Arhiv tekstova

Mjesečno glasilo Hrvata Crne Gore »Hrvatski glasnik« izlazi od veljače 2003. godine. Od početka 2006. dužnost glavne urednice lista obnaša Tamara Popović, diplomirana  profesorica srpskohrvatskog jezika i književnosti. U intervjuu za HR ona govori o svojim iskustvima vezanim za uređivanje Hrvatskog glasnika, ali i o kulturnom i političkom životu te problemima s kojima se susreću Hrvati u Crnoj Gori.

 

HR: Sredinom idućeg tjedna, točnije 17. srpnja, u organizaciji Hrvatskog građanskog društva Crne Gore i redakcije »Hrvatskog glasnika« održat će se prvi Regionalni susret urednika glasila manjinskih zajednica i njihovih medijskih partnera u Kotoru. Kako je došlo do organiziranja ovog susreta i što je cilj?

Nitko, a pogotovu glasila manjinskih zajednica, ne može opstati i biti kvalitetan bez prave suradnje. Pri tom mislim na dva smjera: promoviranje naših aktivnosti i tekstova u afirmiranim dnevnim listovima, radijima i televizijama u Crnoj Gori i Hrvatskoj, što smo već postigli. Drugi je smjer prema listovima koji imaju isti predznak kao naš Hrvatski glasnik – glasilo jedne manjinske zajednice. 

U tom smislu imali smo dobru suradnju s »Maticom«, vašim časopisom i Crnogorskim glasnikom iz Zagreba.

Smatrala sam da to nije dovoljno, i da se trebamo skupiti na jednom mjestu, razgovarati o problemima i načinima njihovog rješavanja, pomoći jedni drugima. 

Cilj je, dakle, povezivanje i suradnja, ali ovakvi susreti uvijek imaju višestruki značaj. Svi će biti na gubitku ako se manjine asimiliraju, treba njegovati različitost. S druge strane – getoizacija je pogubna. 

Naravno, ovo je početak, ali zainteresiranost – kako pozvanih sudionika, tako i medija koji će to zabilježiti – koja nadilazi sva moja očekivanja, pokazuje kako nam je svima bio potreban ovakav susret. 

HR: Tko će sve sudjelovati na prvom regionalnom susretu? 

Uvodničari će biti pomoćnik crnogorskog ministra zadužen za medije Željko Rutović, zatim glavni urednik Matice (Hrvatska matica iseljenika) Nenad Zakarija, urednica Hrvatske riječi (Vojvodina) Jasminka Dulić, urednica Hrvatskog glasnika iz Mađarske Branka Pavić–Blažetin, urednica Hrvatske riječi iz Makedonije Nevenka Kostovska, urednik Hrvatskog glasnika iz Bosne i Hercegovine Ivica Kovačević, novinar-urednik Glasa Koncila iz Zagreba Tomislav Vuković. O iskustvima hrvatske zajednice u Italiji govorit će predsjednik zajednice u Trstu Damir Murković. Uvodničari uime Crnogorskog glasnika iz Zagreba bit će urednik Danilo Ivezić i predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske dr. Radomir Pavićević. Čuti ćemo i iskustva predsjednika Savjeta muslimanske nacionalne manjine u Crnoj Gori, inače urednika ATV Sabrije Vulića. Naravno, govorit ću i ja o našim iskustvima i o zajedničkom projektu s Radio Skalom i TV MBC.   

HR: Tko podržava ovaj susret?

Skup će otvoriti i pozdraviti sudionike ministar za ljudska i manjinska prava Vlade Crne Gore Fuad Nimani, koji je ujedno i glavni pokrovitelj. Imamo potporu Hrvatske matice iseljenika, čija je ravnateljica Danira Nakić–Bilić pozdravila ovaj skup kao hvale vrijedan, zatim načelnice Uprave za hrvatske manjine, iseljeništvo i useljeništvo MVPEI RH Mirjane Bohanec–Vidović, Ministarstva za kulturu i medije Vlade Crne Gore, Općine Kotor, Veleposlanstva i Konzulata RH u Crnoj Gori.

Zaključci, teme i diskusije s ovog susreta bit će objavljeni u posebnoj publikaciji, a već sada mogu najaviti da će ova konferencija biti stalna, i da će se svake godine održavati u Kotoru, vezano za neki značajan kulturni događaj, koji organizira Hrvatsko građansko društvo Crne Gore.  

HR: U sklopu susreta, točnije prethodni dan, a u povodu 500. obljetnice rođenja Marina Držića, Hrvatsko narodno kazalište iz Zagreba odigrat će u Kotoru predstavu »Dundo Maroje« redatelja Ozrena Prohića. Ovo je prvi puta u posljednjih dvadesetak godina da ova institucija gostuje kod nekog od istočnih susjeda. Kako je došlo do ovoga gostovanja? 

Obitelj Držića pripadala je staroj i plemenitoj lozi iz Kotora, odakle se preselila sredinom XII. stoljeća u Dubrovnik. I sam Držić rado je u svojim djelima spominjao »našijence« iz Kotora. Hrvatsko građansko društvo Crne Gore smatralo je, da bi gostovanje HNK iz Zagreba (i to odmah nakon odigravanja predstave »Dundo Maroje« na Dubrovačkim ljetnjim igrama) u gradu »Dum Marinovih« obiteljskih korijena bio veliki iskorak u afirmaciji hrvatske zajednice, te prezentaciji hrvatske riječi i kulture u Crnoj Gori.    

Inicijativa je naišla na pozitivan odjek kod predsjednika RH Stjepana Mesića, Vlade RH, u Ministarstvima kulture dviju država, te u HNK-u, čija je intendantica Ana Lederer sa suradnicima bez imalo dvojbe prihvatila prijedlog. I u ovom projektu, kao i u mnogim drugim, značajnu potporu su nam dali prijatelji iz Dubrovnika.  

U tijeku su završne pripreme za predstavu koja već nosi epitet događaja sezone, i na koju su dolazak potvrdili visoki dužnosnici Hrvatske i Crne Gore, intelektualna, znanstvena i kulturna elita, građanstvo željno dobre kazališne predstave… 

HR: Kakva je, prema Vašem mišljenju, uloga manjinskih medija uopće, odnosno kako vidite ulogu Hrvatskog glasnika u Crnoj Gori?

Uloga svih manjinskih medija, time i našeg Glasnika, iznimno je značajna, i nikada se ne smije napraviti pogreška i svrstati ih u isti koš s ostalim medijima. Tko bi drugi, iz našeg kuta gledano, približio i matičnoj državi Hrvatskoj i domovini Crnoj Gori način svakidašnjeg življenja, ukazao na probleme, sačuvao svo bogatstvo tradicije Hrvata Crne Gore kao autohtonog naroda, njegove povijesti, kulture, specifičnog bokeljskog jezičnog izričaja. 

Ima, naravno, i onih koji misle drugačije, ali na osnovi reagiranja naših čitatelja, te političkih i ostalih visokih dužnosnika koji čitaju naš Glasnik, mogu s pravom reći da uspijevamo u misiji – ne samo očuvanja tih vrijednosti, nego i u razvijanju višenacionalne i viševjerske tolerancije i suživota, koji je stoljećima prisutan na ovim prostorima.

HR: Kakav je bio put osnivanja Hrvats-kog glasila? Tko je inicirao, tko je sudjelovao u njegovom formiranju? 

Nakon formiranja HGDCG 2001. razmišljalo se kako ideju i značaj formiranja ovakve udruge promovirati, objasniti, približiti svim Hrvatima u Crnoj Gori i matičnoj državi. Došlo se na ideju da je to najbolje uraditi formiranjem jednog ovakvog glasila.

Tadašnje vodstvo HGDCG za prvog urednika postavilo je Tomislava Grgurevića i u veljači 2003. izašao je prvi broj. Promoviran je u Tivtu 1. ožujka  2003. na II. redovitoj Skupštini društva. Prvih deset brojeva uređivao je Grgurević, potom su to radili tadašnji predsjednik HGDCG Tripo Schubert i tajnik Dario Musić. List je povjeren meni početkom 2006.  

HR: Kako se financira Hrvatski glasnik? 

Hrvatski glasnik se financira od sponzorstava, reklama, projektnom aktivnošću… Imamo kontinuitet potpore Turističke zajednice Grada Zagreba, poduzeća INA i LEDO MONTENEGRO, SSM… Neki novi gospodarstvenici najavili su dolazak i potporu listu, od kojih je možda najznačajnije spomenuti Croatia osiguranje.

Ipak, još nismo ušli u pozitivno poslovanje. Nitko ne spori kvalitetu lista, ali kad dođe vrijeme plaćanja faktura, pohvale ne pomažu ništa. 

Očekujemo da će Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo za manjine, HMI,  Ministarstvo kulture RH… pokazati veći interes za ovako važan projekt. 

HR: Kako se distribuira Hrvatski glasnik?

Distribuira se u trafikama u Crnoj Gori, klasičnom distributerskom mrežom. Osim toga, značajan broj prodaju povjerenici HGDCG. Pretplatnička mreža je iznimno dobro razvijena, te imamo redovite čitatelje u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Sloveniji, diljem Europe, nekoliko primjeraka šaljemo u Australiju i USA… Značajan broj primjeraka otkupi Kotorska biskupija, stranka Hrvatska građanska inicijativa, a odskora i ostale političke stranke, koje djeluju na području Boke. To je segment koji stalno razvijamo, i kojim možemo biti veoma zadovoljni. 

HR: Prevladava mišljenje kako manjinska glasila ne mogu opstati bez pomoći države, odnosno ne mogu opstati na tržišnim osnovama. Kakva je situacija u Crnoj Gori i pomaže li država u dovoljnoj mjeri manjinska glasila?

Na tržišnim osnovama ne mogu opstati, jer istraživanja koja smo proveli govore da jednonacionalni medij prati najviše 17 posto građana. Stoga smo se opredijelili za princip »tisuću malih izvora«, o čemu sam već govorila u dijelu odgovora o financiranju. Ujedno, radimo na projektu s medijskim partnerima iz Crne Gore i Hrvatske kojim ćemo postići dva cilja: veću slušanost i gledanost, te apliciranje za pretpristupne fondove EU.

Potporu Crne Gore imamo, a pokazuje je Ugovor o financiranju s Ministarstvom medija kojim nas je izdvojilo od ostalih glasila, te najavljena sredstva iz Fonda za manjine Vlade Crne Gore, koja očekujemo u rujnu ili listopadu.

HR: Kako se formira uređivačka politika Vašeg časopisa. Postoje li pritisci bilo koje vrste na uređivačku politiku?

Naravno da postoje, i to mi je ujedno najveći kompliment. To znači da radimo kvalitetno i da imamo određeni utjecaj na javno mnijenje. 

Glasnik ima jasnu koncepciju i viziju svakog broja, te precizno utvrđenu uređivačku politiku. Iza svake moje odluke stoji Uređivački odbor, a potporu našim odlukama daju Upravni odbor, te predsjednik Hrvatskog građanskog društva dr. Ivan Ilić. 

Dakako, potpora su i pozitivne reakcije naših čitatelja.     

HR: Hrvatska manjina je prva manjina u Crnoj Gori koja je iskoristila svoje zakonsko pravo i formirala Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore. Što Hrvati očekuju od ovoga tijela? 

Točno je da je hrvatska zajednica prva formirala Hrvatsko nacionalno vijeće. Ali, biti prvi ne znači da je posao kvalitetno obavljen. Izostala je kooperativnost svih hrvatskih udruga i stranke i nisu se koristila pozitivna iskustva HNV-a iz Republike Srbije. Sastav našeg HNV-a jasno pokazuje da su se članovi birali po pripadnosti, a ne po kvaliteti. To će se odraziti na rad Vijeća, a pred njim su veliki zadaci.   

Napominjem da ovdje, kao i u segmentima nekih drugih odgovora, samo prenosim stavove Upravnog odbora HGDCG, koje dakako poznam, jer kao urednica provodim njihovu politiku.  

HR: Kakav je odnos između nevladinih, hrvatskih udruga kulture i hrvatske političke stranke u Crnoj Gori? Konkretno, kakav je odnos između dviju najznačajnijih organizacija Hrvata u Crnoj Gori – Hrvatskog građanskog društva Crne Gore i parlamentarne stranke Hrvatske građanske inicijative?

Kao što smo već konstatirali, veliki je broj hrvatskih udruga i sve su one po crnogorskom zakonu registrirane kao NVO. Formirana je samo jedna udruga s hrvatskim predznakom, koja ima i kulturnu komponentu, ali, nažalost, već duže nema nikakvih aktivnosti. Postoji i jedna udruga registrirana kao Kulturno-zavičajno udruženje, a ona opet nema hrvatski predznak.

Hrvatsko građansko društvo Crne Gore je jedina udruga koja normalno funkcionira, najbrojnija je, najorganiziranija, i u svom djelokrugu rada ima i kulturnu, i obrazovnu, i informativnu funkciju. Kao takva, ne kosi se sa zadacima koje ima Hrvatska građanska inicijativa kao politička stranka, jer svatko obavlja zadatke iz svog djelokruga rada.   

Ipak, problema ima, ali, na sreću, i dijaloga koji garantira bolju suradnju u perspektivi.  

HR: U Vašem tjedniku čitali smo kako je relativno mali broj Hrvata, ali veliki broj njihovih udruga u Crnoj Gori. Postoji li suradnja među udrugama? Na koji način se financiraju ove udruge?

Ne znamo kako se financiraju, a niti što rade… To govorim na osnovi mojih stalnih upita da svoje aktivnosti promoviraju u Glasniku, a odgovora za sve ove godine još nema. Jedina udruga s kojom surađujemo na tom planu je KZU Napredak – Gornja Lastva, koja realizira iznimno kvalitetne projekte iz oblasti etnoturizma i održivog razvoja. To je sve.

Jedan ugledni član hrvatske zajednice svojevremeno mi je takvu situaciju objasnio riječima: »Draga urednice, pa zar Vam još nije jasno? To su samo Hrvati po zanimanju«.      

HR: HGDCG je dobilo »Novembarsku na-gradu grada Kotora«? 

Žiri je odlučio da nagradu »21. novembar« dodijeli HGDCG-u, jer je pridonio jačanju mostova suradnje naroda Crne Gore i Hrvatske. Od svog osnutka društvo je radilo na razvijanju kulturnih, povijesnih, humanitarnih i drugih aktivnosti; ljudi koji su na tome radili imali su viziju i znali kako približiti razdvojeno do mjere pune komunikacije, srdačnosti i prijateljstva. Vrijeme je pokazalo da je HGDCG značajan kamen u temeljima sve boljih i širih kontakata društvenih i gospodarskih subjekata obiju država, pri tom uvijek naglašavajući bogatstvo skladnog suživota u Boki.

Nakon dobivanja ove nagrade i mnogobrojnih drugih formalnih i neformalnih priznanja, krenulo se u još intenzivniju aktivnost, te ovdje moram spomenuti da smo svi jako ponosni što, na inicijativu HGDCG, uz potporu Dubrovačko-neretvanske županije i Udruge dragovoljaca hrvatske ratne mornarice – upravo u vrijeme našeg razgovora predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić u nazočnosti predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića na trgu ispred katedrale sv. Tripuna dodjeljuje dr. Milošu Miloševiću hrvatsku državnu nagradu Red Danice Hrvatske s lentom i likom Katarine Zrinske.     

HR: HGDCG je organizator projekta »Bokeljska priča«. Recite nam nešto o tome. Koji je značaj Bokeljske mornarice za Hrvate u Crnoj Gori nekad i sad?

HGDCG je u početku veliku pažnju posvećivalo realiziranju raznih kulturnih projekata iz Hrvatske, što je u poslijeratnom razdoblju bilo veoma značajno za hrvatsko pučanstvo na ovim prostorima. Međutim, uvidjelo se da je isto tako važno da se hrvatska javnost upozna s bogatom kulturnom baštinom Hrvata Crne Gore, te je vodstvo društva došlo na ideju da se to učini kroz projekt »Bokeljska priča«. 

Promovira se izdavačka djelatnost, postavom izložbi upoznaje s hrvatskim društvima do II. svjetskog rata. Tu je i kotorska vlastela, koja na neobičan način prikazuje način življenja Boke kroz stoljeća, te čuvena Bokeljska kužina. 

Gradska glazba Kotor sastavni je dio priče, kao i Bokeljska mornarica – najstarija bratovština mornara u svijetu, koja se održala do danas, a iduće godine slavi 1200 godina svog postojanja.  

HR: Kakav značaj ima Katolička crkva za Hrvate u Crnoj Gori?

Katolička crkva je oduvijek bila mjesto okupljanja katolika, pa samim tim i Hrvata. U vrijeme kada nisu postojale udruge ona je odigrala veoma značajnu ulogu u očuvanju identiteta, okupljanja Hrvata i njihovog opstanka, osobito u bremenitim ratnim vremenima 90-ih godina.

Danas je situacija drugačija, Crkva obavlja svoju funkciju, a hrvatske udruge i stranka nadomještaju ostale segmente življenja.   

Suradnja našeg društva s Kotor-skom biskupijom je na visokoj razini. Jedan od dokaza je i činjenica da je predsjednik HGDCG dr. Ivan ilić u Organizacijskom odboru za proslavu 1200 godina dolaska moćiju sv. Tripuna u Kotor (809.-2009.). 

HR: U kojoj mjeri su Hrvati Crne Gore zadovoljni postojećom zakonskom regulativom, koja uređuje oblast manjinskih prava, kulturne autonomije i političke reprezentacije?

Zakon o manjinama je regulirao tu oblast na zadovoljavajući način, s obzirom da su korištena iskustva zakonodavstava Hrvatske i Srbije. Ohrabruje, pokraj već oformljenih Vijeća i Fonda, i najnovija odluka o usvajanju Strategije razvoja manjinskih zajednica.  

Hrvati Crne Gore očekuju još ponovno izglasavanje dva osporena članka Zakona o manjinskim pravima (članak 23 i 24) od strane Ustavnog suda Crne Gore, koji garantira svim manjinskim narodima direktnu zastupljenost u parlamentu.                                     g