Arhiv tekstova

U okviru programa ovogodišnje Kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu održane su filmska i književna večer. Cilj organiziranja ovih događanja je obogaćivanje Kolonije sadržajima koji su dio stvaralaštva, na svojevrstan način, usko vezanog za rad samih slamarki.

Filmska večer održana je u prostorijama škole »Matija Gubec«, koja ove godine slavi 35. obljetnicu postavljanja biste Matije Gupca, koju je izradila poznata kiparica Ana Bešlić. Tim povodom prikazan je dokumentarni film o Ani Bešlić snimljen 2005. godine. Prije projekcije o filmu su govorili povjesničarka umjetnosti i kustosica Gradskog muzeja u Subotici Olga Kovačev Ninkov i redatelj filma Rajko Ljubič. 

Kako je odrasla uz skulpture Ane Bešlić, od kojih su mnoge postavljene u središtu grada i na Paliću, Olga Kovačev Ninkov došla je na ideju potražiti Anu, a potom i predložila Rajku Ljubiču da bi bilo zanimljivo snimiti film o ovoj vrhunskoj umjetnici. Iako je 1983. godine izdana »Monografija o Ani Bešlić«, autorice Katarine Ambrozić, vrijedilo je prvu kiparicu na ovim prostorima zabilježiti okom kamere. »Žene su u to vrijeme bile rijetke među umjetnicima, radi čega je Ana vjerojatno imala i problema, što je, svakako, utjecalo na to da su njezine skulpture drugačije«, istaknula je Kovačev Ninkov. Kao kustosica Gradskog muzeja ona je izrazila zadovoljstvo što je ova kiparica, podrijetlom iz Bajmoka, svoju prvu, ali i posljednju samostalnu izložbu 1997. godine imala u Subotici. Osim toga, subotičkom Gradskom muzeju darovala je svoj legat, odnosno zbirku od dvadeset skulptura, što također govori o njezinu osjećaju pripadnosti ovome kraju i želji da se njezina djela vezuju uz Suboticu. Kovačev Ninkov je još navela neke od najpoznatijih skulptura Ane Bešlić u Subotici, kao što su: »Krila«, »Talija«, »Majka i dijete« i »Ptice«, postavljene 50-tih godina prošloga stoljeća, te još mnoge koje krase ostatak svijeta.

IKAVICA U BEOGRADU: Redatelj filma Rajko Ljubič iznio je svoje dojmove o snimanju filma, koji su, kako kaže, vrlo pozitivni, jer je snimanje teklo jednostavno, a osobito je bilo zanimljivo slušati kako o svom životu Ana Bešlić govori na ikavici, koju, iako je dugo godina živjela u Beogradu, nije zaboravila. »U snimanju filma sudjelovali su i povjesničarka umjetnosti Ljubica Vuković-Dulić te Alojzije Stantić, koji je, govoreći dijalektalnu ikavicu i pokazujući njezinu ljepotu i mogućnost uporabe u svim situacijama, potaknuo i Anu da nam se obrati na ikavici«, rekao je Ljubič. Osim toga, Ljubič je u svom izlaganju našao poveznicu između Ane Bešlić i nazočnih slamarki, naglasivši važnost talenta u stvaranju umjetnosti, kojemu treba dati priliku, bez obzira o kojoj vrsti stvaralaštva se radi. A vrijedno je reći da poveznicu s Anom slamarke imaju još od davne 1986. godine, kada je na I. koloniji naive u tehnici slame u Tavankutu Ana bila pozvana otvoriti izložbu slika. Kako je Ana preminula početkom ove godine, slamarke su bar imale prigodu vidjeti film o njoj.

KNJIŽEVNA VEČER: U okviru Kolonije upriličena je i književna večer, na kojoj je predstavljena knjiga poezije Lazara Franciškovića »Graal«, čija je tematika vezana za tradiciju »Dužijance«. O knjizi je govorio publicist i profesor filozofije Tomislav Žigmanov, koji je izrazio zadovoljstvo što je ovogodišnja Kolonija, osim rada sa slamom, ispunjena i drugim oblicima ljudskoga stvaralaštva. »Ako stvaramo, dobro je biti upoznat i s onim što rade ljudi oko nas, osobito pjesnici, jer okupljanje oko knjige donosi puno toga dobroga, kao što je razmjena iskustava i stavova. Biti u dijalogu s Lazarom Franciškovićem višestruko je plodonosno, osobito za nas koji smo s ovog područja, jer je njegov život i pjesništvo duboko usadrženo na ovo naše podneblje«, rekao je Žigmanov. 

U književnom životu Francišković se pojavio 1980. godine, od kada je objavio šest knjiga poezije, od kojih je ove godine u Zagrebu objavljena knjiga pod naslovom »Graal«. Nekoliko pjesama iz ove knjige pročitala je tijekom večeri učenica gimnazije na hrvatskom jeziku Ivana Rudić, koja je ujedno i recitatorica Hrvatske čitaonice u Subotici. Nakon doista prekrasne interpretacije pjesma, Žigmanov je pojasnio značenje pojma »graal«, kojeg je usporedio sa svečanom posudom, odnosno kaležom, i doveo ga u vezu s Franciškovićevim pjesništvom. »Sve ove pjesme rezultat su Lazarevih napora da svoju sliku svijeta, svoje znanje i iskustvo, pretoči u stihove koje je stavio u neku vrstu posude, duhovnoga grala, koje je potom objavio«, istaknuo je Žigmanov.

U pjesmama Lazara Franciškovića očita je njegova saživljenost s iskustvom ovdašnjih ljudi, njihovim radom i naporom, sa zemljom, salašima, Bačkom. Prema riječima Žigmanova, zbirka pjesama »Graal« je, od svih Franciškovićevih knjiga, najdublje spjevana na religioznim elementima, koji ukazuju na čovjeka koji je putnik i hodočasnik. 

Francišković je ovom prigodom Tavankućanima omogućio premijerno čuti njegov, još neobjavljeni spjev, dodavši da, kao putnik i hodočasnik, stalno nailazi na nove podatke o graalu, što se konstantno provlači kroz sve njegove radove, kako u romanima, tako i u pjesmama koje stvara.

Marija Matković