Arhiv tekstova

Dugo nisam bio u Rumi i već dugo se spremam na tu stranu, a prigoda je iskrsnula netom – mlada misa u župi Uzvišenja svetog Križa u čast mladomisnika Ladislava Dorta, rođenjem Hrtkovčana.

Prekrasan događaj! Puno svijeta, puno Rumljana, puno Srijemaca, koji su hodočastili iz svojih mjesta, puno svećenika – valjda su se okupili svi svećenici novouspostavljene Srijemske biskupije, pa grkokatolički svećenici iz Srijema i pravoslavni svećenici iz Rume. I dan je nekako svečan, ljetni, iznimno topao, ispunjen emocijama brojnih vjernika koji su napunili poveliku rumsku crkvu, podignutu još 1813. godine blagošću vlastelinske obitelji Pejačević, jer crkva je građena za više od desetak tisuća vjernika – Hrvata, Nijemaca i Mađara.

I govor domaćeg župnika vlč. Željka Tovila, Srijemca iz Vođinaca kod Vinkovaca, bio je topao i prijateljski. Riječi potpore mladome kolegi, riječi hvale Bogu na izboru novoga svećenika, i podsjećanje da je ovo prva mlada misa nakon 56 godina, kada je ovdje počeo službu Božju pok. preč. Miler, župnik petrovaradinski i upravitelj Svetišta Majke Božje Tekijske. »Dragi Laci, ova svečana euharistija tebi u čast, a na radost svih srijemskih svećenika, bogoslova i časnih sestara, te vjerničkog puka kojemu si darovan, uvest će te u red braće svećenika novoproglašene Srijemske biskupije. Ući ćeš svečano u ovu našu crkvu, gdje si bio ministrant, u procesiji s pjesmom i klicanjem puka, ali znaj – ne ulaziš kao kralj, već kao sluga Božji, uvijek na raspolaganju Gospodinu i na svagdanjoj potpori svojim vjernicima. Neka ti ova prva, a i svaka druga misa, bude neodvojiva od života i zdušno vrši volju Božju«, rekao je vlč. Tovilo.

Mladomisnik Dort zatim je primio majčin blagoslov i procesija je krenula put crkve, a novi je svećenik prikazao doista lijepu i svečanu euharistiju. Dojmljivo i vrlo nadahnuto govorio je i propovjednik, župnik župe sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici preč. Edo Španović, dekan mitrovačkog Dekanata i začasni kanonik. 

RUMA NEKAD I SAD: Povijest Hrvata u Rumi ujedno je i povijest župe Uzvišenja sv. Križa. Ruma je staro naselje u Srijemu na živopisnim padinama Fruške gore, odijeljeno od Kraljevaca Suhim dolom na istoku, na jugu pustarom Begovina, na sjeveru pustarom Borkovac, a na zapadu od Vognja potokom Kudoš. 

Postoji dosta zapisa o Rumi, no, navest ću samo dr. Stjepana Sršana i »Kanonske vizitacije Srijema«, knjiga IV. i VI., te Ratka Rackovića »Hrvati u Rumi na Bregu« i »Doseljavanje i duhovni život Hrvata u Rumi«.

Prema podacima iz 1763. godine i vizitaciji biskupa Ivana Paksija, dr. Sršan navodi da je u Rumi bilo 162 katoličke kuće s 863 osobe, sposobnih za ispovijed i pričest 558 i bračnih parova 180. Samo par godina poslije, 1765. godine, bilo je 170 katoličkih domova, dok je pravoslavnih kuća 114. Pola stoljeća poslije, 1811. godine – kada vizitaciju radi biskup Antun Mandić, stoji da je u Rumi bilo 450 katoličkih domova, 464 bračna para s ukupno 2.531 osobom, a da je pravoslavnih kuća 390, s tri pravoslavne crkve i 3 svećenika. Također stoji da je započela gradnja nove katoličke crkve Uzvišenja sv. Križa i da je stigla do prozora, voljom i financijama grofa Ivana Nepomuka Pejačevića, dok župljani sudjeluju dragovoljnim radom.

I prema podacima iz vizitacije iz godine 1822. za biskupa Emerika Karla Raffaya, stoji da je nova crkva sagrađena od tvrdoga materijala godine 1813., a blagoslovljena je 14. rujna iste godine. Sagrađen je i toranj visok 20 hvati, zvona su u dobrom stanju i postavljeni su novi satovi na sve četiri strane. Sazidan je i župni dvor, na kat, u glavnoj ulici odmah do crkve.  Župnik je vlč. Ivan Kovačević, rodom iz Ljube, a pomoćnici su mu Valentin Vukasović iz Beravaca i Matija Vojvodić iz Iloka. Kuharica je Terezija Bund, udovica u poodmaklim godinama iz Rume. Ruma je tada imala 560 katoličkih domova s 3.120 osoba, dok je pravoslavnih 540 i osoba 2.990.

Ratko Racković navodi da je mitrovačko vlastelinstvo kupio od Odeskalshija grof Marko Aleksandar Pejačević 1745. godine, a sadržavalo je, osim Mitrovice, i sela: Rumu, Subotište, Buđanovci, Kraljevci, Jelenci, Mali Radinci, Putinci, Petrovci, Dobrinci, Sibač i Šelevranci. No, kako je to i godina razgraničenja granice i paorije u Srijemu, a Mitrovica je bila važno uporište granice na Savi, Pejačević je odlučio stvoriti novo trgovište, i to baš u Rumi. Već 1747. godine zamolio je caricu Mariju Tereziju da novo naselje proglasi trgovištem i potvrda o statusu stigla je već 1749. godine, ali su prvi sajmovi održani već u listopadu 1747. Također navodi da je godine 1771. Ruma imala 317 kuća - 165 njemačkih, 120 srpskih i 28 hrvatskih i mađarskih.

Danas u Rumi ima tek 2 tisuće katoličkih vjernika, najviše Hrvata, a euharistiju redovito pohađa 250 – 280 vjernika. Organiziran je i vjeronauk za djecu u rumskim školama, što pokriva jedna vjeroučiteljica, i župni vjeronauk na koji dolazi dvadesetak djece i mladeži. Na žalost, vlč. Željko Tovilo, koji je u župi tek nešto više od dvije godine, podijelio je samo dva sakramenta krštenja, po jedan za svaku godinu, a isto tako i sakrament ženidbe, što će reći – po jedno vjenčanje u svakoj godini, dok je ukopa bilo 30 – 35 na godinu. Velika katolička crkva u središtu Rume, prepuna je samo u nekoliko prigoda: za polnoćku, za uskrsne blagdane i za crkveni god, 14. rujna, a župnik blagoslovi do 300 kuća i stanova, što znači da ima izravan kontakt tek s tisuću vjernika. 

»E, nekada smo imali desetak tisuća katolika. Ruma je bila puna Nijemaca, koji su protjerani 1944. godine, pa smo ovu našu župu morali dizati od početka. Pa su došle 70-te, kada su se ljudi plašili glasno reći da su Hrvati, a meni su govorili: ‘Velečasni, nemojte mi dolaziti da svi vide, bojim se zbog posla’. Ponovno smo morali podizati našu katoličku zajednicu, a onda su došla još teže vremena – 90-te, kada su naše ljude otvoreno protjerivali i mnoge su obitelji, posebice mlađi ljudi, s dosta djece otišle u Hrvatsku, pa je ponovno došlo vrijeme oživljavanja naše zajednice. Ja sam tu uradio koliko sam mogao, a vidim da je to dobro nastavio Željko«, rekao nam je vlč. Boško Radielović, župnik koji je rumsku župu vodio punih tridesetak godina.

RUMSKI TAMBURAŠI: Govoriti o Hrvatima u Rumi, na Bregu, nemoguće je, a ne govoriti o HKPD »Matija Gubec«, jer je to zaštitni znak hrvatstva na ovim prostorima, a uskoro će obilježiti 105. obljetnicu. Naime, na logotipu društva stoji da je osnovano 1919. godine, no, nedavno su došli do originalnog zapisnika iz kojega je vidljivo da je društvo osnovano 1903. godine, a to je, znači, prije 105 godina. Nekada je društvo brojilo desetak sekcija i sve su radile kao sat, folklor je bio poznat diljem Vojvodine i diljem Hrvatske, no, danas je aktualan veliki i mali tamburaški orkestar, recitatorska i dramska sekcija, ali društvo i danas broji 420 članova. »U društvu sam od malih nogu, igrao sam, svirao, pjevao u zboru i obnašao gotovo sve dužnosti, a predsjednik sam već 5. – 6. mandat za redom«, kaže nam Zlatko Kolarić, predsjednik HPKD »Matija Gubec«. »I sin je nastavio mojim stopama. U Srijemu, u Vojvodini, nema grada gdje nismo nastupili, a znaju nas i diljem Srbije i diljem Hrvatske. Mi smo među osnivačima Festivala tamburaške glazbe u Osijeku i tamo smo česti gosti, ali smo i osnivači Festivala muzičkih društava Vojvodine i često u Rumi ugostimo najbolje tamburaše iz čitave Srbije i susjednih zemalja. Od 1951. godine društvo nosi naziv HPKD »Matija Gubec«, i uvijek smo bili ponosni na taj naš hrvatski predznak. Nastupali smo par puta u Zagrebu, jednom u Lisinskom, jednom u Sigetu, u Zaprešiću i gdje sve ne. Imamo naše prostorije u Ulici Matije Gupca, na tom je raskrižju i naš križ iz 1883. godine, izmješten i posvećen 2006. godine, a sagradili smo i nove prostorije na radost naše djece i mladeži. Naše su prostorije otvorene svakoga dana i nedjeljom prije podne, a probe su redovito dva puta tjedno«, rekao nam je Zlatko Kolarić.

»Mi Rumljani se volimo hvaliti da smo najtamburaškiji grad na svijetu, jer od 50-tak tisuća žitelja, u Rumi imamo čak tri velika tamburaška orkestra. Negdje 2005. godine meni padne na um ideja da okupimo sve rumske tamburaše na jednom koncertu i uspjelo nam je, za godišnjicu našega društva na sceni Kulturnog centra u Rumi nastupilo je 108 tamburaša, i taj je koncert bio za pamćenje«, hvali se Josip-Joca Jurca, ravnatelj velikog Tamburaškog orkestra HPKD »Matija Gubec«. 

Rumljani su oduvijek imali zbor i tamburaše, a od 1964. godine, kada je osnovan Festival muzičkih društava Vojvodine, imaju veliki i mali sastav. Nekako je išlo do 90-tih, kada su se Hrvati iz Rume morali seliti, pa je u Hrvatsku otišlo čak 17 članova društva, dobrih tamburaša. Ali evo, Joca je sve ponovno animirao i okupio. Sviraju sve - od narodne glazbe i kola do klasika. Posljednjih godina imaju godišnje koncerte u Rumi, sviraju božićne koncerte u Zemunu i okolnim mjestima, snimili su dva CD-a, a godišnje im koncerte prenosi RTV Novi Sad. Ima ih 32, a zna ih biti i do 40, a probe su redovito dva puta tjedno, i češće, kada ustreba.

I dok u predvečerje odlazim iz Rume, a sunce na zalasku boji zapad rumenilom, s radija u autu prati me glazba rumskih tamburaša i svatovac Katarine Atanacković. I po kiši, blatu ili snijegu, najljepše su igranke na Bregu.

Slavko  Žebić