Arhiv tekstova

Zvuci tambure od davnina su specifičnost bačke ravnice, a da se uz njezinu pjesmu mnogi osjećaju lijepo, govori i činjenica da se ona i danas rado sluša i svira, podjednako među starima i mladima. Da bi budući naraštaji također mogli upoznati običaje svoga naroda i osjetiti njegovu patnju i radost opjevane u tamburaškim pjesmama, pobrinuli su se mladi članovi tamburaškog odjela HKPD »Matija Gubec« iz Tavankuta. Osim njihove osnovne zadaće – opslužiti potrebe folklornog odjela Društva, mladi tamburaši ujedno su i čuvari tradicije, noseći tamburicu u svom srcu. 

HAJINI SLJEDBENICI: Jedan od prvih voditelja tamburaškog odjela u HKPD »Matija Gubec« u Tavankutu bio je poznati tamburaš Pere Tumbas Hajo, koji je započeo s tamburaškim radom 50-tih godina prošloga stoljeća. Instrumenti koji se još uvijek koriste, prošli su kroz ruke nekoliko generacija tamburaša, ali još uvijek besprijekorno zvuče, što je dakako zasluga i onih koji su trenutačno članovi odjela. Od 2001. godine voditelj mlađe i starije skupine, koje čini ukupno dvadesetak tamburaša, je Stipan Jaramazović. Stipanovo dugogodišnje iskustvo u poučavanju i odlično poznavanje tamburaške glazbe čini ga omiljenim među mladima. Na probe dolaze rado, jer, kako kažu, osim učenja i vježbanja sviranja, kojemu pristupaju krajnje ozbiljno, zadovoljstvo im pričinjavaju i trenutci zbijanja šala i opuštenog druženja.

Prema Stipanovim riječima, u orkestru su najviše zastupljeni basprimaši, jer je i najveća potreba za sviranjem tog instrumenta u orkestru. Problem je manjak interesa za instrumente, koje je potrebno godinama usavršavati, da bi se u njima moglo u potpunosti uživati, kao što su bas, čelo i kontra. Instrumenti su stari i po nekoliko decenija, a nedavno je, na opće zadovoljstvo svih tamburaša, jedan stari bas zaodjenuo novo ruho, odnosno repariran je, te ga sada svi rado brišu i održavaju njegov »visoki sjaj«.

REPERTOAR: Repertoar tamburaških skladbi, koje izvodi mlađa skupina, odnosi se na hrvatske i vojvođanske narodne pjesme, čijim svladavanjem se od Stipana dobiva »zeleno svjetlo« za prelazak u stariju skupinu, koja svoje glazbeno umijeće ima priliku upotpuniti hrvatskim pjesmama novije tamburaške produkcije. 

Kako je Stipan Jaramazović voditelj i Subotičkog tamburaškog orkestra, ističe razlike u programima i ciljevima koje je sebi postavio u radu sa Subotičanima i Tavankućanima. »Subotički tamburaški orkestar je više okrenut koncertnim izvedbama, jer je koncertna glazba namijenjena za velike sastave kakav je subotički, koji broji oko 30 članova. U Tavankutu su program i metodologija rada primjereni za manje sastave, te tako ova dva orkestra ne predstavljaju jedan drugome konkurenciju, već se međusobno nadopunjuju«, kaže Jaramazović.

Probe se održavaju jednom tjedno u prostorijama Društva, i one su, kako kažu, sasvim dovoljne za njihove potrebe. Kada je pred njima nastup, znaju se čak i svakidašnje okupljati na probe, kako bi se što bolje pripremili. Same riječi hvale ima Stipan za njih glede načina na koji pristupaju radu, te spremnosti na učenje i redoviti dolazak na probe. To je, prema njegovim riječima, između ostalog, i razlog zašto su probe s njima motivirajuće i opuštajuće.

USPJESI: Da su momci opravdali očekivanja, kako sopstvena tako i Jaramazovićeva, govori i činjenica da su uspjeli proširiti prvobitnu namjenu postojanja ovog odjela, koja se svodila na osposobljavanje orkestra samo za nastupe folklornog odjela. Tako već nekoliko proteklih godina tamburaši imaju i svoje samostalne nastupe, od kojih su neki već postali tradicija, kao što je izvedba božićnih pjesama na Badnju večer u župnoj crkvi, nastup na izložbama slamarki, Tamburaška večer u okviru gradske Dužijance, Godišnji koncert koji redovito održe svake jeseni, a svojom glazbom uljepšali su i proslavu Dana državnosti Republike Hrvatske nedavno održanoj na Paliću. 

Prije dvije godine gostovali na Festivalu malih sastava u Starčevu kod Pančeva, gdje su osvojili prvu nagradu, dok su na Festivalu  u Buševcu, u Republici Hrvatskoj, također imali povoda za slavlje, jer je nagradu najboljeg primaša primio Zoran Galfi.

Na Jaramazovićevu inicijativu snimljen je  video CD, čija je postprodukcija u tijeku. Naime, video zapis je snimljen u produkciji televizije K23 i sadrži 30 kompozicija u izvedbi starijeg tamburaškog sastava. Izdavanje CD-a je pravi način da se predstavi njihova upornost i rad, što bi ujedno trebalo doprinijeti i značaju poimanja tamburice među mladima, kao dijelu kulturnog naslijeđa koje treba čuvati i njegovati. Emitiranje snimljenog materijala na programima lokalnih televizija planira se na jesen, kada će se u njihovoj glazbi moći uživati i kraj malih ekrana.

Svima dobro poznata rečenica – Kad bi samo tamburica znala govoriti..., osim što bi puno toga zanimljivog ispričala, moglo bi se dodati i da povrh svega, bila bi ponosna na zagrljaj ruku, koje je čuvaju od zaborava...

Marija Matković