Arhiv tekstova

Obrisi prošlosti

 

Štovana gospodo,

Osvrćem se u vezi informacije sa sjednice Upravnog odbora NIU »Hrvatske riječ« održane u Baču, 27. lipnja 2008. godine, vašeg redovitog dopisnika Ivana Andrašića, koji pokriva područje Podunavlja. Iz napisa se da zapaziti da je sjednica Upravnog odbora imala obrise prave jednopartijske, da ne kažem komunističke, rasprave, koja je više primjerena bivšim socijalističkim sustavima, kada su se odluke donosile uz prethodni »blagoslov« SKJ.

Prije svega, da se zapaziti da je tobože konstatirano da je molba kandidatkinje Jasminke Dulić »neuredna«, maltene nevjerodostojna u odnosu na stepen stručnosti i radno iskustvo i slične gluposti. Ovakvo »zakeranje« na formalizmu oko podnijetih molbi kandidata svodi se na golu činjenicu da se forsira drugi protukandidat, izvjesni Ivan Karan iz Stanišića, sa životopisom vrlo sumnjive karakteristike i općeg obrazovanja kojeg posjeduje. Naime, radi se o osobi protiv koje, uzgred, nemam ništa osobno, niti istu poznajem, a još manje mogu nešto tvrditi, ali završeno obrazovanje (Fakultet političkih znanosti, smjer marksizam i socijalističko samoupravljanje) baš ne daje Bog zna kakvu garanciju da će ta osoba uspješno voditi instituciju kao što je NIU »Hrvatska riječ«.

Ovo utoliko prije, što je ta osoba, prema priloženom »kroki« životopisu, koji je uokviren u vašem napisu na strani 7 pod naslovom »Radno iskustvo kandidata«, za koju se ne može reći da je radila u »prestižnim« institucijama – navodi se da je bio uposlenik u Pokrajinskom štabu Teritorijalne obrane u Novom Sadu od prosinca 1988. do siječnja 1991. godine, a još više i u nastavku njegove radne biografije u Ministarstvu obrane Republike Srbije u Beogradu, tj. za vrijeme vrlo aktivne vojne penetracije zloglasnog Novosadskog korpusa bivše JNA i njenog angažiranja na ratnim operacijama u svezi s napadom na područje Baranje, odnosno Slavonije, a još preciznije – napada na Vukovar, grad heroj Domovinskog rata u Hrvatskoj. Ovakve »kvalifikacije« baš ne idu na ruku zainteresiranom kandidatu, niti ga preporučuju za takvu odgovornu funkciju ravnatelja informativne ustanove, kao što je to slučaj s NIU »Hrvatska riječ«, koja treba pokriti medijski prostor Vojvodine, na kojem mahom obitavaju ovdašnji Hrvati.

Inače, slažem se s odlukom Upravnog odbora da jedna osoba ne može istovremeno biti i ravnatelj i glavni i odgovorni urednik, jer se te dvije funkcije nikako ne mogu spajati.

Ovo je moje osobno mišljenje u svezi s ovim »kadrovanjem« s primjesama bivšeg sustava jednoumlja, koje je više nego blazirano i pripada prošlosti, i od kojeg se, izgleda, neki članovi Upravnog odbora nikako ne mogu osloboditi. Udaljavanje kandidatkinje (Jasminke Dulić) s jednog dijela sjednice Upravnog odbora više me podsjeća na sudsku raspravu, kada se uvode u sudnicu svjedoci da svjedoče o nekom događaju, nego li na neku civiliziranu raspravu, uz opasku da je u tom slučaju nije niti trebalo pozivati na sjednicu, ako se njeno prisustvo ne želi na sjednici, čime joj je nanijeta i moralna uvreda.

I za kraj, slažem se sa stavom vlč. Josipa Pekanovića, člana Upravnog  odbora, da odluku o molbama kandidata za novog ravnatelja treba prepustiti Hrvatskom nacionalnom vijeću na konačno odlučivanje, uz nadu da će na toj sjednici razum prevladati, a cijeli natječajni postupak ponoviti bez uvjetovanja. Mislim da ne bi strogo trebalo voditi računa o poznavanju hrvatskog standardnog književnog jezika, kojeg, uostalom, poznaje samo nekoliko književnika s ovih prostora, ili par prosvjetnih radnika koji predaju hrvatski jezik, i nitko drugi, i da to ne može biti formalni razlog za odbijanje njihovih molbi, a da će se jezik naučiti u procesu rada uz korištenje pravopisa i rječnika hrvatskog književnog jezika.

Grgo Bačlija

Subotica, 8. srpnja 2008.