Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Svadba i vino pomirili Šokce

Sonta je naselje od oko pet i pol tisuća žitelja, većinom Hrvata-Šokaca, smješteno južno od Sombora, velikog atara, omeđenog s jedne strane Dunavom, a s druge kanalom Dunav - Tisa - Dunav. Žitelji Sonte su vrijedni ljudi, otvorena srca i široke duše, uvijek spremni pomoći drugima, puno puta i na svoju štetu. Osnovna djelatnost Sonćana je poljodjelstvo, a u odnosu na veličinu mjesta obrt je nedovoljno razvijen, kao i trgovina i ugostiteljstvo. Takvo stanje je, vjerojatno, posljedica svih društvenih zbivanja tijekom posljednjeg desetljeća.
Sonta je nekada pripadala staroj Bačkoj županiji, a prvi put se spominje u XII. stoljeću. Najstarijom ispravom o Sonti smatra se dokument Bele III, iz razdoblja 1173.-1196. godine, čiji je sadržaj poznat iz prijepisa. U ispravama se Sonta pomi-nje kao naselje TERRA ZUNO SOUCHA. Kralj Andrija II darivao je ovo naselje u posjed vitezu Tomi Hachariasu, kao nagradu za hrabrost. I dalje kroz povijest Sonta je često mijenjala svoje gospodare, zahvaljujući diobama i prodajama između 1237. i 1247. godine. Tako je i tadašnji kralj, uz suglasnost kraljice Elizabete, 1392. godine darivao Sontu budimskim Klarisama, koje su imale patronat nad sonćanskom župom i redovito je pomagale. Prva crkva u Sonti sagrađena je 1718. godine, a obnovljena 1746. godine. Posvećena je sv. Lovri čije ime i danas nosi.
Početkom XX. Stoljeća Sonta je imala ukupno 22.112 katastarskih jutara zemlje. Nažalost, vlasnici ove zemlje nisu bili Šokci mada su u to vrijeme činili veliku većinu pučanstva. Šokci su bili nadaleko poznati i vrijedni nadničari. Iz te sirotinje proistekla je i šokačka narodna nošnja, kojoj se mnogi dive i danas. Sve do 1880. godine, zbog neimaštine, Šokci nisu nosili »gospocku«, tvorničku robu, nego robu iz kućne, ručne radinosti. U šokačkim kućama se tkalo, vezlo, šilo, heklalo... Izrađivale su se predivne narodne nošnje, ćilimi, ponjavke, krpare, čipke i drugo. Nošnje su se razlikovale po tome tko ih nosi: muško ili žensko, mlado ili staro, djevojke ili udane žene. S koljena na ko-ljeno, te nošnje su u Sonti sačuvane do danas.
Sonta njeguje još jednu lijepu tradiciju u domenu kulture. To je naš »Grožđe bal«, manifestacija utemeljena 1928. godine. Utemeljitelj je, prema predanju, bio tadašnji seoski učitelj Janko Knežević. Sonta je bilo selo s puno vinograda, a Sonćani ljubitelji dobre kapljice, pod čijim utjecajem se događalo dosta incidenata, osobito između žitelja sjevernog i južnog dijela sela, Valpovčana i Kranjaca. Stradale su tu mnoge glave, zubi, a ponekad je i »brica proradila«. Učitelj Janko se dosjetio jadu i predložio ratobornim seljanima da organiziraju tobožnju svadbu, uz uvjet da mlada bude iz sjevernog, a mladoženja iz južnog dijela sela. Svadbena bi povorka obišla cijelo selo uz plesanje i pjevanje sokacima, te na koncu bilo bi »vjenčanje« kneza i kneginje »Grožđe bala«. Sonćani su to prihvatili, te uz izuzetak nekoliko ratnih godina, ovu tradiciju održali do danas. Trenutačno u Sonti djeluju tri kulturno umjetnička društva: najstarije je OKUD »Ivo Lola Ribar« osnovano prije 35 godina, te KPZH »Šokadija« i KPD »Roma« od prije go-dinu i pol dana. Sonta ima i bogatu sportsku tradiciju. Ranijih godina djelovali su ženski i muški rukometni klub, koji su stjecajem nepovoljnih okolnosti ugašeni, a NK »Dinamo« je uspio opstati i danas se natječe u Područnoj ligi Sombor.                                               
  • Betoven maraton
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay