Arhiv tekstova

Novi ministar kulture Srbije Nebojša Bradić, kazališni redatelj i dosadašnji upravnik Beogradskog dramskog pozorišta, zauzeo se za razvoj partnerstva kulture i biznisa, ocjenjujući da dometi suvremene kulture u Srbiji ukazuju na snažnu potrebu za inovacijama, i pokraj očiglednog napretka u načinima na koje se kultura stvara, financira, distribuira i kako se njome upravlja. Ukazujući na izazove kulture u tranziciji, Bradić je u tekstu »Veliko spremanje za održivu budućnost«, objavljenom na internetskoj stranici Ministarstva kulture, naveo da je razvoj tehnologije doveo i do nekih od najvažnijih promjena u oblasti kulture.

»Digitalni je svijet izmijenio načine na koje se umjetnost stvara i prenosi, kao i načine na koje se ljudi zabavljaju. Tehnologije imaju ogroman utjecaj i na načine na koje se u kulturi obavljaju administrativni i marketinški poslovi. Prilagođavanje na nove tehnologije, okruženje i svjetske događaje, donosi velike fluktuacije u sferi kulture«, naveo je Bradić, ukazujući i na veliku generacijsku promjenu, koja iznova preispituje dejstvo kulture, uz okolnost da su ekonomije i senzibiliteti generacija korisnika kulture veoma različiti. 

Navodeći da se problemi i mogućnosti, koje donose promjene, razlikuju u ovisnosti od veličine organizacije, kulturne oblasti i njezinog društvenog značaja, Bradić je ukazao i da se institucije koje imaju jasno definirana i autentična obilježja lako prilagođavaju promjenama, dok su one druge, zastarjele, isuviše rigidne i gluhe, i, umjesto da se mijenjaju, sve više same sebe urušavaju. Prema njegovom mišljenju, sljedeća poteškoća je prijetnja da će upotreba visoke tehnologije u programima kulture poništiti značaj i draž neposrednog iskustva u institucijama kulture.

Osvrćući se i na problematiku zaposlenih u kulturi i statusa umjetnika, Bradić je naveo da su mnogi, koji su započeli karijeru prije više od trideset godina, vjerovali da umjetnici trebaju biti posebno vrednovani, i dobro plaćeni, dodajući da se sjeća pojedinaca i »sretnih« razdoblja, u kojima je umjetnička karijera istodobno značila i financijski osiguran život. Rezultat toga je veliki broj zaposlenih u kulturi i pojedinih umjetnika, čiji se stvaralački identitet sve više pretvarao u identitet činovnika u kulturnom sustavu, naveo je on, dodajući da je, vremenom, činovnika i bivših umjetnika bivalo sve više, od umjetnosti se odustajalo sve lakše i brže, uz brojne racionalizacije, poput one poznate: nitko me ne može platiti tako malo, koliko malo ja mogu raditi.

Kao jednu od značajnih promjena u kulturi, Bradić je naveo i smjenu generacija, ukazujući na to da ona otvara prostor mladim ljudima da napreduju prema liderskim pozicijama u umjetnosti.

»Umjesto o budućnosti institucija koje su izgubile svoju kulturnu misiju, razmišljajmo o dobitku, koji je moguć u kvaliteti kulturnih usluga, poticanju suvremenog visokog stvaralaštva i ohrabrivanju inovacija«, naveo je Bradić, zauzimajući se za razmišljanje o transformaciji kulturnih institucija s usmjeravanjem na određene ciljeve, umjesto o uproštenoj kulturnoj ponudi. »Ako je to tranzicija institucija u kulturi, možda možemo vjerovati u njezin dobar ishod? Konačno, zar sve to nije samo dio složenog procesa sazrijevanja današnjih ljudi u tehnološkom, pomalo virtualnom i pomalo stvarnom svijetu koji nas okružuje?«, dodao je Bradić. 

 

(SEECULT.org)