Arhiv tekstova

Pisati za one koji više nisu djeca ali ni odrasli, nije lako ni jednostavno. Takva literatura zahtijeva posebno motrište, osjećaj za lude godine u kojima se sve čini mogućim i pronalaženje pravih tema u vrijeme kada se svijet i budućnost nude onima koji ih trebaju osvojiti.  Obraćati se tinejdžerima čini se stoga naročito izazovnim, ali malo je dobrih pisaca na tom području, a naslova koji bi privukli znatniju pozornost ciljane čitateljske publike u suvremenoj hrvatskoj književnosti – još manje. Ako se zna da se današnja mlada generacija sve više okreće drugim, izazovnijim medijima koji im pružaju atraktivnije oblike komunikacije, taj se zadatak čini još zahtjevnijim.  

Jedan od autora koji svoja djela usmjerava upravo prema takvoj zahtjevnoj publici čiji omiljeni hobi vrlo često nije čitanje, već ga uglavnom vezuje uz obveznu lektiru, jest i Jadranko Bitenc. Nekim svojim ranijim knjigama ovaj je autor pokazao kako zna pisati za mlade pa je jedno njegovo djelo – »Twist na bazenu« postalo i lektirni naslov. Njegov spisateljski rad ipak nije usmjeren samo prema ovoj čitateljskoj skupini, nego piše i za odrasle, ali i za mlađe  čitatelje.

Jadranko Bitenc živi u Ivanić Gradu i radi kao voditelj Centra za kulturu Pučkog otvorenog učilišta Ivanić Grad. Studirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao komparativnu književnost. Radio je kao novinar u »Poletu«, predavao hrvatski jezik i književnost u osnovnim školama i u gimnaziji, radio kao knjižničar.

Član je Društva hrvatskih književnika od 1988. Dosad je objavio roman za odrasle »Statist« (1983., drugo izdanje 2003.), romane za djecu »Lana-godina mačke« (1987.), »Twist na bazenu« (1988./1989., drugo izdanje 2005./2007.), »Ljeto na koljenima« (1990.) i »Pyjama blues« (1996.), te roman za mlade »Osmijeh nepopravljivog optimista« (2005.). 

Na Hrvatskom radiju izvedene su mu radio drame napisane prema njegovim romanima. Izvedena mu je i kazališna predstava na temu droge »Trava iz asfalta« u sezoni 1996./1997. po školama diljem Hrvatske.

IZAZOVNA TEMA: Na zanim-ljiv je način Jadranko Bitenc  objasnio nastanak romana »Meko okidanje«: »Pisanje svakog romana je izazov. Najčešće pišem o događajima u kojima sam uglavnom bio sudionik, ili su me zbivanja dostizala i pomalo okrznula, makar usput. I nije lako sudjelovati u odabiru poznatih činjenica od ubacivanja u svijet kojeg tek treba dobrano istraživati i poučavati.«

Takvo je pojašnjenje tim zanim-ljivije kada se zna da se u njemu krije i odgovor na pitanje zašto je »dodirnuo trusno područje zvano narkomanija.« Tema je izazovna sama po sebi, ali u isto vrijeme čini se i među najčešćima kada se govori o tinejdžerima. Srednjoškolce, njihove roditelje, izostanak komunikacije između mladih i odraslih, mlade ljude u traženju sebe i borbi za stvaranje vlastitog mjesta i uloge u društvu, vrlo ćemo često susresti u sličnoj literaturi.  Međutim, takva opća mjesta, koja se u ovom romanu javljaju kao konstanta, ponekad djeluju nemotivirano. Likovi što se nose s izazovima vremena i društva u kojem žive, ne čine to uvijek uvjerljivim i dovoljno životnim. Neki od njih nisu dovoljno profilirani, kao da ih pisac gura u stranu baš onda kada od njih najviše očekujemo.

MJESTO RADNJE: Ono što romanu daje svojevrsnu draž jest mjesto radnje. Obično se pošast narkomanije vezuje uz velike gradove i njihove izazove, no Jadranko Bitenc radnju svojeg romana smješta  u Ivanić Grad, gradić nadomak metropole, koji međutim nema ništa od idile mirnog mjesta. Možda baš zbog toga pisac se trudi stvoriti likove kojih se ne bi posramio bilo koji veliki grad. Solo, mladić koji motri svijet kroz objektiv fotoaparata, zabilježit će tako svojevrsnu crnu kroniku ovog malog grada, koja bi se međutim mogla čitati i na stranicama bilo kojih novina. Njegove su mete mlada glumica Pina, diler Gerardo, naivni mladić Leo što će se sasvim slučajno naći u svijetu s one strane zakona, okorjeli narkoman Tomi, kao i neki sporedni likovi (Depra i Sestra Haš) koji stižu iz Zagreba kako bi pojačali broj negativaca u malom gradu.

Posebnost ovog romana krije se i u svojevrsnom spoju gotovo naturalističkog prikaza stvarnosti i nagovještaja mogućih rješenja za glavne likove. Iako se ona doimlju pomalo ishitrenim, ipak ostavljaju mogućnosti koje ohrabruju nakon gotovo prijetećih osmrtnica: Tomi je otišao u 25. Pinina mama u 44. Leo u 16 .(…)

»Meko okidanje« Jadranka Bitenca još je jedan doprinos promišljanju o sve prisutnijem problemu narkomanije i njezinih posljedica.                                         g