Arhiv tekstova

Novinsko-izdavačka ustanova »Hrvatska riječ« zasigurno nije zaslužila biti u središtu problema hrvatske zajednice u Vojvodini, kakvo su joj mjesto ovih dana neki namijenili. Institucija koja je ustrojena na profesionalan način, koja u svakom svom segmentu funkcionira bez prestanka od samoga osnutka 2002. godine, koja se razvija iz dana u dan, čiji su rezultati vidljivi i usporedivi s rezultatima svih drugih u zajednici i izvan nje, koja je svoj renome izgradila i u profesiji i u hrvatskoj nacionalnoj zajednici usporedo, ovih je dana meta napada i prozivki, uglavnom od onih kojima ovako izgrađena i jaka institucija – i od ranije smeta. 

Bez namjere da se odgovara na kritike, neargumentirane, neodmjerene i diskvalificirajuće, nije naodmet ponoviti ono što većina u hrvatskoj zajednici zna, ili bi trebala znati.

POČETAK: Novinsko-izdavačka ustanova »Hrvatska riječ« utemeljena je odlukom Skupštine AP Vojvodine u svibnju 2002. godine. Tadašnje političko vodstvo vojvođanskih Hrvata izborilo je ono o čemu su prethodne generacije samo mogle maštati – formirana je ustanova, i to na temelju zakona, koja će ubuduće skrbiti o ostvarenju prava hrvatske nacionalne manjine na informiranje i izdavaštvo. Svi raniji slični pokušaji propadali su iz političkih razloga i tek je nakon promjene režima i Hrvatima na ovim prostorima pružena mogućnost, koju su druge nacionalne zajednice već odavno koristile. 

Bez pretjerivanja može se reći da je NIU »Hrvatska riječ« najuglednija institucija hrvatske zajednice u Vojvodini i jedna od najuglednijih manjinskih institucija u Srbiji.

Već na samom početku bilo je jasno da razvoj ustanove neće teći lako, ali više ne zbog vanjskog faktora, nego isključivo unutarnjeg – rivalstva unutar hrvatske zajednice u Vojvodini, ili preciznije, u Subotici. Tadašnja podjela u zajednici preslikala se i na podjelu u tom prvom sastavu Upravnog odbora, pa je pokretanje prvog broja tjednika moralo pričekati 9-tomjesečno tapkanje u mjestu, preglasavanje i opstrukciju unutar Upravnog odbora.

Prvi broj tjednika »Hrvatska riječ«, koji se na kioscima našao 30. siječnja 2003. godine, dočekan je s velikim zanimanjem i hrvatske i šire javnosti. Mnogi su bili radoznali kako će Hrvati, do tada prilično zapostavljeni i medijski neeksponirani, javno, u novinama, govoriti o svom viđenju stvarnosti. Pokretanje tjednika bilo je praćeno pristojnom medijskom promidžbom i svi koji su posjedovali i najmanju zainteresiranost, znali su da hrvatska zajednica u Vojvodini otvara novo poglavlje svoje povijesti. U odnosu na druge hrvatske listove koji izlaze izvan Hrvatske (u Mađarskoj, BiH, Makedoniji, Crnoj Gori, Italiji), »Hrvatska riječ« iz Subotice jedini je list sa sadržajem puno suvremenijim i širim nego što je to uobičajeno za manjinska glasila na razini biltena.

Osim toga, danas je nezamislivo da netko sa strane piše o Hrvatima u Vojvodini, a da mu novinari »Hrvatske riječi« i sama »Hrvatska riječ« nisu glavni izvor informacija.

IZDANJA: Prvi brojevi tjednika bili su, u skladu s tadašnjim mogućnostima, skromni i po vizualno-tehničkim rješenjima, i po broju stranica. Ali, napredovalo se iz tjedna u tjedan. List je koncipiran kao informativno-politički, no, vremenom su sadržaji prošireni na sva područja društvenog života. Od tada do danas, iz tiska su izašla 282 broja tjednika »Hrvatska riječ«. 

Koncem te prve godine postojanja ustanove, uredništvo je pokrenulo list »Hrcko«, koji je jedini dječji list na hrvatskom jeziku na ovim prostorima. Formirana je i redakcija koja je do sada objavila 44 broja Hrcka. Ustanova ujedno svake godine organizira i »Veliki Hrckov maskenbal«, najveću manifestaciju djece iz hrvatske zajednice.

Koncem 2006. godine ustanova je, po uzoru na druge novinsko-izdavačke ustanove na manjinskim jezicima, pokrenula još jedan list, i to list za mladež pod nazivom »Kužiš!?«. Do današnjeg dana objavljeno je 11 brojeva lista »Kužiš!?«.

Iste godine, ali nešto ranije, NIU »Hrvatska riječ« je s Maticom hrvatskom, ogrankom u Subotici, pokrenula suradnju na izdavanju časopisa za književnost, umjetnost i znanost »Klasje naših ravni«. Od tada pa do danas, ovaj časopis izlazi dvostruko češće nego do tada, svakog drugog mjeseca, a ovih je dana od središnjice Matice hrvatske u Zagrebu, kao priznanje, dobio Srebrnu povelju.

Od 2004. do 2007. godine »Hrvatska riječ« je radila i ono što od njenih uposlenika nitko nije zahtijevao, a nalagala im je njihova savjest i odgovornost za zajednicu: producirala je jedinu televizijsku emisiju na hrvatskom jeziku – TV Tjednik – na YU Eco televiziji.

U međuvremenu, NIU »Hrvatska riječ« je pozitivno odgovorila na sve zamolbe iz drugih redakcija na hrvatskom jeziku, pa su tako, u suradnji, lakše i kvalitetnije, objavljivani listovi »Miroljub«, »Glasnik Pučke kasine« i »Glas Šokadije«.

KNJIGE: Jedan od najvećih projekata ustanove bilo je pokretanje nakladničke produkcije u rujnu 2005. godine. Nakon puno nesnalaženja i neinventivnosti onih koji su do tada za to bili zaduženi, širokim dogovorom u hrvatskoj zajednici, prije svega među ljudima iz svijeta književnosti, pokrenuta je sustavna i organizirana nakladnička djelatnost. I već je prva knjiga u izdanju »Hrvatske riječi« postala dobitnicom nagrade grada Subotice. Od tada pa do konca 2007. godine objavljeno je 25 naslova iz različitih edicija – romana, zbirki pripovjedaka, zbirki pjesama, zbirki kolumni, zavičajne i dijalektalne književnosti, narodne baštine, monografije… Upravo zahvaljujući nakladničkoj produkciji »Hrvatske riječi«, hrvatska je zajednica u Vojvodini, na izdavačkom području, nesumnjivo jedna od najproduktivnijih hrvatskih manjina u svijetu.  

Na žalost svih ljubitelja knjige i na štetu cijele zajednice, od početka 2008. godine, nerazumnim je stremljenjima Upravnog odbora praktički zaustavljena nakladnička produkcija ustanove. 

KADROVI: Pokretanje ustanove 2002. godine organizirala je redakcija od 10 entuzijasta. Entuzijasta, zato što u početku nije bilo novca, niti je bilo naznaka da bi financiranje ustanove moglo biti na razini profesionalnih angažmana. Kada je novoformirana NIU »Hrvatska riječ« ušla u okvir redovitog financiranja, doduše na niskoj razini, 15 puta nižoj od proračuna koji su tada koristile novinsko-izdavačke ustanove nekih drugih nacionalnih zajednica – rumunjske, rusinske ili slovačke, na primjer – honorarni status zaposlenika prerastao je u stalni radni odnos. Neki su zbog toga napustili svoje prethodne poslove, iako »Hrvatska riječ« nije ulijevala nikakvu sigurnu, a posebno ne berićetnu budućnost. 

Danas sve aktivnosti ustanove obavlja 15 zaposlenika i preko 150 vanjskih suradnika, angažiranih po ugovoru o autorskom djelu i ugovoru o djelu. Od 15 zaposlenika, 5 ih je s diplomom fakulteta (žurnalistika, sociologija, pravo, ekonomija, pedagogija), 2 s diplomom više škole (pedagogija, industrijski menadžment) i 8 sa srednjom školom u skladu s potrebama radnih mjesta. Prosjek starosti članova redakcije je 37, a ustanove 40 godina. Nijedan zaposlenik u redakciju nije došao bez prethodnog radnog iskustva u medijima, ili bez iskustva u odnosima s javnošću. Medijsko iskustvo nekih od zaposlenika duže je od 40 godina.

Isti posao, koji u »Hrvatskoj riječi« obavlja 15 djelatnika, u drugim manjinskim novinsko-izdavačkim ustanovama obavlja po 30 zaposlenika.

Od početka lipnja 2008. godine zaposlenici NIU »Hrvatska riječ« imaju Sindikalnu organizaciju, preko koje štite svoja zakonom zajamčena radna prava.

FINANCIRANJE: Nakon početnih problema s financiranjem, na mnogobrojne intervencije iz ustanove, Izvršno vijeće AP Vojvodine od 2004. godine pokušava smanjiti jaz između manjinskih medija, postupno povećavajući dotaciju »Hrvatskoj riječi«. Nije bilo lako i ništa nije išlo po automatizmu, utrošeni su sati, dani i mjeseci u prepisku, pregovore i uvjeravanja, da bi danas godišnja pokrajinska dotacija za izdanja »Hrvatske riječi« u ukupnom iznosu iznosila oko 17,5 milijuna dinara godišnje. Ali, država ne financira ustanovu kao cjelinu, nego zasebne projekte unutar ustanove: tjednik »Hrvatska riječ«, dječji list »Hrcko«, list za mladež »Kužiš!?«, »Klasje« i nakladničku produkciju. Državna su sredstva namjenska i ne mogu se koristiti u druge svrhe.

Koncem svake godine državni financijeri – Izvršno vijeće APV, Ministarstvo kulture Republike Srbije i, povremeno, Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske, kao i formalni osnivač, ali ne i financijer (HNV), traže izvješće o namjenskom trošenju sredstava i ono se iz ustanove redovito dostavlja. Za utrošena se sredstva, ali i za kvalitetu obavljena posla, državi tako redovito polažu računi. I sva su ta izvješća mjerodavna državna tijela, uključujući sve prethodne sazive upravnog i nadzornog odbora, do sada redovito prihvaćala bez primjedaba.

Ostatak potrebnog novca ustanova ostvaruje prodajom svojih izdanja i sudjelovanjem na natječajima. Prosječna plaća uposlenika u NIU »Hrvatska riječ« je oko 36.000 dinara.

PROFESIJA: NIU »Hrvatska riječ« je samostalna medijska i izdavačka kuća, koja bi po prirodi stvari morala biti neovisna o političkim, privatnim i drugim utjecajima. Zaposlenici ove ustanove ne mogu spriječiti maštanja pojedinih subjekata u hrvatskoj zajednici da budu gospodari »Hrvatske riječi«, ali se provedbi u djelo takvog maštanja novinari mogu, moraju i žele suprotstaviti. U NIU »Hrvatska riječ« postoji konsenzus i čvrst stav zaposlenika da se ustanova ne prepusti ničijim stranačkim ili privatnim interesima, a prosudbu kvalitete svoga rada u potpunosti prepuštaju javnosti. i – financijerima. 

NIU »Hrvatska riječ« dio je institucionalnog ustrojstva hrvatske zajednice u Srbiji i njeni djelatnici žele skupa sa svima drugima izgrađivati bolju budućnost hrvatske zajednice. U tom cilju »Hrvatska riječ« će, sa svim svojim kapacitetima i izdanjima, biti na usluzi zajednici kojoj pripada, ali neće dopustiti da postane predmetom bilo čije manipulacije i nečasnih namjera. Vrijeme političkih pritisaka na medije odavno je prošlo, a tamo gdje ih još ima, ti se pokušaji izvrgavaju ruglu. Tako treba biti i u hrvatskoj zajednici. »Hrvatska riječ« nije, niti u budućnosti smije biti talac bilo koje politike, niti se smije spuštati na razinu sudjelovanja u uljepšavanju stvarnosti i retuširanju biografija. Nasuprot tome, njeni će zaposlenici i vanjski suradnici i dalje ustrajno provoditi izvorni informativno-nakladnički plan, zasnovan na temeljnim dokumentima ustanove iz vremena osnivanja. Naravno, strogo se držeći osnovnih pravila profesije te visoko cijeneći vrijednosti naroda kojem pripadaju i zajednice čiji su dio. 

Redakcija