Arhiv tekstova

U prostorijama Kulturno-prosvjetne zajednice Hrvata »Šokadija« u Sonti upoznajemo energičnu garavušu Ljiljanu Tadijan. Došla je nešto prije osam, otključala, otvorila rokovnik i »na brzaka« obavila nekoliko telefonskih razgovora. »Šokadijina« »Katica za sve« od siječanjske godišnje skupštine voditeljica je folklorne sekcije odraslih i dječje dramske skupine, te zamjenica voditelja dramske sekcije odraslih.  »U pola devet imamo probu folklorne sekcije odraslih, a red je da otključam i zaključam prostorije. Voditelj, ukoliko sam želi izgraditi autoritet, vlastitim primjerom mora i ostale članove animirati na ozbiljan rad, na poštovanje zakazanih termina i na redovitu nazočnost probama. Aktivna sam u većini sekcija, kroz višegodišnji rad uvidjela sam koliko je pogubno skrivanje voditelja iza autoriteta predsjedništva ili nekog drugog, pa upravo zbog toga svoj autoritet gradim sama«, kaže nam Tadijanova. 

POZITIVNA ENERGIJA: Poslije osam folk-lorci se polako okupljaju. Tadijanova za svakog ima lijepu riječ, pošalicu, osmijeh, jednostavno zrači pozitivnu energiju i ne samo da je zrači, nego je pretvara u opću zarazu. Prije početka probe Tadijanova je imala još samo jedan kratki dogovor s voditeljicom pjevačkog zbora Božanom Vidaković i tamburašima. »Držimo zajedničke probe folkloraca i pjevačkog zbora, a tu je i nova garnitura ‘Šokadijinih’ tamburaša«, kaže Tadijanova u hodu, dok se ekipa seli na pozornicu velike dvorane Doma kulture. Proba je počela. Osim pjesme, čuju se samo glasovi Tadijanove i Vidakovićeve. Pojedini koraci, a po potrebi i dijelovi koreografije ponavljaju se, no, nitko se ne suprotstavlja, nema gunđanja. »Koreografije koje mi radimo zasnovane su na bogatoj folklornoj tradiciji  Sonćana. Tu se nema što izmišljati, plešemo samo ono što su plesali naši stari. Moja zadaća je ukomponirati pojedine igre u skladnu cjelinu. Uvijek nastojim osmisliti cjeline koje će nas i nekom tko nas prvi put gleda pokazati tko smo, što smo i kakvi smo. Ukoliko tome dodamo naše prekrasne narodne nošnje i našu milozvučnu ikavicu stare akcentuacije, dojam će biti cjelovit«, kaže poslije probe Tadijanova. Pokraj folklora i pjevanja,  aktivna je u dramskoj i literarnoj sekciji. Za svoju dušu piše još od gimnazijskih dana, a tek u prošlogodišnjem zborniku »Lira naiva« prvi put su joj javno objavljeni stihovi. »Veliki sam emotivac i puno puta sam osjetila potrebu za ‘istresanjem duše na papir’. U djevojačkim danima sam to radila redovito, međutim, udaja, djeca i selidbe udaljile su me od pisanja«.

SAN NA SCENI: »Osnivanjem literarne sekcije u našoj udruzi dobila sam nov poticaj. Pišem uglavnom poeziju, a novi izazov postavila sam sebi ljetos. Pokušala sam, kažu mi uspješno, napisati dječju dvočinku ‘Blagdanji san’. I sad se pripremam s ekipom mališana postaviti je na scenu«, priča o svojim aktivnostima Tadijanova. Članica je i dramske sekcije. Glumi i asistira redatelju Ivanu Andrašiću, koji je i voditelj dramske sekcije odraslih. »Bez Tadijanove više ne bih mogao zamisliti glumačku ekipu. Sposobna je za svaku transformaciju, za jednoga amatera ogroman je kapacitet. Ima geg, ima mimiku, a perfektno vlada lokalnim narječjem, odnosno oblikom stare akcentuacije šokačke ikavice, koja se od davnina govorila u Sonti, a u mnogim domovima govori se i danas. Izuzetno me raduje što tom istom ikavicom govore i njezina kćer Ivana i sin Luka«, kaže za Tadijanovu Andrašić. I pokraj svih aktivnosti, stalno je pod velikom paskom dijela članstva zbog činjenice da je njezin suprug prof. Zvonko Tadijan predsjednik »Šokadije«. »U udruzi zaboravljamo naš bračni status. Koliko mi ova činjenica pomaže u radu, ponekad mi je i smetnja. Nastojim raditi tako da nitko ne može ni pomisliti kako sam u privilegiranoj poziciji. Jednostavno, tip sam čovjeka koji preuzete obveze nastoji realizirati stopostotno, kako na svojem radnom mjestu u banji ‘Junaković’, tako i u ‘Šokadiji’, gdje su mi jedine nagrade pljesak publike, putovanja i upoznavanje novih prijatelja. Predsjednik Zvonko vjerojatno je zadovoljan takvim mojim odnosom i radom, nisam do sada zamijetila da ima nekakvih ozbiljnih primjedbi na rad moje sekcije, a suprug Zvonko, pa s njim i djeca, ne samo da me podupiru u radu, nego su i oni u toj priči«, završava »ispovijest« Tadijanova. Prostorije »Šokadije« zaključala je nakon odlaska posljednjih članova, koji su poslije probe ostali zapjevati još samo malo, onako za svoju dušu. 

K. P.