Arhiv tekstova

Iz drugog pokušaja, ipak je održana 20. sjednica HNV-a 25. srpnja 2008. godine. Na sjednicu su se odazvali vijećnici u zadovoljavajućem broju (u jednom je momentu sjednici bilo nazočno čak 27 vijećnika, od ukupno 35). Neki su se ispričali za svoj izostanak, a neki su, po mom mišljenju, iz oportunističkih motiva izmislili ispriku, kako se ne bi, eventualno, zamjerili nekom tko, eto, momentalno, ali nadam se još vrlo kratko, ima neku vlast. 

Vlast je čudo. I ja sam se na ovoj sjednici u to uvjerio. Ako vlast koristi metode prisile za ostvarenje svojih ciljeva onda je to strašno, to je teror, onda je to bruka i sramota za zajednicu koja trpi takve siledž-ije. Takvom prakticiranju sile i moći bili smo nazočni u pripremi spomenute sjednice i u radu same sjednice. 

INFORMATIVNI RAZGO-VORI: Što se zapravo događalo prije održavanja sjednice? Čelnici jedne stranke činili su pritisak na vijećnike kojima žele upravljati i koje žele imati kao većinu kod odlučivanja, a sve pod dirigentskom palicom »čovjeka iz sjenke«. Oni koji su se ohrabrili misliti svojom glavom bili su pozivani na »konzultacije«, onako, jedan po jedan, kao nekada u komunističkim vremenima. Na tim su sastancima izricane prijetnje smjenom s određenih položaja, uskraćivanjem podrške u lokalnim samoupravnim strukturama, nagovarani su, ucjenjivani, a onima koji će ih slušati bile su nuđene nekakve političke pozicije u strukturi upravljanja, itd. Sve po zapovijedi izvršenja njihove odluke: Ivan Karan mora biti ravnatelj NIU »Hrvatska riječ«. 

Za sve ovo navedeno imam konkretne primjere s imenima i prezimenima, što ovaj put, naravno, neću iznijeti u javnost, ali ako bude trebalo, i uz dopuštenje onih koji  su trpjeli taj teror, to ću i učiniti. 

No, ovdje se mora reći i to da su u takvoj »pripremi« za 20. sjednicu sudjelovali i čelnici iz samog vrha HNV-a (njih troje). Bilo bi daleko bolje i moralnije, umjesto što su trošili vrijeme na nagovaranje vijećnika kako da glasuju, da su se ti čelnici potrudili pripremiti zakazanu sjednicu Vijeća sukladno odredbama Statuta HNV-a i Poslovnika HNV-a i na taj način, makar prividno, opravdali velike plaće koje primaju, a vijećnicima pružili prigodu ravnopravnog sudjelovanja u radu sjednice Vijeća. 

Branko Horvat, predsjednik HNV-a, Slavica Peić, predsjednica Izvršnog odbora i Ladislav Suknović, tajnik HNV-a, u 2008. godini na ime honorara, od sredstava HNV-a predviđenih za hrvatsku zajednicu, uzimaju ukupno 2.168.678,00 dinara! Mora se priznati – to nije malo! Na pitanje koje sam postavio na sjednici vijeća – tko je donio odluku da se spomenutim čelnicima isplaćuje honorar u visini preko dva milijuna dinara, »radno« vodstvo, znači čelnici HNV-a, nisu imali odgovor. Dakle, čelnici su sami sebi odredili nagrade. Je li to moguće? Izgleda da jest. Ima li toga još negdje u našem okruženju? Možda još samo u DSHV-u. A da stvar bude još gora, oni za taj ogroman novac ali baš ništa ne rade na djelotvornom predstavljanju HNV-a u javnom životu.  

VELIKE PLAĆE ZA NERAD: Dakle, s jedne strane sila, a s druge apsolutni nerad, bili su preduvjeti za sramotno vođenje sjednice. Sjednica je bila potpuno nepripremljena. Niti jedna odluka koja je stavljena u dnevni red nije prošla propisanu proceduru u pripravi. To znači: niti je Izvršni odbor HNV-a razmatrao prijedloge odluka, niti je bilo koji odbor HNV-a dao svoje mišljenje o predloženim odlukama, a to je moralo tako biti, jer Poslovnik i Statut HNV-a tako propisuju. Sjednica je vođena permanentnim kršenjem Poslovnika i Statuta HNV-a. 

Primjedbe o povredi Poslovnika od strane vijećnika predsjednik Branko Horvat je ignorirao i nastavljao sjednicu kršeći i dalje Poslovnik uz svesrdnu podršku tajnika Ladislava Suknovića. 

Tajnik, po struci pravnik, Ladislav Suknović, koji je po svojoj funkciji zadužen za ispravnost i zakonitost rada Vijeća, nije bio sposoban, niti je imao znanje i volju privesti rad sjednice u mjeru odredaba Poslovnika i Statuta HNV-a. 

Predsjednica Izvršnog odbora HNV-a Slavica Peić nesuvislo i nestručno obrazlaže jednu točku dnevnog reda, za koju je ona sama sebe zadužila. Ona je pokušala obrazložiti potrebu ispravke planiranih rashoda HNV-a u 2008. godini. Njezino obrazloženje nije nitko razumio, a niti ona sama nije znala o čemu govori, pa je ostao dojam kako nije obrazložila ništa. Ovo tvrdim zato, što sam poslije njezinog izlaganja postavio nekoliko pitanja na koja ona nije znala odgovoriti. Baš kao da sam pitao nešto o proizvodnji svemirskih letjelica. U njezinom pismenom izvješću, kojega je priložila na temu financija, ima pogrešaka koje nisu rutinskog karaktera, nego suštinskog, i iz tih ćemo razloga biti prinuđeni angažirati odgovarajuće državne inspekcije radi sprječavanja daljnje samovolje i eventualne zlouporabe u poslovanju sredstvima iz proračuna Republike Srbije i AP Vojvodine.

IZBOR ZA PAMĆENJE: Točka dnevnog reda – izbor ravnatelja »Hrvatske riječi« – po mnogo će čemu biti zapamćena u našem hrvatskom manjinskom parlamentarizmu. Prije početka rasprave po toj točci, predsjedniku Branku Horvatu bile su u više navrata pokazivane SMS poruke na mobitelu od strane Slavice Peić. Je li to bio povod da predsjednik po otvaranju točke dnevnog reda o izboru ravnatelja »Hrvatske riječi« proglasi sjednicu Vijeća zatvorenom za javnost, to ne znamo. Ali, da je bukvalno istjerao iz dvorane novinare i još nekolicinu članova naše hrvatske zajednice, koji su htjeli pratiti rad sjednice, to je bilo očevidno. Mnogim vijećnicima nije bilo jasno – zašto sjednica na kojoj se raspravlja o javnoj funkciji od interesa za cijelu hrvatsku manjinsku zajednicu mora biti zatvorena za javnost? Jesu li, možda, predlagači i čelnici htjeli prekriti svoju bijedu, jad i primjenu sile u provedbi svoje zamisli? 

Naravno, vijećnici su negativno reagirali na takvu odluku, ali bez uspjeha, jer Petar Kuntić sa svojih 13 poslušnih vijećnika »vlada« situacijom. Sjednica se nastavlja, a tema je izbor ravnatelja. Nitko ne obrazlaže prijedlog odluke da se Ivan Karan izabere za ravnatelja NIU »Hrvatska riječ«. Predsjedavajući otvara »demokratsku« raspravu. Jedan broj vijećnika tražio je od predlagača dnevnog reda i predsjedatelja sjednice da iznese razloge za takav prijedlog, ali nije ga bilo. Neobjašnjivo je to kako je kandidat Karan svoj program rada poslao DSHV-u, a HNV kao osnivač i onaj koji o tome odlučuje nije dobio nikakav materijal niti program. Bjelodano je kakva je uloga DSHV-a u ovom postupku. DSHV nema pravo na takvo nasilničko ponašanje, jer DSHV nije i neće nikada niti biti ozbiljan politički čimbenik u našoj zajednici. DSHV je svoj kredibilitet prodao DS-u za nekoliko fotelja i zato nije nastupao na prošlim izborima. Asimilacija Hrvata u Republici Srbiji je na djelu, a svesrdni pomagači su čelnici DSHV-a. Nažalost, i čelništvo HNV-a, ponizno i poslušno, čuvajući svoje pozicije i honorare, podržava sva takva zbivanja u našoj zajednici. 

UVREDA SVIH HRVATA: No, nekakva rasprava o kandidatu ipak je vođena, ali je ona uglavnom bila jednostrana. Oni vijećnici koji nisu bili u mogućnosti doći do bilo kakvih saznanja o kandidatu, imali su puno pitanja i komentara. Vijećnici-poslušnici Petra Kuntića su uglavnom šutjeli. Josa Gabrić je tu šutnju poticao odmahujući rukom prema vijećnicima u raspravi, poluglasno rekavši stranačkim poslušnicima: »Pusti ih neka pričaju što hoće, mi imamo većinu, što se bojite, izabrat ćemo mi našeg Karana.« Ja sam osobno imao nekoliko ozbiljnih primjedaba na postupak izbora i njegovu zakonitost, te sam tražio da se čitav postupak vrati Upravnom odboru NIU »Hrvatska riječ«. Naime, Upravni odbor »Hrvatske riječi« u izvodu iz zapisnika, koji je dostavljen vijećnicima, a potpisala ga je Vesna Prćić, iznio je laž da je kandidat podnio dokaze o ispunjavanju svih posebnih uvjeta traženih u javnom oglasu. To nije istina, to je laž, kandidat Ivan Karan to nije učinio, nije dostavio dokaz o tome da ispunjava jedan od tri uvjeta, a to je – znanje hrvatskog jezika. 

Druga moja primjedba jest to što kandidat, u vrijeme Domovinskog rata u matičnoj državi Republici Hrvatskoj, obavlja poslove u Teritorijalnoj obrani u Novom Sadu, zatim u Ministarstvu obrane Republike Srbije u Novom Sadu i u Vojnom odsjeku u Somboru. Smatram da, zbog svima nam znanog sadržaja rada uposlenika na takvim radnim mjestima, nije opravdano, niti moralno promovirati ih na odgovorne pozicije u našoj hrvatskoj manjinskoj zajednici. Nisam siguran da će čovjek, koji, kako sam čuo, do prije godinu-dvije ništa nije znao o aktivnostima i radu na očuvanju nacionalnog identiteta hrvatske nacionalne manjine u AP Vojvodini, moći  na pravi način voditi ustanovu, koja upravo ima zadaću, putem pisane riječi, promovirati, čuvati, njegovati nacionalnu svijest. Zašto DSHV protežira takve kandidate nije jasno, kao što nije jasno zbog čega je DSHV protežirao i izvjesnog Dragana Jurakića, što se pokazalo krajnje problematičnim. 

Treći razlog zbog kojeg nisam podržao kandidata Karana jest jednostavna činjenica da su se na mjesto ravnatelja prijavile dvije osobe. Uposlenici i njihova sindikalna organizacija podržali su onog drugog kandidata, ali DSHV i »čovjek iz sjenke« žele svog kandidata, pa se onda ignorira mišljenje uposlenika, koji s tim direktorom trebaju raditi. Tako je Upravni odbor NIU »Hrvatska riječ« u stilu pasje poslušnosti prema DSHV-u, za ravnatelja izabrao Karana, a o mišljenju uposlenika u tom se Upravnom odboru niti ne otvara rasprava. 

ARGUMENTI SILE: Moj  prijedlog odluke, kao i druge prijedloge koje su iznijeli vijećnici, svjesni odgovornosti i uloge koju imaju, predsjedavajući Branko Horvat je ignorirao i nije stavio na glasovanje. I na taj je način demonstrirao argumente sile, pa je na glasovanje stavio samo prijedlog Upravnog odbora. Rezultat je bio – 14 glasova za izbor Karana, a 13 je bilo protiv i suzdržanih. Šteta što javnost nije bila u mogućnosti vidjeti kako »narodni zastupnik« Petar Kuntić očima budno prati tko će kako glasovati i hoće li njegova svita iznevjeriti »vođu«. 

Bilo je još nekoliko točaka dnevnog reda na spomenutoj sjednici i sve se odvijalo u prikazanom ozračju. Moram priznati, nisam mogao vjerovati da će naši hrvatski manjinski interesi biti u rukama ljudi koji ne uživaju povjerenje niti kod svojih najbližih susjeda, a kamoli u zajednici, jer ili su nepoznati, ili su poznati licemjeri, ili egoisti, a hrvatskih se interesa sjete samo onda kada sakupljaju potrebne političke poene. 

Lazo Vojnić Hajduk 

vijećnik HNV-a