Arhiv tekstova

»Sve što vam govorim, govorim na osnovu evanđelja i crkvenih dokumenata«, riječi su patera Tadeja Vojnovića iz Novog Sada na posljednjoj tribini, koju je održao u Subotici ove školske godine. Tribina je održana u dvorani HKC »Bunjevačko kolo« 27. lipnja na temu »U Isusovoj školi molitve«. Evo što je govorio i na koji način nas je pater Tadej pozvao na obraćenje molitve...

POGANSKA MOLITVA: Da bismo shvatili kako zaista treba moliti, trebamo prije svega saznati kakva je to poganska molitva i koje su njezine karakteristike. I sam Isus upozorava – kad molite, ne blebećite kao pogani. Mislite da ćete zbog mnoštva riječi biti uslišani? Iz ovoga se vidi kako je poganska molitva zapravo kvantitativna. Druga karakteristika poganske molitve je formularnost. Često mislimo kako upravo neku »formulu« moramo reći, i kada je kažemo, dogodit će se to i to. 

Treća karakteristika su magijski elementi. To su čini ili situacije u kojima se smatra da će čovjek požuriti Boga ako, na primjer, neku molitvu kaže tri puta, neku pet puta, te misli da, ako nešto kaže samo jedanput – ne vrijedi. Zatim, postoji magijski element vremena – ovo treba reći na mladu subotu, drugo kad je mladi mjesec, itd. Postoji i magijski element situacije – nešto treba reći klečeći, nešto stojeći, itd.

ISUSOVA MOLITVA: U Isusovoj smo školi. Ako nas itko može na-učiti moliti, to je On. Prije svega, moliti se ne smije da te netko vidi. Znači, prvi zahtjev Isusove molitve je tajnost. Druga pretpostavka Isusove molitve je molitva Ocu, a treća je netekstualnost. Ona je razgovor s Ocem o tvojemu životu. Molitva je srdačan susret djeteta i Oca. Otac želi da mu svakoga dana govoriš sebe. Dan koji je pred tobom, poslove koje ćeš raditi..., a kako dugo to treba trajati, nema određenog pravila. 

Isus je molio na početku dana, molio je onoliko koliko mu je srce željelo. Molio je sebe, molio je ono što ga čeka. Molio je da bude vjeran Ocu. Isto tako, navečer je želio Ocu reći kakav je bio Njegov dan. Želio se zahvaliti za sve što je Otac činio preko njega. Prema evanđelju, nekada je cijelu noć molio.

Već se iz ovoga svatko od nas može zapitati – kakva je moja molitva? Kakvo je moje jutro? Jesam li najprije s Njim? Nitko od nas ne smije imati prečega posla od toga da kao Njegovo dijete bude sa svojim Ocem. Koliko? Koliko mu srce želi. Ti iz toga što si s Njim ideš u svoj dan, ideš na svoj posao, ideš među ljude. 

Ako treba, opet nam je On tu primjer, jer u Bibliji piše – ustane rano, još za mraka, da bi bio s Njim.

Kada treba moliti? Privilegirani trenutci za molitvu su početak i svršetak dana. Povuci se na kraju dana i budi s Njim. Izmolimo se, prije no što pođemo u krevet. Tako nam se neće dogoditi da zaspimo prije no što završimo svoj razgovor s Ocem.

OTAC NAS VOLI: U šestoj glavi, kada Isus govori o molitvi, On kaže – ne blebećite kao pogani koji misle da će s mnoštvom riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih, ta Otac vaš zna što vam je potrebno.

Zbog čega molimo ako On zna što nam je potrebno? Odgovor je u tome da nas Otac ljubi tako kako ni sami sebe ne možemo voljeti i nikom nije stalo toliko do nas, koliko je stalo nebeskom Ocu. Nitko tako dobro ne zna što je za nas dobro, nego naš nebeski Otac. Što mi njega trebamo moliti? Samo to da vršimo Njegovu volju. On nas voli i neće ništa drugo za nas – osim onoga što nam je potrebno. To je četvrta karakteristika Isusove molitve, molitva da spoznamo i vršimo Njegovu volju – svakoga dana u svim događajima svojega života.

MOLITVA GOSPODNJA: Još uvijek i do danas nije jasno je li nas Isus htio naučiti neku molit-vu, ili su njegove molitve samo matrica i primjer kako treba moliti. Bibličari su više skloni gledati u tome primjer – kako bi trebala izgledati molitva Očevog djeteta. Molitva nosi naziv »Oče naš«. Isus nas uči moliti Oče naš, a nikako Bože naš, jer tako samo pogani mole. Ne smijemo zanemariti niti riječ »naš«, jer to znači da nas Otac prima samo ako imamo zajedništvo jedni s drugima. Ako nemamo zajedništvo jedni s drugima, nemamo niti Oca. »Oče naš« ima šest prošnji. Prve tri su molitve za ono što je Očevo, a druge tri su naše prošnje. Prvo molimo da se Njegovo ime u našem životu sveti i proslavlja, zatim molimo da dođe kraljevstvo Božje, što znači da Oca moramo staviti u svoje srce i na prvo mjesto svojega života. Treća prošnja glasi »budi volja Tvoja«. 

Sada dolaze tri prošnje koje su za nas. One su jednostavne. Jedna je prošnja da nam dade kruha i ono što nam je potrebno za život. Zanimljivo je to što molimo samo da nam danas dade kruha, ne za sutra, ne za prekosutra, jer On će s nama biti i danas, i sutra, i svakoga dana. Zato će Isus reći – nemojte se tjeskobno brinuti što ćete obući i što ćete jesti. Otac vaš zna što vam je potrebno. Vi tražite kraljevstvo, a ostalo će vam se dodati. 

Zatim dolazi jedna jako važna molitva, a to je da nam Otac otpusti grijehe. Svi smo grješni i utječemo se Njegovoj dobroti i Njegovom oproštenju. Uz to dolazi klauzula – onako mi otpusti kao što sam i ja otpustio dužnicima svojim. 

»Oče naš« je vrlo opasna molit-va. Ako netko s nekim nije u miru, ne treba moliti ovu molitvu. Mi možemo moliti samo ako smo s drugima u miru i ako smo oprostili sve što nam je tko nažao učinio. Po Isusovim riječima, ako netko nije s nekim u miru ne može činiti četiri stvari – kod mise ne smije staviti novac u košaricu, ne može moliti »Oče naš«, ne može se ispovijediti i pričestiti. U molitvi »Oče naš« molimo da nas ne uvede u napast i, konačno, molimo da nas oslobodi od sotone.

Budimo sretni ako smijemo moliti molitvu Gospodnju.         g