Arhiv tekstova

Zidana peć u velikoj sobi i ognjište u »kujni« nabijene kuće starih Šokaca davali su već i vizualnu toplinu novoga doma. Gazdi je ostajalo još samo pozvati tišljera i kovača, kako bi kuću i zatvorio. U vremenima prije II. svjetskog rata staklo je bilo skupo, a samim tim sirotinji i teško dostupno. Zbog toga su se ustakljivali samo »pendžeri što gledu na sokak«, a vrata su izrađivana cjelovito od daske. Doduše, kovači su bili potrebni i u ranijoj fazi gradnje. Izrađivali su klamfe za učvršćivanje spojeva greda i rogova. U starijem tipu gradnje na zidove se uzdužnom polovicom prostorije stavljala tetiva, a poprečno, na noseće zidove, »stražnji i od dvora«, grede. Tetiva je bila puno deblja od greda, koje su se naslanjale na nju, kako se vremenom ne bi uvijale. U novijem tipu gradnje tetiva se postavljala iznad greda, u tavan, a za to su već bili potrebni »šarofi«, koje su kovali i okalili kovači.

»VIKOVIČAN« SPOJ: Šarofi su bili klinovi za 5 – 6 centimetara dulji od ukupne debljine tetive i grede, koje je trebalo spojiti. Na donjoj strani su imali kuku sličnu plitkoj udici, s jako zaoštrenim vrhom, kako bi se mogli ukucati u gredu i tako je pridržavati. S gornje strane imali su navoj s maticom, ispod koje se stavljala široka podloška, kako se matica ne bi vremenom usijecala u tetivu. U tetivi i gredi bušila se rupa promjera šarofa. Nije bilo struje, nije bilo drugih pomagala, osim ručnoga svrdla, tako da je, ukoliko bi tetiva bila od tvrdoga drveta, znalo proći dosta vremena dok se rupa ne izbuši. Šarof bi se ugurao s donje strane i tako bi se spojila greda s tetivom. S donje strane bi se teškim čekićem nabio u gredu, a s gornje, na tetivu,  prvo bi se stavila podloška, pa bi se navila matica i uz pomoć naprave slične današnjem francuskom ključu čvrsto pritegla. Takav spoj bi bio »vikovičan«, kao da su tetiva i greda srasle. Klamfe bi se rabile, isto tako u novijem tipu izgradnje, za učvršćivanje spojeva greda i rogova, te međusobnih spojeva rogova pri vrhu. I njih su kovači kovali i okalili. Izrađivale bi se u obliku slova u s kracima od desetak cm i osnovom od 15 do 30, pa i 40 cm, ovisno o namjeni. Kraci su bili zašiljeni, kako bi lakše ulazili u drvo. 

RUKE DOBRIH MAJSTORA: Sljedeća faza rada kovača bila je izrada željeznih okova za vrata i prozore. U novijem tipu izgradnje montirali bi i proste brave, koje su poslije II. svjetskog rata već i Sonćani, razumljivo oni malo imućniji, počeli kupovati u varoši. U starijem tipu gradnje okov za vrata tvorile su petice, šarke,  ključanica, pijavice i klamfa. Petice su bile nosači za vrata koji su se ukucavali u dovratak. Šarke su se ukucavale u poprečne daske, koje su spajale i ojačavale plohu vrata i nasađivale su se na petice. U dovratak, na suprotnoj  strani od petica, ukucavala bi se klamfa duljine osnove 10 cm. U nju bi ulazila ključanica, koja se prikucavala na plohu vrata uz pomoć dviju klamfica, koje su se zvale pijavice, a po kojima je klizila. Ključanica je s unutarnje strane imala jednu okomitu šipku duljine desetak cm, koja bi se kroz usjek u plohi vrata isturala van i rabila za povlačenje ključanice i na taj način »zaključavanje i otključavanje« vrata. 

U novijem tipu gradnje oni kojima je materijalno stanje dopuštalo donosili su iz varoši gotove brave. Kovači su ih montirali, a za vrata s takvim bravama ni šarke više nisu bile one proste, nego bi ih kovali puštajući mašti na volju, izrađujući ukrase kakve je samo ruka pravog majstora mogla proizvesti u oblikovanju kovine. Za one rijetke, za koje se odista moglo tvrditi da su imućni, kovači su izrađivali i brave s umjetnički kovanim rukohvatima, pa čak i razne ukrase za ulična vrata i kapije. Za prozore su se kovale lakše petice i šarke i kopče za zatvaranje iznutra. Poslije ovih poslova i odlaska kovača, kuća se mogla lijepo zatvoriti i zaštititi od propuha. Kod onih imućnijih mogla se i zaključati, kako nitko nezvan ne bi mogao ući, a kod sirotinje zaštita od lopova nije bila potrebna, jer nije se imalo Bog zna što ni odnijeti. A ni lopova u ono vrijeme baš i nije bilo, jer i žandari i narodna milicija prema njima su bili puno nemilosrdniji nego danas.                                       g