Arhiv tekstova

Tjelesni miris je često izvor osjećaja neugodnosti. Kako ljeto već uveliko traje, ovo je problem s kojim se sve češće susrećemo i koji se ponekad čini nerješivim. Tjelesni miris podupire ogromnu industriju koja prodaje sapune, mirise, dezodoranse i sredstva protiv znojenja onima koji ih žele kupovati. Naglašavamo »žele kupovati«, jer mnogi ljudi, pa čak i čitave kulture, ne shvaćaju ovaj problem i tjelesne mirise smatraju prirodnim, prihvatljivim, pa čak i erotskim, ma kakvi oni bili.

Tjelesni miris je općenit izraz za ono što se događa znoju i drugim kožnim izlučevinama (npr. loj iz lojnih žlijezda) kada na njih djeluju bakterije, koje se prirodno nastanjuju na koži. Znoj proizvode dvije vrsta žlijezda – ekrine i apokrine. 

Ekrine žlijezde raspršene su po cijelom tijelu, no, zgusnute su ispod pazuha, na dlanovima, tabanima i na čelu. Kad se organizam pregrije – od toplog vremena, tjelesnog napora ili povišene temperature (vrućice) – ekrine žlijezde pomažu regulirati tjelesnu temperaturu izbacivanjem otopine vode i soli, koja isparava i hladi kožu. 

Apokrine žlijezde zgusnute su ispod pazuha i na preponama. Ove žlijezde razvijaju se tijekom puberteta i nemaju nikakve veze s regulacijom temperature; umjesto toga one reagiraju na takva stanja kao što su – spolno uzbuđenje, nervoza i bijes, kao i na toplinu i napor. Znoj koji se stvara bogat je organskim tvarima, koje privlače bakterije i stvaraju jak miris. 

Sam po sebi znoj nema miris. Tek nakon što na znoj djeluju bakterije, koje se prirodno nalaze na koži, on poprima karakterističan miris za svaku osobu i to mi nazivamo miris znoja. Taj miris je posebno uočljiv na onim mjestima gde ima više znojnih žlijezda, a to je svakako na: stopalima, ispod pazuha i u predjelu prepona. Uzimanje određene vrste hrane i lijekova može također izazvati prepoznatljive mirise. Bjelančevine i ulja iz hrane, češnjak i neki začini mogu učiniti da i nekoliko dana nakon njihovog uzimanja mirišete na njih. Specifične mirise daju još i gljivične infekcije, bolesti jetre, bubrega, dijabetes te različite želudačno-crijevne tegobe. Tjelesni mirisi, koji podsjećaju na voće, skidač laka za nokte ili amonijak, mogu ukazivati na postojanje određenih metaboličkih bolesti u organizmu.

Kao što smo rekli, postoji nekoliko simptoma, odnosno načina prekomjernog znojenja, koji nam mogu ukazati na različita stanja ili, pak, bolesti. Kronično znojenje i vlažnost, posebice ruku, ispod pazuha i na stopalima naziva se hiperhidroza, koja postoji sama od sebe, i liječi se samo u težim slučajevima. Primjenjuju se lokalne otopine kalijevog klorida, a u najtežim slučajevima vrši se presijecanje živca koji nosi impulse za znojenje, ali niti to nije definitivno rješenje, jer se tada koža više znoji na drugim mjestima, iako dlanovi i stopala ostaju suhi. Znojenje praćeno nastupima vrućine, crvenila na licu, suhoćom vagine i različitim promjenama raspoloženja ukazuje na postojanje menopauzalnih tegoba, o kojima smo govorili u jednom od prethodnih brojeva. Prekomjerno znojenje praćeno gubitkom težine, povećanim apetitom, nesanicom, ubrzanim radom srca najčešće nam ukazuje na poremećaj rada štitnjače i sve ove tegobe najčešće nestaju prilikom liječenja štitnjače. Slabo podnošenje vrućine, pojačano znojenje gornjeg dijela tijela, a smanjeno ili nikakvo znojenje donjih dijelova, osobito tabana, može ukazivati na razvitak jedne od težih komplikacija šećerne bolesti, koja već duži period nije regulirana adekvatnom terapijom. 

Prekomjerno znojenje može ukazivati i na razvoj nekih veoma teških bolesti kao što su - infarkt srca, tuberkuloza, rak ili AIDS. Tako prekomjerno znojenje praćeno bolovima u prsima, koji se obično ne povlače nakon odmora i traju duže od pola sata uz pojavu mučnine, nesvjestice i malaksalosti, mogu ukazati na razvoj infarkta srca. Noćno znojenje uz gubitak težine, uporan kašalj, vrućicu, umor i iskašljavanje krvi mogu ukazati na neke plućne bolesti kao što su: tuberkuloza, rak ili AIDS.

Da bi se što lakše izborili s neprijatnim mirisima svoga tijela, neophodno je:

• Da se redovito – svakidašnje ili više puta na dan kupate ili tuširate i perete običnim ili antibakterijskim sapunom.

• Upotrebljavajte blagi dezodorans ispod pazuha, koji će prekriti mirise, ali neće smanjiti znojenje. Za smanjenje znojenja koriste antiperspirante, čiji efekt se vidi tek nakon nekoliko dana svakidašnje primjene. 

• Često mijenjajte i perite svoju odjeću, osobito rublje, čarape i sve što se nosi izravno na koži. 

• Prekomjerna dlakavost tijela pogoduje zadržavanju znoja i bakterija, pa je jedan od načina da se tjelesni mirisi svedu na najmanju moguću mjeru taj da se depilirate ispod pazuha. 

Bilo kako bilo, redovita higijena u ovim toplim danima je najbitnija u borbi protiv neprijatnih mirisa znoja, s tim da moramo biti svjesni činjenice da svaka kože drugačije miriše i ono što nekom smeta kao neprijatan miris, drugome je, pa i samoj osobi koja ima takvu kožu, taj miris neutralnog karaktera.