Arhiv tekstova

Sinonimija je odnos između dviju, ili više, riječi koje imaju različite izraze, a iste, ili djelomično iste, sadržaje. Dolazi od grčke riječi synonimos – imenjak. Razlikujemo potpune sinonime (istoznačnice) i djelomične (bliskoznačnice). Istoznačnice su oni leksemi koji su zamjenjivi u svim kontekstima, dok su bliskoznačnice samo djelomično zamjenjive i ovise o kontekstu. Istoznačnice su vrlo rijetke, najčešće su to leksemi od kojih je jedna hrvatska riječ, a druga posuđenica (npr. glazba-muzika, naglasak-akcent, ljekarna-apoteka). Bliskoznačnice se mogu zamijeniti u nekim kontekstima (dom-kuća, blagdan-praznik).

Mnogi osporavaju sinonimiju tvrdeći da ona ne postoji. Tako je istaknuti hrvatski povjesničar književnosti Antun Barac napisao: »Čovjek, koji svoj jezik pozna, ne pozna sinonima.«

Zamjena neke riječi sinonimom, obično tuđicom, ponekad  može biti korisna jer tako postižemo zvučnost i bogatimo svoj rječnički fond, ali nikako ne smije biti pravilom.

No, postoje izrazi koji nisu pravilni, nego su primjeri neznanja i prečeste uporabe poštapalica. Navest ću neke, najčešće spominjane, primjere:

- Htjela sam kupiti cipele, no međutim nisam pronašla odgovarajuće.

U ovoj su rečenici upotrijebljene dvije riječi istoga značenja. Prilog međutim i veznik no rabe se u suprotnim rečenicama jer naviještaju suprotnost sadržaju kojemu prethode, stoga nije potrebno rabiti obje riječi. Dovoljno je reći:

- Htjela sam kupiti cipele, no nisam pronašla odgovarajuće.

Ili:

- Htjela sam kupiti cipele, međutim nisam pronašla odgovarajuće.

Kada se drugom rečenicom želi naglasiti radnja prve često se čuje izraz čak štoviše. I u ovome primjeru moguće je rabiti samo jedan izraz i postići željeni učinak – izreći suprotnost! 

Slično je i s uporabom upitnoga priloga kako i priložnoga skupa na koji način u istom primjeru. 

Nije dobro reći:

- Ne znam kako i na koji način riješiti postojeće probleme.

Ukoliko pitamo kako, pitali smo ujedno i na koji način pa je potpuno suvišno u istom pitanju upotrijebiti jedno i drugo.

Zasigurno najspominjaniji izraz je onaj koji sam ostavila za kraj jezičnoga savjetnika. Riječ je o mnogima omiljenoj poštapalici često puta. 

- Često puta me moj dugačak jezik dovede u neprilike.

Tvrdnja je, u mome slučaju istinita, ali nije u skladu s normama hrvatskoga jezika jer se prilog često znači mnogo puta, dakle ono puta već je sadržano u izrazu često te nije potrebno ponavljati.

Sve navedene dvojnosti, a i mnoge druge, prečesto se mogu čuti u razgovoru. Ova se loša navika širi poput viroze, stoga kada sljedeći put, po navici, poželite izreći neku od ovih poštapalica prisjetite se ovotjednoga jezičnoga savjeta.