Arhiv tekstova

Od ukupno 29 župa na području Srijemske biskupije tri župne crkve nose ime Presvetog Trojstva. To su crkve u Kukujevcima, Srijemskim Karlovcima i Surčinu te filijalna crkva u Staroj Pazovi. Činjenica da je jedna od njih, crkva Presvetog Trojstva u Surčinu, nedavno temeljito obnovljena, a njezin župnik prečasni Marko Kljajić, istodobno i župnik u novoosnovanoj župi na Novom Beogradu, već nekoliko godina bezuspješno pokušava ishoditi dozvolu za gradnju crkve u toj župi, bili su više nego opravdani razlozi za posjet ovoj, jednoj od najistočnijih župa Đakovačko – srijemske biskupije, koja je odnedavno i formalno razdvojena i sada nosi naziv Srijemska biskupija.  

Sa širokim osmijehom dobrodošlice dočekani smo od strane upravitelja župe prečasnog Marka Kljajića, bivšeg dugogodišnjeg župnika župe sv. Roka i sv. Jurja u Petrovaradinu i su-upravitelja svetišta Gospe Tekijske. Budući da je prečasni Kljajić dugogodišnji član Društva hrvatskih književnika i dokazani znalac i pisac povijesti Srijema te autor zbirke pjesama »U istini trećeg dana«, monografija »Golubinci kroz povijest«, »Slankamen kroz povijest« i »Sveti Juraj u Petrovaradinu«, antologijske kronike »Kako je umirao moj narod« te zbirke poezije »Getsemanski plodovi duše«, o čemu bi drugom na početku našeg razgovora mogli govoriti nego o prošlosti župne crkve Presvetog Trojstva. 

IZGRADNJA CRKVE: Tako smo saznali da su se Hrvati u Surčin počeli doseljavati iz Like nakon osnivanja Vojne Krajine, i to u istočnu stranu mjesta, prema Zemunu. Odmah po dolasku odabrali su na najljepšem mjestu i zemljište za gradnju crkve. Tu su crkvenu parcelu označili velikim drvenim križem, a poslije su na stupovima sagradili i crkvenu zvonaru, na kojoj su bila postavljena dva zvona. 

Velike zasluge za izgradnju crkve u ovom mjestu nadomak Beograda imao je učitelj Adolf Marković, koji je u Surčinu bio na službi od 1885. do 1895. godine, kada je premješten u Vukovar. Njegovom zaslugom sakupljena je potrebna svota za početak gradnje. Marković je od tadašnje kraljevske Vlade uspio dobiti pomoć od 9 tisuća kuna, a uz tu pomoć Vlada je i besplatno izradila plan i troškovnik. Imovinska općina je pomogla s 2 tisuće kuna i dala besplatno građu za gradnju crkve. Ostatak od 16 tisuća kuna, koliko su iznosili ukupni troškovi, osiguran je od crkvenog novca te je crkva dovršena 1896. godine. 

»Crkva je solidno građena, zidana je od cigle, pokrivena crijepom, a lijepo je uređena i iznutra. Iste godine stavljeni su i novi prozori sa željeznim okvirima.  U crkvi se nalazi jedan oltar s kipom Svetog Trojstva i dva malena oltarića s kipovima Srca Isusova i Marijina. Ti kipovi i oltar su tirolski radovi. Crkva ima i jedan toranj i tri zvona. Jedno je još iz starog drvenog zvonika«, zapisano je tih godina u Župnoj kronici. 

Za lijep župni stan Surčinci mogu zahvaliti još jednom svom učitelju – Franji Kovačiću. Stan je dovršen 1930. godine. Građen je također od cigle i žbuke, a sastoji se od osam prostorija i velikog podruma s dva okna. Taj je stan visoki parter (sedam stepenica), s prostranim zračnim sobama i trokrilnim prozorima. »Kada je završena izgradnja župnog stana izaslanstvo Surčinaca, na čelu s Markom Naglićem i učiteljem Kovačićem, uputilo se u posjet tadašnjem biskupu Akšamoviću s molbom da im pošalje župnika, jer je do tada Surčin bio filijala župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu. Udovoljeno im je tek osam godina kasnije, 1938. godine, kada je i osnovana župa Presvetog Trojstva u Surčinu«, priča nam prečasni Kljajić i dodaje, kako je prvi upravitelj osamostaljene župe u Surčinu bio Petar Fišer, a nakon njega upravitelji su bili župnici: Josip Štimac, Josip Varžić, Antun Kolarević, Josip Šlogar, Petar Petrović i Đuro Kedveš. 

NOVOOBNOVLJENA CRKVA: U sadašnjost smo se vratili razgledavajući novoobnovljenu crkvu, a prečasni Kljajić nam je pokazivao popravljen toranj, sada pokriven novim plastificiranim limom, izmijenjene letve i drvenu konstrukciju krova pokrivenu »biber« crijepom, te postavljene nove žljebove i okapnice od pocinčanog lima. Crkva je dobila i novu vanjsku fasadu koja je, kao i unutrašnjost crkve, oličena u dvije nijanse. Razvedena je i nova trofazna električna mreža i instalacija za razglasni uređaj, te je izvršena i elektrifikacija tri postojeća zvona, dok su na toranj crkve postavljena četiri električna sata.

Na odlasku nam je prečasni Kljajić još spomenuo podatak da je šest velikih prozora u lađi crkve i dva manja u svetištu oslikao akademski slikar iz Zemuna prof. Vladimir Popin, i to s motivima iz povijesti spasenja (Božić, Krštenje Isusovo, Propovijed na Gori, Golgota, Uskrsnuće, Duhovi) te likovima Ivana Pavla II. i majke Terezije. 

Na naše završno pitanje – kada će napokon biti ishodovana dozvola, odnosno kada će početi gradnja crkve u novoj župi na Novom Beogradu, preč. Marko Kljajić nemoćno sliježe ramenima i odgovara niječno, te spominje brojne administrativne barijere i skrivenu želju nekih struktura da crkva u Novom Beogradu nikada ne bude izgrađena. 

Zlatko Žužić