkama  (U Subotici 5.V.1999.) 

- sastavljeno pišemo brojeve od jedanaest do devetnaest i sve desetice (trinaest, sedamnaest, sedamnaesti,  četrdeset, četrdeseti)

- stotice možemo pisat sastavljeno i rastavljeno (pet stotina ili petsto)

- broj 100 možemo napisati  dvojako : - sto (jer se u hrvatskom jeziku razlikuje od imenice stol)

- stotina

- tisuća, milijun i milijarda pišu se odvojeno (tri tisuće, dva milijuna, jedna milijarda) 

- kao polusloženice pišu se brojevi kada znače neodređenu vrijednost dva-tri ili kada se prvi dio riječi piše brojkom 50-godišnjica, 70-ih godina ili 20-godišnjak

- brojevi složeni s riječju put ili puta mogu se pisati dvojako; 

a) rastavljeno kad svaka čuva svoj naglasak. Jedan put, dva puta

b) sastavljeno – kao složenica: jedanput, desetput...

- sastavljeno pišemo brojevne imenice kojima imenujemo razlomke: 1/45 – jedna 

četrdesetpetina (ali 40/5 četrdeset petina)

 

Kako pisati broj 600?

 

Nekada se pisalo šesto, a danas nam norma sugerira oblik šeststo (iako dopušta i šesto). Zašto?  Pretiskano prvo izdanje Hrvatskoga pravopisa, Babić, Finka, Moguš, imalo je samo oblik šesto. Sva sljedeća izdanja nude oba oblika. U Gramatici hrvatskoga jezika iz 1994., čiji su autori dr. Stjepko Težak i dr. Stjepan Babić, možemo vidjeti samo oblik šeststo (ili šest stotina), a u Hrvatskom školskom pravopisu Babić-Ham-Moguš također možemo pronaći samo oblik šeststo. 

U ovome je primjeru riječ o načelu jezične ekonomičnosti prema kojemu se kod suprotstavljanja dvaju istovjetnih ili sličnih glasovnih skupova jedan od njih u govoru i pismu ispušta ukoliko ne smanjuje značenjsku cjelovitost tvorenice. To načelo regulira tvorbu šest + sto koju realiziramo u govoru, a donedavno smo ju provodili i u pismu.

Pogledamo li hrvatsku tvorbenu i pravopisnu tradiciju, vidjet ćemo da Julije Benešić u svome »Hrvatsko-poljskome rječniku« iz 1949. ima samo oblik šeststo navodeći kako oblik šesto znači nešto drugo – to je srednji rod rednoga broja šesti. 

Npr. Bio je šesto dijete u obitelji. Pridjev šestogodišnji suprotstavlja šeststogodišnjem. Šestogodišnje je staro šest, a šeststogodišnje šeststo godina. Provođenjem jezične ekonomičnosti mogli bismo krivo razumjeti informaciju. Kako se ne radi o prevelikoj uštedi, autori Hrvatskoga (školskoga) pravopisa dali su prednost obavijesnim razlozima i jednoznačnosti. U skladu s preporukom valja nam broj 600 pisati šeststo.