Arhiv tekstova

Baš danas katolički kalendar bilježi blagdan svetoga Benedikta, zaštitnika Europe. Težimo europskim integracijama, a ne tako davno su se zatresli temelji Europe. Dobro je podsjetiti se da ova i ovakva Europa ima svoju prošlost i svoju duboku utemeljenost u kršćanskoj civilizaciji. Uopće je nebitno je li to netko priznaje ili ne. Da bi se stvorila posve »nova Europa«, mora se ili zanijekati njena prošlost ili srušiti temelje. 

Ožalošćeni smo svjedoci da se ruše temelji Europe. Već imamo iskustvo kamo to vodi. Takva utemeljenost Europe, kakva je naslijeđena, ne priječi da se Europa otvara novim vrijednostima ili zakonitostima, pa i civilizacijama, ali sve to što je novo mora imati pred sobom europsku stvarnost od početka. 

Čovjek je biće koje neprestano radi. I kad spava – srce se napinje, i kad je u narkozi – pluća dišu. Kad se čini da se odmara – mozak radi, mašta se ispunja, osjećaji reagiraju, volja odlučuje, a to znači da tijelo, duša i duh rade.

ČOVJEKOVA RADINOST: Čovjek svestrano radi. On radi manualno, a to znači materijalno – svojim rukama oblikujući nove i svestranije forme života. On radi također psihički – stvarajući umjetnost, kulturu, otkrivajući znanstvene mogućnosti, stvarajući uvijek nove energije, strojeve, okruženja čovjekova života, te nove mogućnosti daljnjeg razvoja. No, čovjek radi i duhovno. On se neprestano odlučuje za dobro ili zlo, on komunicira s Bogom ili ga odbija, on s njime prijateljuje ili se s njim svađa. Čovjek uvijek zauzima stav prema svojoj okolini, prema ljudima, prema samome sebi i prema budućnosti. Nema trenutka u kojem čovjek ne bi radio.

Različito, međutim, čovjek radi na materijalnom, na psihičkom i na duhovnom području. Na materijalnom području on obrađuje zemlju, stvara strojeve, omogućuje sve bolji ambijent života. Čovjek vlada svime što je ispod njega, a to znači da je on gospodar životinja, biljaka, prirode, čitave zemlje. Sveto pismo kaže da je Bog dao čovjeku da gospodari nad biljkama, životinjama – nad svim stvorenjima. Čovjek ipak ne upravlja sobom, nema vlasti nad sobom. A to znači da nije mogao sam sebe stvoriti, da ne može sam sebi dati nebo. Sve u svijetu treba slušati čovjeka, no, čovjek mora slušati Boga. Čovjek nekako svemu u prirodi može dati život – sadeći biljke ili dajući životinjama da se razmnožavaju, no, sebi ne može dati život, sebe ne može spasiti od smrti, ne može sam biti slobodan od zla. Osim toga, uspješnost svega što čovjek radi ovisi o Bogu. 

OVISNOST O BOGU: Priroda, biljke i životinje, pa i sam čovjekov organizam, mogu funkcionirati ako im Bog dadne uvjete. Zato je za čovjekov posao nužno biti na dva kolosijeka: moliti i raditi. Najprije treba moliti, a to znači raditi na duhovnom području. To je posao koji čovjek ima prema Bogu, to je prijateljevanje i dijalog s Bogom, to je, zapravo, otvorenost prema Bogu, kako bi sve što čovjek radi imalo uspjeha. No, čovjek mora raditi oko sebe, stvarati, oblikovati, on se mora truditi i znojiti kako bi Bog tome mogao dati uspjeh. Čovjek može zasaditi biljku, ali Bog će dati da ona raste. No, ako čovjek ne zasadi biljku, Bog nema čemu dati da raste. Čovjek može sebi uzeti domaće životinje – ovce, goveda, svinje, kokoši, no, ne ovisi sve o čovjeku da te životinje žive i da mu donose puno roda. Čovjek može zasijati polje, ali o oblacima i suncu ovisi hoće li ono roditi. Čovjek može imati savršene liječnike i lijekove, ali oni ne mogu čovjeka sačuvati od smrti. Zato je potrebno shvatiti da čovjek mora moliti i raditi. Einstein je to izrazio rečenicom: »Pokraj laboratorija treba imati oratorij«. Pokraj radnog mjesta treba imati mjesto za molitvu. Samo tako može uspijevati ljudsko društvo, tako je moguće očuvati se od opasnosti da nas naša vlastita znanost ne razori i pokopa, samo tako možemo biti sigurni od zla, od zlih ljudi i napada bolesti, kao i od smrti.

Sv. Benedikt je to još u petom stoljeću dao kao geslo svojim duhovnim sinovima riječju: »Moli i radi«. I oni su od tada pošli svijetom stvarajući europsku kulturu, prepisujući grčka i rimska klasična djela, produbljujući teologiju, stvarajući umjetnička djela, građevine, slikarstvo, glazbu, osobito koral, kipove, slike kao i infrastrukturu čovjekovih obitavališta.

Crkva zato sv. Benedikta slavi kao zaštitnika Europe. On je, dakle, u temeljima europske kulture i civilizacije. Ako se želi da ovo naše vrijeme bude civilizacija ljubavi, a to znači mira i slobode, potrebno je da se u zahvalnosti promatra lik sv. Benedikta i traži njegov zagovor i suradnja na toj novoj budućnosti Europe i čovječanstva. 

Iz otuđenja ateizma, čovjek se vraća vjeri. Iz naivnog uvjerenja da čovjek živi od bogatstva i da sam, bez Boga, može svakom čovjeku omogućiti slobodu i svakom narodu mir, ušlo se u epohu nevjerojatnih ratova, terorizama, nemoćnih politika i uvjeravanja. Europa je ušla u idolopoklonstvo, ona se klanja sebi i bogovima, te zato pada u neizvjesni ponor razočaranja. Ona se mora vratiti sebi te s Isusom iz Nazareta zavoljeti čovjeka i sačuvati prirodu za buduća pokoljenja. »Moli i radi« najbolji je model budućega svijeta.