Arhiv tekstova

Đakovo je biser Osječko-baranjske županije. Kako pjesma kaže, ovaj grad je i srce slavonske ravni. Smješten je gotovo u središtu istočne Slavonije, među poznatim gradovima te regije: Osijekom, Vukovarom, Vinkovcima, Župa-njom, Slavonskim Brodom i Na-šicama. Nalazi se na blago uzdignutoj zemljišnoj cjelini nazvanoj Đakovački ravnjak, nadmorske visine 100 do 150 metara. Sa zapadne strane ravnjak završava obroncima Dilja i Krndije, a na ostalim stranama postupno prelazi u prostranu Istočno-slavonsku ravnicu. Iduće godine Đakovo će proslaviti 770. obljetnicu prvoga spomena imena u obliku »predium Dyacou«, odnosno od predaje u posjed đakovačkog feuda bosanskome biskupu Ponsi od strane hrvatskoga hercega Kolomana, što je pismeno potvrđeno darovnicom-poveljom kralja Bele III. 1244. godine. Simbol ovoga grada je đakovačka, Strossmayerova katedrala – bazilika o kojoj su napisane mnoge knjige i publikacije, a mnogi putopisci su tvrdili, pa i danas tvrde, kako je upravo ona najljepša na prostorima od Venecije do Istanbula. S koje god strane prilazili Đakovu, prvo ćete ugledati njezina dva tornja, visoka 84 metra i kupolu iza njih, koje još dugo poslije zalaska Sunca svojim crvenim opekama poput žeravice svijetle daleko, daleko... 

VEZOVI: Uz katedralu, zaštitni znak ovoga grada svakako je manifestacija koja je utemeljena 1967. godine pod visokim pokroviteljstvom Sabora tadašnje SR Hrvatske – »Đakovački vezovi«. Ova međunarodna smotra folklora izuzetno visokog rejtinga, neprekidno se održava do danas. Cilj manifestacije je očuvanje tradicije, poticaj povezanosti s precima i kontinuitet u očuvanju bogatoga kulturološkoga naslijeđa za buduće generacije. Središte događanja je ljetna pozornica u Strossmayerovom parku, na kojoj se, poslije mimohoda ulicama grada, smjenjuju grupe, pjesme, plesovi i običaji. U smiraj dana biraju se najljepše nošnje za djevojke i snaše, a oko se nesvjesno otima i za ljepotom onih koje te nošnje tako znalački nose.

Pokraj smotre nošnji, nezaobilazni dio Vezova su i jahači, te svatovske zaprege, opremljene u seljačkim domaćinstvima udruženim u brojne konjogojske udruge. Nezaobilazan dio Vezova su i nastupi glazbenih i likovnih umjetnika, dio Vezova su i gospodarstvene i sportske sadržine i upravo zbog svega ovoga dani »Đakovačkih vezova« posjetiteljima ostaju nezaboravni.

SREDIŠNJI PROGRAM: Sredi-šnji program počeo je u nedjelju, 6. srpnja, u ranim prijepodnevnim satima. Središtem Đakova pred očima, kako znalci procjenjuju, dvadeset tisuća gledatelja, u svečanom mimohodu je prošlo oko 3.000 sudionika Vezova, raspoređenih u 53 folklorne skupine iz Hrvatske i inozemstva, 40 jahača i 36 okićenih svatovskih zaprega, te skupina hrvatskih ovčara. Folklornih skupina bilo je iz cijele Hrvatske, a i onih iz bližega i daljega okruženja. U cijela dva sata đakovačkim ulicama od Malog do Velikog parka nizali su se prizori Slavonije, one nekadašnje, s bećarskim šmekom, na srpanjskom suncu bljeskala se bogata zaostavština predaka, brojne snaše i divojke su pocikivale, a bećari su pjevali bećarce, one pomalo »brezobrazne«, one što kod divojaka i snaša bude nešto prikriveno, zapreteno, ali ono što se probuditi mora. U povorci su bili KUD-ovi iz: Đakovštine, Slavonije, Baranje, Moslavine, Zagorja i drugih krajeva Hrvatske, gosti iz BiH, Vojvodine, Italije, Mađarske, Makedonije, Slovenije i Njemačke. Zvuci tambura miješali su se sa zvucima gusala, gajdi, šargija, slavonska pjesma miješala se s gangama, sa zagorskom popevkom, s pjesmom moslavačke počimalje, s toplim dalmatinskim zvucima i temperamentom Mediterana, sa zvukom makedonskog melosa i dinamikom mađarskog, slovačkog i njemačkog folklora. 

PJEVALA JE I BAČKA:  Đako-vom je pjevala i ravna Bačka, a u srce Slavonije ovu pjesmu donijela je neumorna, raspjevana i nasmijana Šokadija bačkog Podunavlja. Pokraj njih u mimohodu su se predstavili i Bunjevci iz Lemeša, te Srijemci iz Novog Slankamena. Dolazak Bačvana na Vezove organizirala je Zajednica bačkih Hrvata u Hrvatskoj, na čelu s agilnim predsjednikom Zdenkom Bundićem. Svako društvo zastalo bi za tren ispred katedrale, s čijega su platoa povorku pratili domaćini i gosti Vezova – gradonačelnik Đakova i predsjednik Organizacijskog odbora smotre Zoran Vinković, predsjednik Gradskoga vijeća Ivica Mandić, izaslanik predsjednika RH Stjepana Mesića Borislav Vučković, osječko-baranjski župan Krešimir Bubalo, osječki gradonačelnik Gordan Matković, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Marin Srakić, srijemski biskup Đuro Gašparović, pomoćni biskup đakovačko-osječki Đuro Hranić i još mnogi pripadnici javnog života Hrvatske. Nakon prolaska folklornih skupina, po prvi put na vezovima, šokačko kolo zaplesali su svi sudionici – po jedan par iz svake grupe iz zemlje i inozemstva. Tako je, za pamćenje, veliko šokačko kolo plesalo više od sto folkloraca u narodnim nošnjama. U drugom dijelu povorke prošli su hrvatski ovčari, a potom ponos Đakovštine, lipicanci, dio s dičnim jahačima, dio upregnut u okićene svatovske zaprege. Snaše gizdavo sjede na jastucima, a bećari pjevaju iz svega glasa. Iz skladnih pokreta konja izbija ponos i silina, ove plemenite životinje kao da su svjesne u kolikoj mjeri oličavaju duh stare Slavonije. 

CJELODNEVNI FOLKLORNI PROGRAM: Zatim je na ljetnoj pozornici u Velikom parku počeo cjelodnevni folklorni program. U prvom dijelu, međunarodnoj smotri folklora, među 11 sudionika, svoju točku »Pjesme i igre Šokaca bačkog Podunavlja« izveli su gosti iz Vojvodine. Na najljepši mogući način Zajednicu bačkih Hrvata u ovom dijelu programa predstavili su u zajedničkoj koreografiji gosti iz bačkog Podunavlja, Šokci, članovi KPZH »Šokadija« iz Sonte, KUDH »Bodrog« iz Bačkog Monoštora, HKUPD »Mostonga« iz Bača, HKPD »Silvije Strahimir Kranjčević« iz Bačkog Brega, HKUPD »Matoš« iz Plavne i UG »Urbani Šokci« iz Sombora. Već sam početak, pjevanje nezvanične šokačke himne, autorske pjesme Božane Vidaković iz Sonte »Šokadija«,  izmamilo je pljesak. Plesače je pratio tamburaški sastav sonćanske »Šokadije« uz malo pojačanje – harmoniku Vidakovićeve. Silazak ove skupine s pozornice pratio je dug pljesak i usklici odobravanja. U gledalištu je bio i voditelj vukovarskoga ureda HMI Silvio Jergović. »Presretan sam i prezadovoljan nastupom bačkih Šokaca. Glasnom pjesmom iz srca i duše, širokim osmijehom i veselim pogledom, a osobito ponosnim i umješnim nošenjem svojega narodnoga ruha, na djelu su nam pokazali kako se voli matična domovina, iako se ne živi u njoj. I još nešto što me je najviše oduševilo. U vrijeme raznih nepotrebnih svađa i podjela unutar hrvatske zajednice u Vojvodini Šokci su se udružili i zajednički osmislili i re-alizirali ovaj veličanstveni nastup. To je najveći šamar onima koji nas pokušavaju dijeliti i najljepša potvrda kako se samo zajedni-štvom mogu ostvariti i naizgled nemogući dometi«, kazao je za Hrvatsku riječ Jergović.  

U drugom dijelu održana je smotra folklora Hrvatske, uz su-djelovanje 16 skupina, i u trećem smotra folklora Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, uz sudjelovanje 17 folklornih skupina. U smiraj vezovske nedjelje održan je Šokadiji najdraži izbor – izbor najljepše nošnje djevojaka, snaša i momaka. Bakine škrinje su se otvorile i pred veliku kušnju stavile ocjenjivački sud, kojega su tvorili glasoviti etnolozi. Po njihovom sudu najljepša snaša je Blaženka Lulić iz Kuševca, s ruhom iz Gorjana starim 150 godina, najljepša djevojka Danijela Radoš iz Čepina, a pobjednik među momcima je Josip Tremboš iz Piškorevaca. Za mis 42. Đakovačkih vezova proglašena je Mirela Mrvelj iz Bickog Sela. Završni koncert na ljetnoj pozornici održali su: Slavonski dukati, Marija Pavković i Krunoslav Kićo Slabinac. Za sam kraj i ovdje je odigrano veliko šokačko kolo.                                                     g