Arhiv tekstova

Nerijetko zamijetim novinske napise u kojima piše: »Republiku Hrvatsku posjetilo izaslanstvo Gradišćanskih Hrvata« ili »Gradonačelnik Osijeka posjetio Bunjevačke Hrvate« i slično. Vjerujem da prosječno obrazovan  čitatelj lako uočava pravopisnu pogrješku u ovim naslovima.  Ukoliko pridjeve bunjevački i gradišćanski napišemo velikim početnim slovom stvaramo od njih poseban narod i oduzimamo im, velikim slovom G ili B, zajedničku nacionalnu pripadnost koju dijele s Hrvatima u Hrvatskoj. Slabim poznavanjem pravopisne norme može se stvoriti nepotrebna zbrka ili namjerna podjela naroda. 

Pravopisna su pravila vrlo jasna. Pogledamo li u bilo koje izdanje »Hrvatskoga pravopisa« Babića, Finke, Moguša, vidjet ćemo da se: »Velikim početnim slovom pišu imena naroda i pojedinih njihovih pripadnika, npr. Hrvat, Hrvatica, Nijemac, Njemica itd. Velikim se početnim slovom pišu i pripadnici država (sastavljenih od više naroda), npr. Amerikanac, Švicarac i sl.« Također se velikim početnim slovom pišu stanovnici neke regije pa ćemo tako napisati: »Zagorci, Dalmatinci, Slavonci, Istrani, Šokci i Bunjevci pripadnici su hrvatskoga naroda, dakle svi oni su jedan narod – Hrvati!«

Iako su ova pravopisna pravila vrlo jasna i nedvosmislena, često dolazi do pogrješaka. Zašto je tomu tako? Mislim da razloge treba potražiti u svijesti ljudi koji se boje da će nekoga uvrijediti ukoliko njegovu nacionalnu ili regionalnu pripadnost napišu malim slovom, pa onda učine veću štetu pišući ju velikim početnim slovom. 

Hrvati u Italiji žive kao zajednica u pokrajini Molise, njih zovemo moliški Hrvati. Poznato je da u Gradišću Hrvati žive od 15. i 16. stoljeća, a nazivamo ih gradišćanskim Hrvatima. Pridjevima moliški i gradišćanski istaknuli smo mjesto stanovanja pripadnika istoga naroda. Pridjeve na: –ski, -ški, -čki i –ćki, nastale od vlastitih imena, pišemo malim slovom (osim, naravno, kada su na početku rečenice), stoga ćemo napisati: hrvatski predsjednik, bunjevački običaji, osječki gradonačelnik, subotička katedrala...

Hrvati žive u različitim dijelovima svijeta: Argentini, Americi, Čileu, Njemačkoj, Švicarskoj i drugdje, no za njih nitko neće napisati Američki Hrvati ili Njemački Hrvati jer bi to značilo da su oni zaseban narod, a ne Hrvati raseljeni po svijetu –  često spominjana hrvatska dijaspora, stoga ni za bunjevačke i gradišćanske Hrvate ne treba drukčije pravopisno pravilo!