Arhiv tekstova

Veran Pokornić (1988.) je, kako kaže, bivši gimnazijalac koji je navikao kampanjski učiti, a sada studira Fakultet elektrotehnike i računarstva, prema Bolonjoskom sustavu. Sam studij i njegov program natjerali su ga na redovnije učenje, a to se veoma uspješno postiže raznim blicevima, zadaćama i raznim drugim načinima propitivanja između kolokvija, što se onda i odrazi na rezultate. Za sada je položio sve ispite u prvom semestru, upravo se trudi završiti uspješno i drugi semestar kako bi došao doma u Suboticu, posjetio Exit festival i posvetio se svojoj omiljenoj igrici – Counter-strike.Što točno studiraš?

Na studiju sam Fakulteta elektrotehnike i računarstva, otuda i skraćenica FER, a nas studente uglavnom zovu FERovci. Smatraju nas umišljenim studentima koji su puni sebe, a kako i ne bismo bili takvi kada smo najbolji! Šalu na stranu, studij je doista težak i nisam ga zamišljao takvim dok sam ga upisivao. Fakultet je, sam po sebi, veoma suvremen i svakim danom postaje sve suvremeniji, jer su na njemu mnogi profesori među najboljima u državi, pa se samim tim na faksu rade mnoga istraživanja i dolazi se do mnogih otkrića koja se kasnije i primjenjuju. Meni je osobno bilo veoma teško u prvom semestru jer dolazim iz gimnazije u kojoj nisam imao puno prilike susretati se s elektrotehnikom i onda kada sam slušao predmet osnove elektrotehnike, blijedo sam gledao sve to i molio Boga da mi to nekako uđe u glavu, kako bih znao uraditi zadatke na kolokvijima. 

Imate li praktični dio? 

Praktični dio je dosta dobar! Iz nekoliko glavnih predmeta imamo laboratorijske vježbe, koje nam sve to malo uživo približe o čemu se točno radi. Ako je to elektrotehnika, onda idemo raditi sa strujama, otporima itd. Za neke druge labose smo se morali pripremati doma, pisati zadaće i sve to spremiti, kako bismo to prezentirali asistentima koji nam daju bodove po prikazanom znanju. Naravno, mnogo toga ovisi i o sreći, tj. na kakvog asistenta naletiš. 

Što si želio biti kao mali?

Uf, što nisam, počevši od vatrogasca, što i dan-danas rado spominje moja baka, pa do pilota, itd... Tek kao veći, pokraj računala sam shvatio kako me jako zanima elektronika a prvenstveno kompjutori. Tada sam i odlučio kako ću se time baviti u životu. 

Što je utjecalo na tvoj odabir studija?

Uglavnom sam želio studirati nešto što će mi osigurati budućnost i normalan život. Dosta sam slušao o odlasku u Zagreb na studij i životu u domu, ali u početku nisam puno razmišljao o tome, sve dok nije došlo vrijeme odluke gdje ću, kako  i što ću. Tada je veliku ulogu odigrala profesorica Miranda Glavaš -Kul, koja mi je jednom prilikom, ispričala o svim mogućnostima i odlasku u Zagreb, ako se odlučim tamo studirati, kao i moji roditelji koji su me veoma podržavali pri ideji odlaska na studij u Hrvatsku. 

Jesi li ovako zamišljao svoj studij? 

Zamišljao sam da ću se svaki dan izležavati u krevetu ispred laptopa i uživati, samo što je to samo san. Nisam ga mogao niti zamišljati, jer se prije mog dolaska nikad nisam susreo s nekim pričama u svezi s ovim fakultetom. 

Gdje bi volio raditi? Vidim, prilično si orijentiran k Hrvatskoj, plan ti je, zasad, ostati ili vratiti se?

Eh, volio bih raditi u nekoj velikoj kompaniji koja se bavi kompjutorima. Znam da na početku ne mogu očekivati nešto ogromno, ali vremenom se sve više usavršavam i napredujem, možda bih mogao otići u neku veliku kompaniju. To mi je naravno i velika želja i cilj u životu. »Glavni cilj« mi je imati automobil s registarskim pločicama ZG-Veran! Ostati u Hrvatskoj ili ne, sada stvarno ne mogu o tome razmišljati, jer to ovisi o ponudama koje kasnije budem dobivao. Ali, sada mi je samo Hrvatska u glavi i tu se želim pokazati što bolje, usavršiti se, sklopiti što više kontakata, upoznavati nove ljude i stjecati nova iskustva. Ali, u srcu mi i dalje stoji moja ravnica, Subotica, Palić, gdje bih se rado vratio. Tako mi je i jedan od planova jednom se vratiti i pokrenuti neki posao doma na Paliću. 

Najzanimljivije iskustvo bilo ti je...?

Najzanimljiviji su izlasci s društvom... Bilo nas je i 12 u mojoj maloj sobi u domu pa smo uživali sve dok nismo otišli van u neki kafić, to je doživljaj.

Jedan od najzanimljivijih događaja mi je odlazak na utakmicu Hrvatska-Estonija, kao i Dinamo-Ajax. Tu atmosferu i taj adrenalin treba doživjeti.

Od kada sviraš tamburicu? 

Tamburicu sam počeo svirati u prvom razredu muzičke škole. Pred kraj muzičke već mi je bilo polako dosadilo, jer mi je samo predstavljalo obvezu, a kada sam pošao u srednju školu pa sve do kraja srednje, nisam svirao. Evo sada sam je donio u Zagreb, jer me je uhvatila neka želja opet malo zasvirati sebi za dušu, neke naše stare pjesme, kao i Škorine.

Kakvu glazbu voliš slušati?

Najviše volim slušati neki dobar strani house, razne DJ-eve, ali volim otići i na tamburaše, pa kad zasviraju sve te u srce diraju...

Postoje li druženja studenta? Gdje se najčešće okupljate?

Družimo se, bilo da se ide negdje van, ili se ide učiti, a i postoji virtualni vid druženja preko interneta koji je danas veoma popularan. Nema pravila gdje se okupljamo, to sve ovisi o situaciji gdje izlazimo... Što se tiče same zabave, mislim kako ću uvijek naći za to vremena i pokraj obveza na fakultetu, jer sve se to može stići samo ako se čovjek dobro organizira. Znam kako kruže glasine, osobito na mom fakultetu, da ako želiš polagati ispite moraš učiti dan i noć. Nije točno... možeš se zabavljati, ali se pokraj toga mora i redovno učiti, a ne kampanjski kao sto smo svi navikli. Ne daj Bože da se ne zabavljam, jer to me održava pokraj svih obveza prema fakultetu.

Ako se ne varam, fan si kompjutorskih igrica, Counter-strike ili sličnih?

Točno! Igru Counter-strike igram već više od 6 godina i išao sam na razna natjecanja. To je kao droga, kada se jednom navučeš, gotovo. Poslije svih ovih godina nije mi dosadilo igrati je i mislim da mi neće dosaditi u dogledno vrijeme. Sada se pokušavam pronaći tu u nekoj hrvatskoj ekipi kada mi to fakultet dozvoli... ili ću ipak pričekati ljetni odmor, kada ću u Suboticu, sa starim ‘subotičkim kanterasima’ probati organizirati ekipu za neki ljetni turnir.

                                                g